Da se nogometaši ne moraju braniti jedino lošim isprikama o tome kako oni “samo igraju” pokazuje primjer iz Venezuele. 15 igrača potpisalo je i javno objavilo pismo u kojem traže ostavku predsjednika Nogometnog saveza Venezuele, Laureana Gonzaleza.
Kap koje je prelila čašu je nedavni intervju u kojem je Gonzalez rekao kako igrači namjerno bojkotiraju izbornika Noela Sanvicentea jer u prve četiri kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo 2018. godine u Rusiji imaju – 4 poraza. No, igrači se nimalo s time ne slažu te je njih 15 potpisalo pismo koje su poslali vodstvu saveza i javnosti u kojem govore da ih takve ocjene vrijeđaju, ali i objasnili da će prosvjed trajati sve dok Gonzalez i vodstvo Saveza ne daju ostavke zbog svega što se događalo, a pritom treba naglasiti da je Gonzalez došao na mjesto predsjednika Saveza naslijedivši Rafaela Esquivela koji je predsjednikovao punih 28 godina.
Esquivel je na proljeće ove godine makunt s te pozicije i FIFA ga je suspendirala, a sve zbog optužbi za korupciju i mito u istrazi koju su proveli američki istražitelji. Gonzalez je tada bio potpredsjednik Saveza, a i danas optužuje (također suspendiranog) predsjednika FIFA-e, Seppa Blattera, da je to njegova namještaljka isplanirana s istražiteljima SAD-a, pa tako i da su optužbe na račun suspendiranog Esquivela neutemeljene.
Također, Savez duguje novce igračima, a oni su najavili da će sve što im se duguje, jednom kad uplata stigne, uplatiti za razvoj nogometa u siromašnim dijelovima Venezuele. 15 igrača koji potpisuju pismo su: Tomaacute;s Rincoacute;n, Oswaldo Vizcarrondo, Salomoacute;n Rondoacute;n, Roberto Rosales, Ceacute;sar Gonzaacute;lez, Luis Manuel Seijas, Franklin Lucena, Grenddy Perozo, Josef Martiacute;nez, Juan Falcoacute;n, Nicolaacute;s Fedor, Gabriel Cichero, Ronald Vargas, Alejandro Guerra i Christian Santos.
Ovakav primjer pokazuje nam da igrači itekako mogu glas promjene. Naravno, ako za to imaju hrabrosti, nešto što čini se, nedostaje domaćim reprezentativcima.
Veljko Tomić
