Albin Sahatqija jedan od najzaslunijih za dolazak Arlinda Bashe na Poljud.
Nogometplus.net ekskluzivno donosi pozadinu priče o dolasku mladog napadača Hajduka Arlinda Bashe (18) koji je danas, nakon dvije godine čekanja, potpisao profesionalni ugovor s Hajdukom. Za njegov dolazak najzaslužniji je hajdukovac s Kosova Albin Sahatqija (37) iz Gjakoveuml; (Kosovo),obiteljski čovjek, magistar osiguranja, menadžmenta i transporta prometa. Navijačima je poznat je pod forumskim nadimkom Albi, pod kojim se veseli i tuguje, razgovarajući o Hajduku. U Hajduk se zaljubio sa 6, a hrvatski jezik je naučio s 8 godina, jer je svako jutro čitao u sportskim novinama o Hajduku.
nogometplus: Kako ste otkrili Bashu?
Početkom 2012. klub iz mog grada KF Veuml;llaznimi igrao je s FC Prishtinom, a važne golove u prvenstvu počeo je zabijati petnaestogodišnji Basha. Kontaktirao sam Antu Majića iz Nadzornog odbora Hajduka i rekao mu da postoji jedan zanimljivi momak za Hajduk. Zamolio me detalje i članke iz novina, te ih proslijedio tadašnjem predsjedniku Malešu i šefu škole Hariju Vukasu. Složili su se da je mladić zanimljiv, a Agron, Bashin otac, bio je oduševljen s mogućnošću da mu sin zaigra za Hajduk. Krenuli smo u dobivanje vize za probu, pri čemu nam je pomogao i Denis Kosor, vanjski savjetnik kluba.
nogometplus:Kako je prošla proba?
Arlind je došao na probu, zaigrao turnir Svetog Duje i na prvoj utakmici zabio gol Dinamu. Nakon utakmice, treneri su se složili da je zadovoljio, Maleš potpisuje s njim stipendijski ugovor, te je dogovoreno da se vrati u srpnju, na pripreme kadeta.
nogometplus:Tada počinju problemi?
Arlind se vraća na dan, kada mu je rečeno, ali svi su u klubu zaboravili da stiže!? Sletio je na splitski aerodrom, ali ga nitko nije čekao. Opet sam zvao Majića, koji se angažirao oko organizacije prijevoza i smještaja na stadionu jer se osjećao odgovornim za maloga. Tada stiže novi šok mdash; rekli su da je došao u krivo vrijeme jer su kadeti na turniru u Ukrajini. Poslan je na trening/prijateljsku utakmicu s juniorima u Makarskoj.
S obzirom da njegovi roditelji ne žive, niti imaju radne dozvole u Hrvatskoj, ali i zbog problema s kosovskim nogometnim savezom, nije postojala mogućnost registracije Arlinda do njegove punoljetnosti. Bio je prisiljen čekati dvije godine bez službene utakmice. Treneri su zaključili kako ima smisla čekati, ali da treba puno raditi na tome da mu, toliko vremena bez službene utakmice, ne našteti u razvoju. Vukas, tadašnji trener juniora, tražio je da ostane pod svaku cijenu.
Počinje trenirati s kadetima, koje je tada vodio Igor Tudor, sadašnji trener prve momčadi.
nogometplus: Klub ga se tada pokušava riješiti?
Nakon nekoliko mjeseci, zove me Arlind u panici jer su mu kazali da može ići kući!? Nitko ne zna tko mu je to kazao mdash; Tudor i Vukas kažu da nisu, tadašnji sportski direktor Krešić veli kako i ne zna tko je momak… Na kraju se ispostavilo kako mu je to rekla hajdukova pravnica, kada je saznala da se ne može registrirati još dvije godine.
nogometplus: Ni s vizom nije teklo sve glatko?
Viza je izdana uz jamstveno pismo. Međutim, policija je, u sklopu rutinske provjere potpisnika, nazvala u klub, gdje im je bivši tajnik omladinske škole (Ante IvkovićZonzi mdash; op.a.) kazao da “Hajduk nema novaca za hranit mladića “, pa policija odbija izdati vizu. Arlindov otac je pobjesnio na to, zove me i kaže kako Arlind nije došao u Hajduk da bi jeo, nego da bi igrao. Zovem Majića i on se opet angažira da se pokrene nova procedura za dobivanje vize. Hajduk šalje novo jamstveno pismo i objašnjava kako je došlo do zabune, nakon čega Arlind opet dobiva vizu.
nogometplus: Što se dalje događalo?
Na kraju kolovoza Arlind se lakše ozlijedio pa je tražio Tudora da ga pusti kući na oporavak. Majić mi piše kako mu Arlind izgleda malo tužan i depresivan. Zvao sam Arlinda i požalio mi se kako je usamljen, nitko u klubu s njim ne razgovara, te želi doma.
Arlind Basha na predstavljanju Foto: hajduk.hr
To me zaprepastilo, a još više me iznenadio jedan zaposlenik kojeg smo zamolili da razgovaraju s momkom, da ga pozdravljaju, da imaju razumijevanja za to što je 16mdash;godišnjak u tuđoj zemlji i ne priča hrvatski jezik. Neću ga imenovati, jer je već bivši, ali on je uzvratio kako mu nisu jasni ti roditelji koji puste dijete samo u drugu zemlju. Pa nisu ga pustili na ulicu, dali su ga Hajduku, koji je kod nas institucija i vjerovali su da će se brinuti za njihovo dijete. Sramota je što i Džoni, koji govori albanski i skaut je, nije uopće osjetio potrebu popričati s Arlindom. Danas se hvali kako ga je on doveo.Uglavnom, Arlind je otišao doma na oporavak od ozljede, a čekao je i na obnovu vize. Kako nije mogao dobiti stalni boravak, morao je 3 mjeseca biti na Kosovu, a 3 u Hrvatskoj. Kad se vratio u klub, raspoloženje mu se potpuno promijenilo. Bio je sretan, ljudi su mu se obraćali, počeli su ga uvažavati..Imao je osjećaj da više nije autsajder, da ga cijene u klubu.
Arlind je tada počeo igrati za drugu momčad kadeta (trener Teo Pirija), koji nastupaju van konkurencije. Konačno je uvidio da mu žrtva ima smisla. Krajem studenog je ponovo morao doma, jer mu je istekla viza.
Dok je bio na Kosovu, u prosincu 2012., juniori odlaze na turnir u Italiju, jedne od rijetkih utakmica na kojima Arlind može igrati, ali ga iz kluba zaboravljaju pozvati. Zvali smo i rekli da Arlind može dobiti talijansku vizu, te s Kosova doći izravno na turnir u Rim, ali već je bilo prekasno.
Tudor tada postaje trener prve ekipe i želi Arlinda stalno u Splitu, kako ne bi došlo do oscilacije u njegovoj formi. U klubu opet vele kako nije moguće riješiti trajni boravak do njegove 18.godine. Provjerili smo kako je jedna ruska tenisačica dobila vizu u Hrvatskoj, pa smo na isti način riješili trajnu vizu i Arlindu. Majić mu, uz pomoć Durdova i Kekeza iz kluba, nalazi skrbnike tako da je dobio godinu dana boravišta u svrhu sportskog usavršavanja.
Nakon ljetnih priprema i početnog napornog rasporeda, (euro liga i ostalo), Tudor ga uzima za treniranje sa seniorima, i od tada trenira sa prvom ekipom.
nogometplus: Nakon što je postalo vidljivo da se radi o velikom talentu, počeli su se javljati menadžeri?
Posljednjih šest mjeseci je bilo veoma teško: kada su menadžeri otkrili da postoji jedan ekstra talent, kao hijene su počeli gnjaviti maloga, mene i njegovog oca. Bio sam u jednom nogometnomdash;ratnom stanju: svi su ga željeli, nudili su sve i svašta. Posebno je bila aktivna njemačka liga mdash; ljudi bliski Hanoveru, Bayer iz Leverkusena, Eintrachtu. Čak se i Dinamo uključio u borbu za Arlinda mdash; prošli tjedan nas je nazvao jedan albanski menadžer i kazao kako ga je Zoran Mamić poslao po Bashu. Moj odgovor je bio da može u Dinamo samo preko mene mrtvog.
Nasreću, Arlind je karakteran momak i kazao je svima njima da o svemu mogu pričati s bliskom osobom koja ga čuva. Mislio je na mene. Hajduk je imao sreću što sam ludi hajdukovac koji ne bi dopustio da posao propadne. Sve te hijene sam s lakoćom potjerao. Moja misija je bila da mali potpiše za Hajduk. Nikakvi novci me ne bi natjerali da promijenim mišljenje.
nogometplus:Arlind je potpisao ugovor, ali bez postotka? Kako je to moguće, s obzirom da se u Hajduku stalno priča o postocima?
Zvonimir Mili, Goran Vuevi i Arlind Basha na predstavljanju. Foto: hajduk.hr
Kad je Arlind dolazio, rečeno mi je da može imati samo ugovor kakav imaju svi juniori (minimalna bruto plaća + bonusi za nastupe i bez postotka prilikom transfera). Prenio sam taj uvjet Agronu i Arlindu i oni su pristali.
Prilikom potpisa, Arlind je pitao što je s postotkom, kojeg navodno svi dobijaju, ali rekli smo mu da će biti onako kako je dogovoreno. On je pošten i karakteran momak i nije želio pogaziti svoju riječ. Ponosan sam što smo takvog igrača i takav poklon Hajduku dali bez postotka.
Arlind ni danas nema menadžera. Kad je dolazio, Majić je rekao njegovom ocu da mu menadžer ne treba, jer mu nitko ne može pomoći da zaigra u prvoj momčadi Hajduka. To se mora sam izboriti. Niti jedan menadžer mu ne bi pomogao i da dobije bolji ugovor, jer je sve ranije dogovoreno. Naša riječ je svetinja i samo takav ugovor je mogao biti potpisan.
nogometplus: za kraj
Još jednom bi htio zahvaliti Majiću, Arlindovim trenerima, a posebno Igoru Tudoru koji je pazio na malog, kao da je njegov sin. Zahvaljujem i Kosoru, djelatnicima kluba koji su pazili na Arlinda, te svim navijačima koji su zvali i nudili pomoć za Arlinda. A, vjerujte, on će im znati zahvaliti!
