Za Hajdukov prijelazni rok je možda i najbitnija činjenica da dvadesetak godina gomilani dugovi više ne blokiraju klupsku blagajnu, a stotine sudskih tužbi zbog potpisivanja, a ne ispunjavanja vlastitih obveza, su stvar prošlosti. Pitate se čemu ovakav uvod u tekst o prijelaznom roku? Pa Hajduk je od kada je na njegovo čelo došao Marin Brbić, a naslijedio ga Ivan Kos – i pripadajući sportski direktori (Vučević, Branco) – postao klub koji se više ne drži one Ne mogu ti ja toliko obećati, koliko ti možeš tražiti. Postao je klub u kojemu mediji ne dovode igrače propagandnim tekstovima, u kojima se igrači ne preplaćuju, te koji sve svoje obveze ispunjava – što je prilično bitna stavka kod dovođenja igrača. To je klub koji sada cilja svoja pojačanja i popune – i koji ih pokušava dovoditi planski.
Tako je za ovaj ljetni prijelazni rok možda i najvažnija činjenica da je čak prije početka priprema, a posebno prije početka nove sezone, igrački kadar bio posložen. Otišli su oni na koje se više ne računa, te još bitnije dovedeni oni koji bi trebali izvući sezonu. Također, bitno je istaknuti i da su zadržani svi ključni igrači u klubu – što je također luksuz koji si Hajduk godinama nije mogao priuštiti.
OTIŠLI: Jefferson de Jesus Santos
NISU OTKUPLJENI: Marko Ćosić, Georgi Terziev
ZADRŽANI: Savvas Gentsoglou, Hamza Barry
DOŠLI: Josip Radošević, Borja Lopez, André Fomitschow, Gustavo Carbonieri, Edin Šehić, Ivan Pešić, Franko Kovačević
Odmah je bilo očito da je dovođenje Radoševića i Lopeza top potez izvrsnog rada sportskog direktora Maria Branca i da je Hajduk na stoperu i zadnjem veznom dobio vrhunska pojačanja. Uostalom obojica su to i pokazali u prvoj trećini sezone 2017/2018. Kad tome dodate drastično poboljšanje forme kapetana Zorana Nižića, uz Gustava Carbonierija kao podršku, ovaj posao zaslužuje same pohvale. Otkupljen je i dobri duh svlačionice Savvas Gentsoglou – igrač više nego zadovoljavajuće kvalitete za HNL – pa je i prodaja Jeffersona bila logičan potez.
Lijevi bek prošle godine izgledao je kao kritična pozicija i očekivalo se da će se i tu Hajduk pojačati s igračima ranga Radoševića ili Lopez. Naravno, uvažavajući činjenicu da to nije niti malo lako i da su jedno navijačke želje, a drugo realnost. Ipak, doveden je Andre Fomitschow, dok je Hysen Memolla podigao razinu svoje forme – tako da se na ovu poziciju do kraja prijelaznog roka nije više nikoga dovodilo.
Ivan Pešić je bila dobra prilika koja se pojavila propadanjem RNK Split i svakako treba pozdraviti njegovo dovođenje – iako je, za sada, i sebi i navijačima ostao dužan. Edin Šehić isto je zanimljiv igrač koji za sada nije opravdao povjerenje, ali radi se o brzom i polivalentnom igraču kakve treneri vole, jer „krpaju“ više pozicija. Franko Kovačević je mladi napadač koji je već jednom nogom 2015. godine bio na Poljudu, ali je u foto-finišu završio u Rijeci. Kako se politika HNK Rijeke više bazira na revitalizaciji posrnulih karijera, nego razvoja vlastitih igrača – Hajduk je reorganizacijom svoje Akademije uspio mladića uvjeriti da mu je Poljud puno bolje razvojno okruženje. On je zalog za budućnost i igrač za kakvim se nikada neće žaliti što su se doveli u Split.
Desna strana je ove godine predodređena Josipu Juranoviću da vidimo je li on chosen one. Alternativno tu poziciju može zaigrati i Fran Tudor. Tako da se novi desni bek nije ni očekivao u ovom prijelaznom roku.
Ono što su se navijači Hajduka (posebno ističem navijači, jer želje su jedno, a mogućnosti drugo) nadali je jedan jači vezni igrač, pogotovo što se zna da je Nikola Vlašić na odlaska, te „jači“ lijevi bek. Kako je zadržan Vlašić, a otkupljeni Hamza Berry, odličan i korisni box to box veznjak, te Savvas, najviše kritika za početak prijelaznog roka možemo uputiti na nedovođenje boljeg lijevog beka. Fomitschow je izgledao, a to se i pokazalo, kao igrač ranga Hysena Memolle. Oba igrača su među boljima u HNL-u, ali se na toj poziciji u navijačkim maštanjima očekivao igrač koji će iskakati svojom kvalitetom.
Ono što nije trebalo kupovati, jer ih imaju u klubu, je golman. Je li Dante Stipica dobro rješenje? Ili se trebalo „trpiti“ Ivu Grbića ili Karla Leticu? Imati stabilnog prvoligaškog golman vidljivih dometa ili mlade igrače sklonim oscilacijama, ali većeg potencijala od trenutnog odabira? U klub je doveden, i izvan Poljuda dokazan, trener vratara – Tihomir Bulat. U RNK Splitu je radio čuda s vratarima, ali laike i nogometne zaljubljenike za sada još uvijek nije uvjerio da je odabir Stipice kao prvog vratara najbolja odluka.
S gornjim igračkim kadrom odigran je najvažniji dio sezone – onaj kada se bori za euro-jesen i počinje prvenstvo. U domaćem prvenstvu s navedenim kadrom odigrano je solidno tj. da nije bilo kiksa protiv Intera – rekli bi izvrsno. U Europi u vrlo teškim susretima protiv Levskog, Brondbyja i Evertona Hajduk je pokazao zavidnu kvalitetu.
Ono što nas muči je veliki broj ozlijeđenih igrača. Ozljede su (pre)česte, a najkraći oporavak traje po nekoliko tjedana. Je li to do kluba ili loše sreće?
Zatim je došao kraj prijelaznog roka:
OTIŠLI: Nikola Vlašić
DOŠLI: Hugo Almeida
Kraj prijelaznog roka dočekao je Hajduk u rekordnom transferu Nikole Vlašića u engleski Everton. Koliko god su navijači zazivali zlu sreću kada im je ždrijeb donio jednog od najtežih mogućih protivnika, toliko je bilo očito da će dobra igra protiv Engleza napuniti blagajnu punim stadionom, ali i sigurno zainteresirati potencijalne kupce za one igrače koji pokažu da se mogu nositi i s igračima iz top lige. A Vlašić je definitno pokazao da može. Hajduk je na kraju napunio blagajnu, ali je istovremeno ostao i bez najboljeg igrača, te oslabio momčad.
Hugo Almeida je došao kao zamjena za ozlijeđenog Futácsa – i to zadnji dan prijelaznog roka. Zašto se isto nije napravilo i u slučaju Vlašića? Opravdanja o nedostatku vremena ne stoje, jer potencijalan transfer Niksija je, s obzirom na to da mu dogodine istječe ugovor, uvijek bila realna sasvim opcija. Pogotovo nakon prve utakmice u Liverpoolu, kada je odlazak postao već sasvim izvjestan. Logično je bilo očekivati da Hajduk ima u pripremi igrača koji će barem pokušati zamijeniti Nikolu. Kao što je napravljeno i u slučaju Futácseve ozljede. Realno je teško ili nemoguće nadomjestiti igrača kvalitete Nikole Vlašića jednim igračem, ali možda se ekipa mogla pojačati na nekoliko pozicija (pada nam na pamet vezni red, gdje Hajduku nedostaje još jedan igrač motoričkih i tehničkih karakteristika kakve ima Hamza Barry), te u konačnici ne izgubiti previše na ukupnoj kvaliteti momčadi. Naravno, potpuno pogrešno bi bilo dovoditi igrače samo kako bi se moglo reći da je netko došao, pa je i to svojevrsni plus u radu sportskog direktora. Naime, bolje nitko nego neko alibi rješenje da se popuni broj dolazaka. Ipak, ostaje dojam da Hajduk nije bio pripremljen na odlazak Vlašića, te momčad u nastavak prvenstva ulazi oslabljena za možda i najboljeg igrača lige.
>> Hugo Almeida: Nogometna ikona u dresu Hajduka (1. dio)
>> Hugo Almeida: Nogometna ikona u dresu Hajduka (2. dio)
Na treneru Carrillu je da sada pokuša nadomjestiti Vlašića “unutarnjim rezervama”. Hoće li pokušati s Hamzom na Vlašićevoj poziciji, te potencijalno izgubiti odličnog veznjaka koji igra u oba smjera i ključan je u organizaciji igre, a ne dobiti adekvatnu reakciju na poziciji koja mu možda toliko ne odgovara? Ili će se mijenjati dosadašnji sustav igre? Hajduk i Carrillo imaju malo vremena da se prilagode na “život nakon Vlašića”. Nakon toga slijede možda i dvije ključne utakmice, koje će bitno usmjeriti ambicije “bijelih” u ovom prvenstvu – gostovanje u Osijeku i domaća utakmica s Rijekom.
BI
