Transferu koji je, u svim medijima i na internetskoj mreži, najavljivan kao najveća Dinamova prodaja, čak veća i od one Luke Modrića u Englesku, jučer je konačno došao i ‘službeni’ kraj. Alen Halilovićnovi je igrač Barcelone , karijeru će nastaviti u B momčadi ovog nogometnog diva iz Katalonije, odakle će trudom i umijećem pokušati izboriti i nastup u prvoj momčadi, te usmjeriti svoj razvoj prema zadanim ciljevima.
Alenu želimo svu sreću, koja će mu, itekako, trebati u nemilosrdnoj konkurenciji koja ga očekuje, a mi ćemo se nakratko pozabaviti time je li taj opjevani i konačno dovršeni transfer ispunio očekivanja koja su plasirana pred domaću, ali i svjetsku nogometnu zajednicu. Naime, od najavljenog interesa Tottenhama, Arsenala, Real Madrida, Manchester Uniteda i Barcelone, milijuna eura kojima se baratalo posljednjih nekoliko godina (Tottenham nudi 15, Arsenal 20, cifre su neobuzdano pljuštale), objave kako je sve riješeno s Barcelonom za cifru veću od 10 milijuna euro; i dodatne bonuse, same izjave igrača da je došlo vrijeme za iskorak – došli smo danas do službene objave kluba iz Katalonije, koja spominje 2,2 milijuna euro; i bonuse koji ovise o ispunjenju određenih uvjeta i ciljeva.
Pomalo je neobično da ovakva razlika prođe gotovo neopaženo, mada su se već tijekom jučerašnjeg dana počela skupljati opravdanja i načini na koje se službeno objavljena cifra može popeti na onu kojom je pratiteljima nogometa zadnjih par tjedana ‘ispiran mozak’, ipak je riječ o razlici od gotovo 13 milijuna euro;. Trinaest milijuna – to je puno više nego budžet većine klubova u Hrvatskoj (i ne samo u Hrvatskoj), to je cijena za koju je HSV iz Engleske doveo Rafaela van der Vaarta (samo jedan primjer) – da ne izlazimo iz nogometnih okvira. Spomenuti bonusi na cifru se, kako saznajemo iz izvora iz Španjolske, sastoje od dodatnih 3,3 milijuna euro;, ukoliko bi Halilović bio registriran za prvu momčad Barcelone. Dogovoreno je i dodatnih 100.000 euro; za svaku utakmicu u kojoj nastupi u prvoj sezoni nakon te registracije. Tu je i postotak od budućeg transfera (10% na profit – dakle, prodaja umanjena za već isplaćenu odštetu).
Kad se sve navedeno zbroji, ukoliko pretpostavimo da će Alen ispuniti očekivanja i talent te doista nastupiti i ostaviti trag u Barceloni, može se doći do iznosa nešto većeg od 7 milijuna euro;, za kojeg se i, uz postotak daljnje prodaje, teško može vjerovati da će rasti preko 10 milijuna. Naime teško je za pretpostaviti da će Barcelona za eventualni Halilovićev transfer uzeti profit od 30 milijuna euro; (premda je i to, naravno, moguće).
Ova cifra je, ujedno, i djelomični odgovor svima onima koji su se pitali zašto bi jedan nogometni klub veličine Barcelone bio dovoljno rastrošan da za igrača ,kojem ovo ljeto ističe ugovor, ponudi izdašnu svotu od 15 milijuna euro;, premda i dalje ostaje pitanje zbog čega Barca nije iskoristila mogućnost da za igrača plati samo naknadu za razvoj. Jedino logično objašnjenje, uzevši u obzir da se ipak radi o nezanemarivom iznosu, je da je postojao određeni ugovor između Halilovića i Dinama/Mamića koji nije registriran pri HNS-u i koji bi mogao zamutiti vodu, a Barcelona nije željela ništa prepustiti slučaju.
Jasno je da će stabilan i demokratski ustrojen klub poput Barcelone o svakom transferu dati barem osnovne informacije u svom financijskom izvještaju. Ne učini li to, s obzirom na demokratski ustroj, kad-tad će takve afere izaći na vidjelo – čemu možemo i svjedočiti sada kada Barcelonu trese skandal s utajom poreza u slučaju Neymar.
Victoacute;rio Querido Viuda
