Bad Blue Boysi danas slave

Kad sam krenuo pisati ovaj članak, mislio sam si mdash; ništa lakše, pa i sacirc;m sam bio aktivan, djetinjstvo sam provodio na Istokmdash;stajanju, pa malo na Jugu, udomaćio se Sjeveru, gostovanja, puno dobrih prijatelja, poznanika, ekipe koja bi za tebe dala sve, a zauzvrat ne traži ništa… No nakon podužeg razmišljanja i premišljanja kako, na koji način, malo mi teško izlaze riječi kojima bi bio objektivan u ovoj priči. Zašto?

Pa….pokušat ću odgovoriti zašto.

Svi višemdash;manje znate priče o osnivanju navijačke skupine Bad Blue Boys, svi znate priče o Bačvicama, Splitu, 1986. godini, filmu Bad Boys, Bergamu, 13.05.1990., svečanoj loži, Franji, Croatiji, transparentu Dinamo Svetinja, bezbrojnim gostovanjima diljem Lijepe Naše i Europe.

Kada to maknete u stranu, što napisati o navijačkoj skupini o kojoj je napisano toliko toga, ponekad pozitivnih stvari, a ponekad i negativnih? Što napisati o skupini koja je prošla sito i rešeto u navijačkom svijetu? Koja je iskusila kako je to biti na vrhu, a kako je to biti na dnu. Što napisati o navijačkoj skupini koja u svojoj povijesti konstantno nalijeće na podmetanja svoga kluba, policije, pravosuđa, dežurnih kroničara, raznih HHOmdash;a, raznih ministarstava, raznih besprizornih kvazimdash;novinara, raznih udruga za zaštitu knjiških moljaca, raznih udruga za zaštitu kulture i nebitnih stvari u stvarnom životu, općenito na podmetanja od strane samog društva?

Što napisati o ponosnoj skupini koja trenutno boravi na marginama društva, koja je zaboravljena i prekrižena od velike većine svojih sugrađana, skupini koja je sotonizirana od tog istog društva kojem je bitnije jesu li grašak ili su mahune veće nutritivne vrijednosti za Simonu Gotovac, ili čiji je deda bio ustaša, a čiji partizan, što napisati o skupini koja se beskompromisno uhvatila u koštac s nogometnom mafijom koja stoluje u njihovom najdražem klubu, skupini koja unatoč jakoj represiji državnog aparata uspijeva biti onaj dosadani kamenčić u cipeli kojeg se nemoguće riještiti unatoč tehnologiji koje se ni NASA ne bi posramila?

Eto, zbog svega gore navedenog teško mi je u ovoj priči biti objektivan, zato ću skratiti i prestati ću trkeljati bez plana i programa, te ću napisati ono što bi svaki normalan navijač napisao:


Ustrajte na trnovitom putu koji ste izabrali, jer to je jedini ispravan put, put poštenja i zdravih ideala.


Gospodo, od sveg srca Vam čestitam 28. rođendan.

Ivan Bilušić