Kad je riječ o ravnopravnosti, odnosno točnije, neravnopravnosti spolova u domaćem nogometu ne treba ići dalje od Prve ženske nogometne lige. I dok muška verzija istog natjecanja ima pozornost medija, ali i lokalne zajednice koja u nekim slučajevima i obilato financira i pomaže klub, za žene takvi su uvjeti znanstvena fantastika, čak i onda kad je u pitanju naš najuspješniji ženski nogometni klub, ŽNK Osijek.Kako bi vam približili probleme s kojima se susreće naš najbolji ženski prvoligaš, razgovarali smo s njihovim sportskim direktorom, Bojanom Bodražićem.
n+: Za početak, upoznajmo se malo sa samim klubom. Kad je osnovan klub i za vrijeme vašeg rada u njemu, koliko je otprilike igračica prošlo kroz klub? Koje sve dobne uzraste imate u klubu?
BB: ŽNK Osijek osnovan je 1990-e, a kroz posljednjih deset godina, koliko sam u Upravi kluba, kroz klub je prošlo 60-ak seniorki i otprilike isto toliko kadetkinja. Posljednjih godina klub je napredovao u svim segmentima što je rezultiralo povećim brojem djevojčica koje su pokazale interes za treniranjem i igranjem za naš klub, tako da danas s ponosom možemo istaknuti da imamo više od 100 djevojčica razvrstanih u tri dobne skupine. Od 8 do 10 godina mlađe pionirke, od 10 do 12 godina starije pionirke, od 12 do 16 godina kadetkinje, te seniorke.
n+: Kad se djevojčice obično uključuju u treninge odnosno s koliko godina? Kad prestaju s karijerom u prosjeku?
BB: Djevojčice obično počinju s treninzima od svoje osme godine, a igračka karijera u prosjeku završava oko tridesete godine.
n+: Što navode kao razloge motivacije da se pridruže nogometnom klubu, a koji su najčešći razlozi odustajanja? Je li to posao, škola, fakultet ili jednostavno obitelj?
BB: Osnovni motiv pri odabiru nogometa kao sporta kojeg žele trenirati je prvenstveno ljubav prema nogometnoj igri, a razlozi odustajanja od treniranja su višestruki, najčešće je u pitanju posao, odnosno rješavanje vlastite egzistencije.
Iz financijskih izvještaja doznajemo kako je klub ostvario 1,5 milijuna kuna prihoda u 2014. godini, što je povećanje od gotovo milijun kuna u odnosu na prethodnu godinu. To je posljedica značajnog povećanja prihoda od donacija, koje su jedini izvor novca za klub. Iz gradskog proračuna ostvareno je 446.435 kn, dok je 940.000 kn uprihođeno od ostalih donacija, gdje spada županija, Hrvatski nogometni savez i sponzori. ŽNK Osijek ima najveći proračun od svih ženskih prvoligaških klubova.
No, nas zanima dobivaju li seniorke neku naknadu za igranje u klubu ili je sve na amaterskom nivou?
BB: S obzirom da se radi o amaterskom natjecanju, gotovo sve djevojke koje se bave nogometom u Hrvatskoj rade to prvenstveno iz ljubavi i volonterski, a što se tiče naših djevojaka, neke imaju stipendijske ugovore, riješen smještaj ili prijevoz.
n+: Kakva je pak situacija s trenerima, jesu li i oni uglavnom volonteri?
BB: Treneri također imaju ugovore, čije troškove uglavnom podmirimo uz pomoć malobrojnih, ali itekako važnih nam sponzora.
n+: Je li igračicama teško uskladiti sve obveze koje imaju, poput posla ili studija, s treninzima?
BB+: Djevojkama smo omogućili četiri treninga u prijepodnevnim i četiri treninga u poslijepodnevnim satima tijekom tjedna, uz naravno pripremne, prijateljske i natjecateljske utakmice, tako da imaju vremena za uskladiti svoje poslovne i školske ili fakultetske obaveze sa treniranjem.
n+: Kako bi po vama trebalo proširiti i osnažiti ženski nogomet? Što bi se moglo učiniti na popularizaciji?
BB: Za osnaženje i popularizaciju ženskog nogometa neophodna su znatno veća financijska ulaganja, ulaganja u infrastrukturu, rad sa mlađim dobnim kategorijama, mnogo veća medijska promocija na nacionalnom nivou nego što je to danas slučaj. Na svu sreću, entuzijasta i poklonika ženskog nogometa svakim danom je sve više, što je vrlo dobar signal i znak da u budućnosti možemo očekivati pomak prema naprijed kao što je to u mnogobrojnim drugim zemljama.
n+: U nekim drugim zemljama (Francuska, SAD) ženski nogomet je dosta gledan, a kod nas je na marginama – ako ste upoznati, koji su po vama uzroci za uspjeh ženskog nogometa u tim zemljama, a neuspjeha u našoj, kada govorimo o popularnosti?
BB: Većinu odgovora dao sam odgovarajući na prethodno pitanje, mogu nadodati da za razliku od naših prvoligaša ekonomski naprednije zemlje prije svega imaju za naše uvjete nezamislivu infrastrukturu s kojom su veliki magnet i jedan od presudnih faktora kada je odabir sporta za treniranje u pitanju, a kada tome pridodate financijske mogućnosti njihovih klubova jasno je odakle tolika razlika između prije svega naprednijih i razvijenijih zemalja i nas.
n+: Obzirom na probleme koje ističete vezane uz infrastrukturu, na kojem terenu igrate i kako ga održavate?
BB: Naše djevojke treniraju i igraju na igralištu Mačkamama koje je pod ingerencijom Športskih objekata, inače gradske tvrtke koja ujedno i održava teren na kojemu trenira i igra veliki broj osoba, jer uz nas na istom igralištu treniraju i igraju seniori i mlađe dobne kategorije još jednog gradskog niželigaša.
n+: Koji su najveći problemi u održavanju ovakvog jednog kluba na životu?
BB: Najveći problem s kojim se susreću svi prvoligaši svakako su financije jer osim sredstava potrebnih za održavanje i razvoj jednog ženskog nogometnog kolektiva, pripreme za natjecanje, a u konačnici i samo ligaško i kup natjecanje iziskuju značajna financijska sredstva, posebice kada je riječ o putovanjima, odnosno odlascima na gostujuće terene.
n+: Koliko vam pomaže lokalna zajednica, odnosno tijela javne vlasti – gradovi, općine, županije – financijski i organizacijski?
BB: Najveću financijsku potporu pruža nam Grad Osijek, zatim tu su i Županija Osječko-baranjska, Hrvatski nogometni savez koji svim prvoligašima daje financijsku potporu za natjecateljsku sezonu, a posebice bi tu istaknuo pomoć Grada i Županije kada nastupamo u UEFA ligi prvakinja i isto tako pomoć Hrvatskog nogometnog saveza koji nam u tim trenutcima u organizacijskom smislu bude u potpunosti na dispoziciji.
n+: Kakav je odnos s Hrvatskim nogometnim savezom? Prema van, osim vrlo šturog priopćenja o rezultatima na službenoj Internet stranici, nisu vidljiv nikakvi pomaci u popularizaciji ženskog nogometa – kako to komentirate? Dobivate li kakvu pomoć?
BB: Ne bih se složio da pomaka nema. S obzirom da sam poprilično dugo u ženskom nogometu te da sam sudjelovao na mnogobrojnim Uefinim seminarima za razvoj ženskog nogometa, smatram se dovoljno kompetentnim da mogu komentirati i uspoređivati nečije doprinose nekoć i danas. Pomak je vidljiv, posebice kada je riječ o radu s mlađim dobnim kategorijama, osnivanju kampova za treniranje ženskog nogometa diljem Hrvatske, ulaganjem u mlade i stručne osobe za koje sam se uvjerio da predano rade kako bi unaprijedili ženski nogomet, što naravno nije ni malo lako i ne ide preko noći.
n+: Mislite li da bi HNS mogao izdvajati više sredstava za ženski nogomet?
BB: Kao član komisije za ženski nogomet pri Hrvatskom nogometnom savezu, izabran od naših prvoligaša, mogu reći da članovi komisije nastoje svojim prijedlozima ukazati na mnogobrojne poteškoće u ženskom nogometu i da naravno nastojimo sa savezom doći do određenih rješenja za probleme. Siguran sam da predsjednik HNS-a, g. Davor Šuker isto tako ima želju da u budućnosti naša ženska reprezentacija i naši klubovi koji će nas predstavljati u europskim natjecanjima budu konkurentniji ekipama koje su trenutno daleko ispred nas, a to možemo postići ulažući u razvoj i rad s mlađim kategorijama na čemu se inzistira i na čemu se i radi. Imamo mnogo talentirane djece i to će uz pravi pristup i rad značiti i svjetliju budućnost.
n+: Kako gledate na odnos UEFA-e i FIFA-e na odnos prema ženskom nogometu? Jeste li zadovoljni – što bi se moglo promijeniti?
BB: Ranije sam napomenuo da sam sudjelovao na Uefinim seminarima za razvoj ženskog nogometa, a na njima su jasno dane smjernice u kojem pravcu razvoj ženskog nogometa mora ići. Pravi pokazatelj što se očekuje su europska i svjetska nogometna prvenstva i Uefa liga prvakinja, koje organizacijski i kvalitetom privlače publiku, a samim time i medije i sponzore. Sve više klubova u europskim okvirima prati taj trend, a na svima nama je da radimo na tome da im se u budućnosti približimo. Put do toga je sigurno dug i nimalo lagan, ali trebamo svi skupa ustrajati u tome.
n+: U Hrvatskoj ni nacionalna televizija ili radiji ne pronese niti izvještavaju o ženskom nogometu, čak ni kad je riječ o Svjetskom prvenstvu za žene – kako to komentirate? Mislite li da bi se i ženski nogomet popularizirao da je prisutniji u medijima?
BB: Na tome apsolutno treba poraditi. Godinama Eurosport prenosi utakmice ženske lige prvakinja te svjetskog i europskog prvenstva, a isto tako i mnogobrojne druge televizijske kuće. Za usporedbu, na našu zamolbu da se 1. Hrvatska ženska nogometna liga prati putem teleteksta dobili smo negativan odgovor, tako da je o prijenosima utakmica trenutno iluzorno i razmišljati. Za pohvaliti je naše lokalne medije koji redovno izvještavaju o rezultatima i radu ŽNK Osijeka. Isto tako naš kolektiv prate i mnogobrojni portali, a i nacionalne televizije su popratile uspjehe našeg kluba u europskim natjecanjima. Činjenica je da mediji mogu mnogo doprinijeti popularizaciji ženskog nogometa u što smo se uvjerili u Osijeku!
Veljko Tomić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.”
