Ovako je to formacijski izgledalo:
Borussia Dortmund većinu je utakmice provela u svojem poznatom 4mdash;2mdash;3mdash;1 sustavu, sa Sahinom i Gundoganom kao parem na pivotu (zadnjem veznom). Nepredvidljivi Mainz ovoga puta je izašao samo s Okazakijem u vršku napada, s dva mobilna i fleksibilna krila, nešto što je izgledalo kao 4mdash;3mdash;3 ili 4mdash;5mdash;1, ovisno o kojoj fazi igre je bilo riječ.
Borussia je defenzivno pribjegla svojem poznatom i najjačem oružju mdash; presingu. Pritiskali su vrlo visoko, najčešće u 4 4 2 ili 4 3 3 s bloku, uz napomenu kako su krilni igrači i bekovi izrazito orijentirani prema lopti i zatvaraju svoju stranu kada tamo dođe lopta, dok su Sahin i Gundogan pratnja ali se kreću i podržavaju iz pozicija koje su 15mdash;ak metara dublje. Na taj način prva linija presinga ima zaštitu iza leđa koja dosta brzo dolazi, ali Borussia ne gubi strukturu niti ju se može lagano ugroziti okomitim pasom po centrali terena. Sahin i Gundogan nisu nikad razmaknuti više od 10 metara, čak ni kada je jednog lopta i igra razvukla skroz do linije:
Odlična kompaktnost, čime nadoknađuju to što nijedna od njih nije primarni defenzivac.
Strašan posao odrađivao je Kampl (kojeg smo primijetili još ove jeseni u Europskoj ligi), koji je pomagao u pritisku na suparničkog srednjeg veznog Geissa kao primarnog organizatora igre, ali je konstantno stizao na bok zatvoriti svoju stranu, tako da tu koncepcijski nije pucao višak. Čak se i po ovom “heatmapu” vidi da je većinu utakmice, u oba smjera (o napadu malo kasnije), proveo na pozicijama koje su srodnije centralnim igračima nego krilima:
Ovako je otprilike izgledao obrambeni uzorak utakmice sa strane domaćih igrača:
Agresivan izlazak najbližeg “bočnog” igrača na suparnika s loptom, ostatak ekipa blokira pas opcije konstantno se približavajući i zatvarajući krug.
Ova mape i statistički pokazuju koliko su lopti i gdje Borussijini igrači presjekli i oduzeli:
A koliko su puta ušli i gdje (i uzspješno i neuspješno) u defenzivne duele:
Obje slike pokazuju da su veliki dio lopti i duela “odradili” na suparničkoj polovici, dok donja slika sugerira kako je BVB mnogo puta oduzeo loptu duelom u Kamplovoj zoni, što znači da je usmjeravanje suparnika na tu stranu i agresivni pritisak bilo sigurno barem djelomično planski učinjeno.
Mainz je imao velikih problema s držanjem lopte. Zapravo, većinu utakmice je poprilično jasno dao do znanja svojim pozicioniranjem da neće mnogo riskirati u posjedu i pasom tražiti izlaz iz ovakvih situacija. Premalo igrača se aktivno nudi u igru, posebno kada lopta ode u iduću liniju, oni iz linije iza te se slabo nude za povratnu loptu (bilo stoperi veznjacima ili golman stoperima), a bez povratnog pasa koji će razvući suparnika po dužini terena gotovo je nemoguće kvalitetno izaći iz pritiska.
Umjesto toga, Mainz se orijentirao na duge lopte prema Okazakiju, kojem je u pomoć stizao najčešće samo jedno od krila, kao ovdje:
Veznjaci su prečesto stajali u dubokom bloku i nevoljko su se iz njega izvlačili da stignu kao pripomoć. Tek je u nekoliko kratkih perioda Mainz izašao više na teren i pozicionirao se tako da vodi igru i na suparničkoj polovici. Ova mapa pokazuje kako je tokom utakmice ipak velika većina njihovih lopti u završnu trećinu terena bila duga lopta, s čak i pristojnim postotkom uspješnosti:
Tu uspješnost pripisujem uglavnom ovim loptama koje su išle prema boku. One su za cilj imale pronaći Okazakija bliže svojem krilu kao podršci, a također i izvući stopere BVBmdash;a blizu autmdash;linije ne bi li se otvorile rupa. Nekoliko puta Subotić i Sokratis su odustali od praćenja napadača tako daleko i prepuštali svojim bekovima da preuzmu igrača, ali oni nisu uvijek ispravno pozicionirani u liniji (zbog prijašnjeg razvoja igre) da to uspješno odrade. Sve u svemu, dosta jednostavna struktura napada. Dok je prvi gol slučajan, izolirani incident, drugi je otprilike ono što su gosti tražili, visoko osvojena druga lopta i brza realizacija preko krilnog igrača.
S druge strane, budući da je imala loptu većinu vremena (55% posjeda) , i s obzirom da je skoro uvijek jurila jedan gol, više vremena provela je u napadačkoj fazi igre. Tu su došli na vidjelo neki problemi koji more ovu ekipu, već neko vrijeme.
Prvi detalj koji bih izdvojio je igra stoperskog para u igri s loptom. Nijedan igrač na terenu, uključujući njih, ne smije se isključiti u nekoj od faza igre, a Sokratis i Subotić su to nekoliko puta napravili. Kada su vezni igrači pod pritiskom i traže mogući pas kako ne bi predali posjed suparniku, stoper mora napraviti (polu)dijagonalno kretanje da veznom otvori kut za siguran pas. Nekoliko puta Gundogan se okretao, a sve što je vidio jesu stoperi u liniji s njim kojima ne može (niti ima smisla) vraćati loptu. Iako BVB nije momčad poznata po strpljivoj igri i buildmdash;upu, detalji poput ovih mogli bi ih koštati gubitka lopte u opasnim zonama.
BVB je u napadu jako silovit, s puno kretnji i pokušaja pasa u zonama u kojima to nije moguće. Ne igraš tamo gdje želiš ako za to nisi postavio uvjete, igraš tamo gdje možeš. Da bi bolje objasnio na što ciljam, moram se dotaknuti obrambene forme Mainza.
Naime, glavno obliježje Mainza bio je jedan srednje nizak/nizak blok koji je počivao na trojci u veznom redu koja je konstantno zadržavala isti oblik. Time su svojim krilnim igračima omogućili fleksibilnost. Naprimjer, ovdje:
Drže blok (tri igrača povezana bijelim linijama) takvim da je BVBmdash;u nemoguće odigrati pas u sredinu, zbog čega njihova krila (krugovi) mogu izaći više i napasti Borussijine braniče na lopti. Međutim, kako je vezna linija koja ovako blizu stoji (jedan je dublji od ostale dvojice, kao korektor) vrlo brzo ispomoć na bilo koju stranu kamo lopta ode, cijela linija ima fleksibilnost pa se krila vrlo brzo i jednostavno mogu vratiti i oformiti liniju od 5 igrača., Time su uspješno zatvorili BVBmdash;u pas u međuprostore koje najviše voli, a označeni su žutim pravokutnicima na slici:
Ovo su prostori u kojima Kagawa i Reus, dva najpotentija ofanzivca domaćih, najviše vole operirati. S visokim izlascima krila kao na prvoj slici, Mainz kao da je mamio BVB da proba igrati kroz taj prostor koji bi ekspresno bio zatvoren od središnjeg trojca, a uskoro bi i krila pružila bočnu podršku. BVB to nije na vrijeme prepoznao, Kagawa i Reus su predugo provodili vrijeme u toj zoni u kojoj nisu bili aktivni niti ih je bilo moguće pronaći.
Odgovornost leži svugdje pomalo, ali već u začecima napada, BVB se krivo postavljao. Gundogan je prilazio po loptu nisko kod stopera, ali Sahin je odlazio ispred njega centralno, dodatno zgušnjavajući ionako oskudan prostor za igru.
Najbolja šansa bila je kad bi se dva veznjaka (Gundogan + Kampl najčešće) spustila niže, namamila suparničko krilo da izađe i time oslobodili svojeg beka, omogućili mu slobodan prolaz i prijenos lopte. Ovdje se upravo to dešava:
Kampl i Gundogan uspijevaju izvućči suparnički blok u sredini prema toj strani, Schmelzer ima prostora, ali Gundogan ga ne upošljava. Da su koristili ove mini 3 na 2 situacije i tražili višak na beku, on bi imao mnogo bolju situaciju. Kompletna vezna linija i blok Mainza bi se morao pomaknuti prema njemu, čime bi ili ostavio previše prostora na suprotnoj strani (sad ima čak 2 igrača manje u liniji od 5), ili bi sam Schmelzer našao dobar kut i Reusa ili Kagawu u željenim pozicijama. Ukratko, otvorilo bi prostore koji su ovako ostajali začepljeni. Ideja je bila da Sahin previše ne opterećuje Gundogana koji treba voditi igru iz dubine. a on i ostatak se pozicionira tako da mogu najbolje napasti onaj pas koji ne prođe. U tome, po mom sudu, leži i dob ar dio problema BVBmdash;a ove sezone. Gegenpressing (pressing nakon izgubljene lopte) sjajno je oružje, ali samo kad organski nastaje iz tvoje igre u posjedu. Kada tražiš višak tamo gdje je logično i tako se pozicioniraš, imat ćeš kvalitetne uvjete za gegenpressing. Grupirati igrače i igrati na silu, računajući da ćeš osvojiti loptu jer imaš mnogo igrača blizu lopte i visoko je nešto čemu se dobar dio ekipa prilagodio, a osim toga, stvara previše nekontroliranih situacija u kojima BVB malo zakasni ili pogriješi, što je sasvim dovoljno za neuspjeh. Zašto iz svojeg napada u kojem možeš imati i tražiti kontrolu zbivanja guraš loptu u situacije u kojima kontrolu više nemaš? Na početku utakmice Gundogan je nekoliko puta dijagonalom tražio svoje bekove, ali opet se radilo o pasovima na postavljenu obranu i predvidljivom uzorku unutar kojeg se suparnika nije loptom izvlačilo iz komfor zone, obrambene formacije. Zato u ofenzivno najpotentnije i izgledali između cca 55. i 65. minute, kada su malo primirili svoju agreesiju i prepustili suparniku loptu mdash; koji se onda “dobrovoljno” malo izvukao, igrajući i gradeći napad.
Čak je i kod trećeg gola, na način sličan gorespomenutom Reus došao do lopte:
Suparnik je izvučen pas igrom, izoliran je dio linije na boku, što je otvorilo prostor čak trojici igrača njima iza leđa, od kojih je jedan asistirao za gol, a drugi ga zabio.
U samoj završnici BVB je premalo koristio bekove kao “ventile”. Iako u završnoj trećini terena pribjegavaju strahovito brzim i oku ugodnim kombinacijama, potrebno je imati opciju sa strane koja bi razvukla obranu. Prečesto su se dovodili do ovoga:
Što bi najčešće završavalo nerezonskim šutem iz daleka.
Tijekom svega ovoga se odvila utakmica u kojoj je BVB ipak izborio 4:2. Zadnjih 10mdash;ak minuta Klopp ispravno reagira i uvodi Gintera kao dodatnu snagu u sredini terena, a Gundogana prebacuje na “desetku”, čime malo smiruje igru i dobiva na vremenu. Ostale zamjene nisu imale prevelikog utjecaja na samu igru. Ono u čemu je BVB i dalje vrlo dobra, i na elitnom nivou je tranzicija. Ona ofenzivna je tek pri kraju utakmice došla do izražaja zbog načina na koji se suparnik postavio na terenu, ali profilom igrača i mehanizmima prijenosa BVB i dalje velike nade u Ligi prvaka polaže tu. Najveća zamjerka ostaje na igri s loptom, u kojoj prečesto u samom začetku napada sami sebi zatvaraju opcije (predvidljive linije kretanja, Sahin Gundoganu i Gundogan Sahinu zagušuje zonu za okomit pas, itd), zbog čega svoje najbolje igrače i egzekutore ne mogu dovesti u idealne situacije na terenu. A baš ove sezone se više nego ikad prije BVB mora prilagoditi na to da se sve više ekipa pred njima zatvara i blokom u sredini pokušava usporiti ritam. Naznake ozdravljenja postoje, ali dug je put pred Kloppovom družinom. Mainz je nakon odlaska odličnog Tuchela i dolaska Danca Hjulmanda (koji je osvojio dansko prvenstvo i s Lyngbyem i Nordsjaellandom) rezultatski pao, iako im je i to dovoljno, barem zasad, za sredinu tablice. Ovdje su Borussiji bili jako nezgodan matchmdash;up, ali ostaje pitanje koliko će im produktivna igra biti u sasvim drugačijim uvjetima, protiv sasvim drugačijih suparnika.
Mape i grafikoni preuzeti sa whoscored.com i fourfourtwo.com/statszone
Vice Karin, General poslije bitke
