Rijeka je u 16. kolu Prve lige došla do svoje pete uzastopne pobjede protiv momčadi Splita 2:1 te tako povećala prednost pred pratiteljima nakon Hajdukovog posrtaja u Gradskom vrtu. Međutim, domaća momčad, u usporedbi s utakmicom protiv Hajduka, teže je stvarala prilike, ali je ipak došla do sva tri boda.
Matjaž Kek napravio je izmjene u odnosu na sastav koji je istrčao protiv Hajduka, tako su na klupi ostali Balaj, Bradarić i Radošević, a njihova su mjesta popunili Sharbini, Moises i Maleš. Gostujući trener Goran Sablić nije mogao računati na Bagarića i Blagojevića, vjerojatno dvije najvažnije karike svoje momčadi, a nije bilo ni Rrahmanija. Sva trojica izostala su zbog žutih kartona, a na njihovim pozicijama zamijenili su ih Đorđević, Obšivač te povratnik Woon.
Već u samom početku utakmice Rijeka koristi individualnu grešku Vrgoča, koji kasni u izlasku, i preko Samardžića dolazi u vodstvo. Rani pogodak promijenio je tijek susreta obzirom da su igrači Splita, bez prvog napadača Bagarića, svoju igru planirali bazirati na odličnoj obrambenoj igri kojom bi pokušali doći do bodova. Iako je Rijeka vrlo rano povela, većinu prvog dijela igra podosta bezidejno, razlog tomu je, vrlo vjerojatno, i taj što više ne moraju pod svaku cijenu juriti pogodak, ali i sjajna igra Splita.
Očito je Sablić dobro promatrao igru Rijeke protiv Hajduka obzirom da je pripremio svoju momčad na ono što ga je dočekalo na Rujevici. Njegova momčad odolijevala je dugim loptama Rijeke, a potom i odigravala visoki presing čim bi Rijekini bočni igrači došli u posjed lopte tako da bi petorica igrača u punom trku pritisnula sve domaće igrače, a Obšivač pažljivo čekao kako bi iskoristio krivo dodavanje. U tom razdoblju igre, Rijeka nije imala rješenja za Splitovu obrambenu igru.
Međutim, kako se bližio kraj poluvremena, Split je počeo napadati sve više i to preko svoje desne strane i tu Kek dobro primjećuje izlete Woona, koji bi, kao bočni igrač na strani koja ne napada, trebao ostati, te napade svoje momčadi premješta na desnu stranu gdje Ristovski par puta sasvim slobodno prolazi. Tako da je i nakon krivog dodavanja Franjića skroz na lijevoj strani napada domaćina, njihov kapetan Sharbini preselio loptu na lijevu stranu, a Ristovski sjajnim ubačajem asistira Bezjaku za Rijekino povećanje vodstva.
Možemo zaključiti da Sablić većinu taktičke pripreme posvetio obrani, a ne napadu, pa ne mora čuditi činjenica kako njegova momčad nije primijetila da upravo Ristovski ostaje bez daha, odnosno nakon više ponavljanja počinje kasniti u obrambenom dijelu. Prvi puta su preko lijeve strane došli u priliku tek nakon pola sata igre i to je vjerojatno najopasnija Splitova prilika kada već savladanog Vargića u nogu pogađa Mršić.
Forsiranje napada preko Franjića kao, objektivno gledajući, opasnijeg krila, Sablić je trebao zamijeniti njegovu poziciju s onom Pešića još u prvom dijelu jer lijeva strana Rijekine obrane nije omogućavala dvojicu Oremuš-Franjić apsolutno nikakvu prodornost.
Početkom drugog dijela Woon je prošao lijevom stranom te nakon katastrofalne obrambene reakcije Ristovskog zaradio kazneni udarac. Ovo je trebala biti najava kako će Split napokon početi graditi napade preko svoje lijeve strane, ali ni Sablić s klupe, ni igrači u polju nisu primijetili sjajnu priliku koja im se pružila. Dapače, Sablić vadi Franjića 20-ak minuta prije kraja susreta vjerojatno misleći kako je njegovo krilo zakazalo, a ne pokušavajući uopće zamijeniti pozicije Pešiću i njemu te tako probati stvoriti probleme Rijekinoj obrani.
Sve u svemu, Kek može biti sretan što je njegova momčad vrlo rano došla do pogotka obzirom da su igrači Rijeke u izgradnji napada nerijetko izgledali bezidejno i zbunjeno jer sve ono što im je vrlo lako prolazilo protiv Hajduka, protiv Splita baš i nije išlo. Drugi pogodak izvrsno je odrađen kontranapad za koji niti jedna momčad prvenstva ne može pronaći adekvatno rješenje. Sablić može žaliti za propuštenim bodom ili možda čak sva tri da njegova momčad nije rano primila pogodak pa onda u lovu na izjednačenje primila i drugi. Svakako se osjetio nedostatak Blagojevića kao nezamjenjive karike u veznom redu, makar je Obšivač svoj dio posla vrlo dobro odradio, te Bagarića koji je ove godine najbolji Splitov napadač.
Tin Žaja
