Rezultate Hajduka na terenu svi znamo. Sezona za zaborav. Proljeće je malo uljepšalo stvari i dalo pozitivan ton, ali četvrto mjesto u HNL-u, rano ispadanje iz Europe i isto tako iz domaćeg kupa, nikako nisu zadovoljavajući rezultati za splitski klub.
>> Analiza financijskog izvještaja Hajduka – rekordna zarada i rekordno trošenje (2017. godina)
Kako je takva godina/sezona utjecala na financije kluba? Kakav je omjer uloženo-dobiveno? Odgovore ćemo dobiti iz javno objavljenih financijskih izvještaja Hajduka, za koje odmah možemo reći da su detaljni i transparentni, kako i priliči ozbiljnom poslovnom subjektu.
Račun dobiti i gubitka otkriva nam da je Hajduk i treću godinu zaredom poslovao s dobiti. Nakon što je 2016. i 2017. godine ukupno ostvareno gotovo 50 milijuna kuna neto dobiti, u 2018. godini dogodio se pad te je iskazano 2,8 milijuna kuna dobiti. Posljedica je to pada ukupnih prihoda za 14 milijuna kuna i porasta ukupnih rashoda za identičan iznos.
Za potrebe ove analize prilagodili smo RDG kako bismo bolje prikazali redovno tekuće poslovanje u odnosu na ukupne brojke. Redovni poslovni prihodi nogometnog kluba sastoje se od prihoda od utakmica, TV prava, komercijalnih prihoda (sponzori, reklame, suveniri, prodaja robe) i nagrada UEFA-e. Kao što vidimo iz tablice, Hajduk se zadnjih godina vrti oko 50 milijuna kuna poslovnih prihoda. 2018. godine ostvaren je blagi pad, što je direktna posljedica brzog ispadanja iz Europe od rumunjskog FCSB u trećem pretkolu Europa Lige. Manje utakmica u Europi utjecalo je na pad prihoda od ulaznica i pad prihoda od UEFA-e.
Istovremeno, redovni poslovni rashodi su porasli za 13 milijuna kuna u odnosu na 2017. godinu i sada iznose 110 milijuna kuna. U principu, svi materijalni troškovi, troškovi usluga, ostali vanjski troškovi kao i troškovi radne zajednice su ostali na potpuno istom nivou kao i prethodnih godina. Rast se očituje u troškovima plaća igrača, koje su dosegle gotovo 40 milijuna kuna (točnije – redovne plaće iznose 28, a bonusi i naknade 11 milijuna kuna). Godinu prije plaće su iznosile 30 milijuna, a 2016. svega 18 milijuna kuna. Ulaže se u igrače (što je logično i potrebno), samo je problem što su ulaganja bila loša.
„Čisti“ poslovni rezultat doživljava sve veće raslojavanje u negativnom smjeru. Hajduku nedostaje 63 milijuna kuna poslovnih prihoda da bi pokrio sve poslovne rashode. Drugim riječima, redovni prihodi pokrivaju tek 43% redovnih rashoda (2017. – 54%, 2016. – 70%). Predstavlja li to opasnost za klub? I da i ne. Očito su ovi rashodi planirani u skladu sa priljevom od izlaznih transfera, no uvijek postoji opasnost od „sušnih“ godinu-dvije kada nemaš klasnih igrača za prodaju. S druge strane, za sve naše klubove (kao i za većinu europskih) normalno je i prirodno da dio svojeg redovnog poslovanja financiraju iz prodaje (jer je ionako nerealno da zadrže najbolje igrače). Također, Hajduk mora ulagati u momčad i struku jer samo tako može rezultatski napredovati, što će donijeti i povećane prihode. Začarani krug – trebaš novac da bi ostvario rezultat, a trebaš rezultat da bi zaradio novac.
Kada smo već spomenuli transfere, možemo istaknuti kako je Hajduk ostvario preko 100 milijuna kuna prihoda od prodaje igrača 2018. godine (otprilike isto kao i 2017.) što čini 2/3 svih prihoda kluba. Naravno, kod transfera postoje i troškovi (agenti, naknade matičnom klubu, postotak transfera igraču) koji iznose gotovo 30% prihoda. 10 milijuna EUR neto zarade od transfera godišnje pokazuje da novaca ima, samo ga treba kvalitetnije uložiti da bi se stvorio rast i razvoj.
Ostali prihodi ostvareni su u iznosu od 12 milijuna kuna, od čega je najznačajnija donacija Grada Splita od 5 milijuna kuna za omladinsku školu. Ostatak se odnosi na naknadnu naplatu vrijednosno usklađenih potraživanja, otpis obveza prema igračima i trenerima sukladno sporazumnim raskidima ugovora te prihod od refundacije Grada Splita (1,2 mil. kn) za kapitalno ulaganje na stadionu.
Izvanredni rashodi (5,7 milijuna kuna) odnose se na otpis imovine (2,3 mil. kn), novčane kazne (1,1 mil. kn), manjkove robe, donacije te otpis potraživanja.
Dobit prije kamata, amortizacije i poreza iznosi 18,6 milijuna kuna i to je ključni pokazatelj profitabilnosti kluba. Prošlih godina je taj rezultat bio i nešto bolji, što znači da je sveukupno poslovanje pozitivno i stabilno. Ovdje je bitno napomenuti kako ključni cilj nogometnog kluba nije (ili ne bi trebao biti) ostvarivanje i maksimiziranje dobiti, nego postizanje financijskog balansa za ostvarivanje što boljih sportskih rezultata.
Amortizacija iznosi nešto manje od 10 milijuna kuna, od čega se 7 milijuna odnosi na amortizaciju stadiona. To je specifičan trošak, budući da ne predstavlja stvaran odljev novca jer se amortizira vrijednost stadiona koja je unesena u kapital kluba.
Financijski rashodi odnose se na negativne tečajne razlike te na kamate temeljem ugovora o faktoringu (o čemu ćemo detaljnije kasnije).
Ukupni prihodi iznose 162,5 milijuna kuna, dok su rashodi 158,1 milijun kuna. Ostvarena je dobit od 4,3 mil. kn na što je klub dužan platiti 1,5 mil. kn poreza na dobit. Neto dobit iznosi 2,8 milijuna kuna. Dobit, iako mala, pozitivno utječe na kapital kluba što ćemo provjeriti kroz analizu bilance.
Ukupna vrijednost bilance porasla je na 270 milijuna kuna sa 260 milijuna prethodne godine. Iskazana je veća vrijednost dugotrajne imovine, dok je kratkotrajna imovina nešto manja. Isto tako, na strani pasive dugoročne obveze su rasle, dok su kratkoročne smanjene.
Porast dugotrajne imovine (direktno je povezan i rast dugoročnih obveza) posljedica je potraživanja od inozemnih kupaca za transfere koje dospijeva tek 2020. godine. Klub je navedeno potraživanje od cca 16 milijuna kuna „prodao“ kreditnoj instituciji (tzv. faktoring) kako bi odmah primio novac. Kada se potraživanje uistinu naplati, Hajduk će to proslijediti banci te će se istovremeno zatvoriti i potraživanje i dugovanje.
Kada promatramo dugotrajnu imovinu, zanimljivo je da Hajduk igrače (njihove ugovore) ne knjiži pod nematerijalnu imovinu (tu se nalazi pravo na raspolaganje stadionom, kao i ulaganje u stadion). Vrijednost plaćenih odšteta za kupnju igrača „sakriva“ se pod pozicijom aktivna vremenska razgraničenja, odnosno unaprijed plaćeni troškovi. U 2018. godini klub je po prvi puta nakon dugo godina plaćao obeštećenje klubovima iz kojih su igrači došli u iznosu većem od 10 milijuna kuna. Taj iznos bit će knjižen u rashode razmjerno godinama trajanja ugovora koje su igrači potpisali sa Hajdukom.
Kratkotrajna imovina iznosila je 76 milijuna kuna na kraju 2018. godine, što je 10 milijuna manje nego godinu ranije. Razlog tome je što su potraživanja smanjenja sa 65 na 53 milijuna kuna. Novaca na računima ima 15 milijuna kuna, što je nešto više nego prethodnih godina, ali ne osigurava likvidnost za duže razdoblje.
Kratkoročne obveze iznose 66 milijuna kuna (umanjene za 7,5 mil. kn u odnosu na 2017. godinu). Koeficijent tekuće likvidnosti, koji pokazuje omjer kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza, iznosi 1,16 što znači da klub može podmiriti sve svoje tekuće obveze iz tekućih izvora, ali bi bilo poželjno da se taj koeficijent kreće bliže brojci 2.
Unutar kratkoročnih obveza ima nekoliko „zanimljivih“ pozicija. Najprije treba analitički raščlaniti obveze unutar grupe, koje se sastoje od obveza prema Gradu Splitu za komunalnu naknadu (10,4 milijuna kuna) te od obveze prema udruzi Naš Hajduk za uplaćene članarine (7 milijuna kuna). Potrebno je istaknuti kako taj novac Hajduk zapravo nije dužan, nego će biti pretvoren u dionice kluba dokapitalizacijom.
Sljedeća važna stavka su obveze prema bankama koje iznose 16,3 milijuna kuna. Ova obveza predstavlja kratkoročni dio obveze temeljem prije spomenutog faktoringa (prodaja potraživanja kreditnoj instituciji temeljem transfera igrača – vjerojatno Nikole Vlašića). Kredit će biti zatvoren kada klub naplati potraživanje za transfernu naknadu.
Najveći pozitivan pomak doživjela je pozicija obveza prema dobavljačima koje su smanjene sa 39 na 24 milijuna kuna. Dobavljačima u zemlji duguje se 9 milijuna, igračima i trenerima 8,6 milijuna. Preostali iznos odnosi se na obveze temeljem transfera i prema agencijama.
Obveze prema zaposlenima govore nam da klub treba oko 570.000 kn mjesečno kako bi podmirio plaće radne zajednice, što je nešto više nego prethodne godine kada je taj iznos bio okruglih 500.000 kn.
Ostale kratkoročne obveze odnose se na prodana prava po transferu.
U vremenskim razgraničenjima iskazanim u pasivi nalaze se iznosi primljeni od sponzora i Grada Splita koji se odnose na buduća razdoblja. Sponzori su uplatili 3 milijuna kuna koji se, temeljem sponzorskih ugovora, odnose na sljedeću godinu i tada će biti priznati u prihode. Također, Grad Split je odobrio kapitalnu potporu klubu od 2.000.000 kn još 2014. godine, a taj iznos se priznaje u prihode sustavno kroz razdoblje u kojem se priznaju troškovi pokriveni potporom.
Ukupan iznos dugoročnih i kratkoročnih obveza iznosi 89 milijuna kuna, dok je vrijednost kapitala dosegla 177,5 milijuna kuna. Kapital je povećan u odnosu na prethodnu godinu za vrijednost dobiti, ali klub još uvijek ima 93,4 milijuna kuna prenesenih gubitaka iz prethodnih godina (taj gubitak više nije porezno priznat budući da je prošlo više od 5 godina kada je nastao pa zato Hajduk mora plaćati porez na dobit ukoliko je dobit ostvarena).
Što možemo zaključiti? Hajduk je financijski stabilan. Budžet je isplaniran na razini 20 milijuna EUR. Poslovanje je pozitivno, ali to je uglavnom zahvaljujući izlaznim transferima (u zadnje 2 godine više od 200 milijuna kuna, što je 2/3 prihoda kluba). Likvidnost je solidna, nema dugova i „kostura“ koji bi opterećivali klub. Sve na prvi pogled štima. Jedino što nedostaje je najbitnija stvar – rezultat na terenu. Nameće se dojam da bi Hajduk morao igrati bolji nogomet, imati bolji roster, postizati bolje rezultate s novcem koji je imao na raspolaganju zadnjih godina. Previše krivih odluka i loših investicija onemogućili su bilo kakav ozbiljniji uspjeh. Nema napretka. Vrtnja u krug. Stagnacija.
Ivan Prekratić
