Svjetsko prvenstvo nam je na samom početku donijelo sve ono što smo i mislili da ćemo dobiti. Bilo je apsolutno svega, od šokova, navijačkih prepucavanja, raznoraznih zanimljivih videa koji su se brzinom munje širili internetom do šahovskih partija na kakve smo i navikli u prvim kolima bilo koje grupne faze nekog prvenstva. Pa krenimo redom.
Prvenstvo je započelo laganom pobjedom Ekvadora protiv domaćina. Pokazalo se u tom susretu da je Katar mogao kupiti sve osim rezultatskog uspjeha. Njihova reprezentacija je još daleko od najviše razine nogometa i mislim da će na ovom prvenstvu proslaviti možda gol ili dva, ali ne i osvajanje nekog boda.
Englezi su pak uništili Irance i istaknuli kandidaturu za jednog od najozbiljnijih kandidata za osvajanje prvenstva. Igrali su, uz Brazil i Španjolsku, najlepršavije te ekstremno napadački orijentirano. Nizozemci su prije prvenstva također bili među desetak reprezentacija koje imaju realne šanse za osvajanje natjecanja, no prikazanom igrom su bili daleko ispod nivoa. Bila je to utakmica u kojoj su Senegalci zaslužili (barem) bod, no ostali su na kraju kratkih rukava. Amerikanci i Wales su pomalo očekivano remizirali i s tim ishodom su korak bliže drugom mjestu kojeg sanjaju.
Onda je uslijedio najveći šok dosadašnjeg dijela turnira, utakmica u kojoj je Saudijska Arabija preokrenula Argentinu i odnijela sva tri boda! Neviđene scene veselja su viđene u samoj Saudijskoj Arabiji, a na internetu je najviše viralan postao video u kojem jedan navijač nakon postignutog pobjedonosnog gola skida ulazna vrata s kućnog praga i baca ih u dvorište. Veselje je očito svugdje ekstremno i potpuno jednako, jer ljubav prema nogometu povezuje ljude!
Drugi nevjerojatni šok je bila pobjeda Japana protiv Njemačke, također nakon preokreta, rezultatom 2:1. Nijemci su očito više bili koncentrirani u borbi za LGBT prava, nošenju ili nenošenju ovakvih ili onakvih kapetanskih traka, stavljanjem ruku na usta kao znak šutnje koja im je nametnuta od strane FIFA-e. I jednostavno ako se daš u sve druge borbe maksimalno, ali ne i u onu na travnjaku, to onda rezultira na ovakav način.
Utakmice nakon ove su većinom bile “kamilice”, šahovske partije u kojima je bolji bio bod u džepu, nego tri na grani. Ne možemo zamjeriti nikome na takvom pristupu u prvom kolu, ali sigurno je da ćemo već od danas gledati apsolutni nogomet bez kočnica u kojemu svi idu na pobjedu jer jednostavno moraju. Ako bi morao odvojiti one koji su najviše i najmanje pokazali u prvoj utakmici to bi bilo ovako:
Najviše pokazali bez zadovoljavajućeg rezultata: Kanada
O njima sam nedavno pisao opširniju kolumnu i već tada sam dobio dojam o kakvoj se ekipi radi. Stvorili su jako dobru generaciju koja će svoj maksimum vjerojatno imati na idućem SP u kojem će Kanađani biti i jedni od organizatora. Nogomet je tamo postao drugi najpopularniji sport odmah iza neprikosnovenog hokeja na ledu. Ekipa koja je uputila 20+ udaraca na gol Belgije zaslužuje itekakav respekt. Nadamo se kako neće baš protiv Hrvatske doživjeti osim lijepe igre i pozitivan rezultat.
Najmanje pokazali uz zadovoljavajući rezultat: Nizozemska, Belgija i Švicarska
Tri reprezentacije koje su očekivano na startu odnijele tri boda, no svojom igrom su ipak daleko od optimalne razine. Najviše me osobno razočarala Belgija jer je reprezentacija koja bi po imenima mogla do samog kraja turnira, no očito je da su podcijenili Kanađane te su ušli u utakmicu s mišljenjem “lako ćemo”. Ovako sve tri navedene momčadi imaju rezultatsko zadovoljstvo, ali i puno stvari koje moraju popraviti u nadolazećem periodu.
Moralni pobjednici prvog kola : Iranci
Jedina reprezentacija koja je svoju političku poruku na ovome turniru jasno i glasno artikulirali i to – šutnjom. Dok su ostale reprezentacije na ovaj ili onaj način htjele pokazati nezadovoljstvo domaćinima zbog njihove diskriminatorne politike, Iranci su odlučili najveću svjetsku scenu iskoristiti za borbu protiv onoga što se događa u njihovoj zemlji. U Iranu naime traju masovni prosvjedi protiv vlasti, a nogometaši su šutnjom na iransku himnu jasno stali uz prosvjednike i time poslali nedvosmislenu poruku na čemu im samo možemo skinuti kapu i zapljeskati. Mogli su kao mnogi drugi reći “ja idem onamo samo igrati nogomet i to je to”. Pritom vas moram i podsjetiti na činjenicu da nije isto pobuniti se protiv vlasti u Iranu i u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj demokratskoj zemlji.
Utakmice koje će (uz Hrvatsku) biti najzanimljivije u drugom kolu natjecanja:
1. Argentina vs. Meksiko
– Ovdje nas očekuje prava mala tempirana bomba. Kako na tribinama tako i na travnjaku. Argentinci se nakon poraza u prvom kolu moraju čupati kako znaju i umiju, a sa druge strane im stoji nimalo bezazleni Meksiko. Ovdje očekujte neočekivano. Puno grubosti, prekršaja i kartona jer sudi Orsato koji je poznat po tome da mu u 90 minuta utakmice ruka više stoji u zraku s kartonom u dlanu nego u normalnom položaju.
2. Španjolska vs. Njemačka
– Pravi europski derbi u kojem popularni Elf mora ići na sve ili ništa jer im bod u ovom slučaju vjerojatno donosi i ispadanje u grupnoj fazi natjecanja. U jako su nezavidnom položaju jer idu na Španjolce koji su prikazali najljepši nogomet u prvom susretu. Pobjeda Španjolske se čini realnim ishodom ovdje, no nikad ne otpisujte germanski mentalitet.
3. Japan vs. Kostarika
– Možda pomalo čudan izbor treće najzanimljivije utakmice, no Japan ovdje ima sve u svojim nogama. Nakon šokantne pobjede protiv Njemačke dolazi im Kostarika koja nije uputila šut na gol Španjolske. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Japanci reagirati u ulozi apsolutnih favorita jer s pobjedom osiguravaju ulazak u osminu finala što je za njihovu naciju ogroman uspjeh, a za organizatora još minimalno dvije utakmice u kojima neće kasnije morati plaćati čišćenje stadiona na kojemu se igra utakmica. I za taj potez japanskih navijača – respekt!
Prvo kolo natjecanja u kojemu nismo vidjeli puno je iza nas. Sad slijedi nogomet bez kočnica sa manje taktiziranja. Uživajmo!
Dario Radaković
