Prilično mlaki vihor ljutnje puhao je u hrvatskoj sportskoj javnosti nakon posljednje prijateljske utakmice u Budimpešti. Umjesto uragana kritika zbog nedovoljnog broja reprezentativaca i sklerotičnog režima zamjena, dobili smo nešto što bi bilo najbolje usporedivo sa gratis sponzorskim fenom od jeftine plastike i tužnog zujanja.
Imamo malo igrača, kažu. Nemamo niti jednog lijevog beka, kažu. Fali nam pravi zadnji vezni, kažu. Svašta kažu.
Neki od sljedećih igrača zasigurno su vam poznati, zbog nekih vam se pojavljuju upitnici nad glavom, no svi imaju dvije zajedničke stvari. Igraju uspješno u ligama jačim od HNL-a i uspješno ne postoje kao nogometaši u glavi izbornika Ante Čačića.
Da se razumijemo, ovi igrači nisu na razini najskupljih hrvatskih vedeta kao što su Modrić, Rakitić ili trenutno najbolji hrvatski igrač Perišić, ali nisu ni naivci, ni amateri, ni anonimusi, ni išta slabiji od odjednom neizostavnog Pivarića, penzionerski raspoloženog Schildenfelda koji je odsjedio dvije trećine sezone ili Antolića koji je djelovao potpuno izgubljeno protiv Mađara (autor se okomio na igrače Dinama, pozovite policiju). Testiranje postojećeg i šireg kadra, to bi trebala biti svrha prijateljskih utakmica, a ne smanjivanje kadra na 16 igrača i 7 vezaša koji će biti pozvani po principu u kojem klubu igraju, reda radi za mir u kući ili kao nagradu za potpis ugovora.
Prva runda: lijevi bek
Jeremy Toljan / Foto: dfb.de
Jeremy Toljan 
Mladić oca Amerikanca i majke Hrvatice, rođen i odrastao u Njemačkoj, već neko vrijeme dobiva i koristi svoju šansu u bundesligašu. Prošao je sve omladinske selekcije njemačke reprezentacije, a zasad je decidirano odbio jedino igranje za očevu domovinu. Poziv Hrvatske ne dolazi, a kad je bilo bolje vrijeme za njega nego u trenutku kada “nemamo lijevog beka”?
Marin Leovac (27 godina, PAOK)
Igrač za kojeg su mnogi prvi put čuli tek kada je probušio prvu stativu Olivera Zelenike u dresu bečke Austrije, Leovac se svojim igrama u dresu Rijeke prometnuo u opciju na lijevom beku te ostvario transfer u grčki PAOK gdje je nezamjenjiv, ali očito i nevidljiv stručnom stožeru reprezentacije.
Daniel Pavlovi / Foto: fantacalciomag.it
Daniel Pavlović
Javnosti nepoznat igrač koji je prošao sve omladinske selekcije Švicarske, te ove sezone standardan član talijanskog prvoligaša s izglednom opcijom otkupa, često je znao i osim svoje prirodne pozicije lijevog beka igrati i također nama navodno deficitarnu poziciju zadnjeg veznog. Školovan i pouzdan igrač za kojeg bi izbornik vjerojatno pitao “je li to onaj što pjeva Đuli?”.
Ivan Strinić (28 godina, Napoli)
Pa taj uopće ne igra, povikaše mnogi. Uistinu, što je 11 Strinićevih nastupa za Napoli u usporedbi s 8 Schildenfeldovih za Dinamo? Godinama standardan član prve postave reprezentacije iz iste je nestao preko noći, čak i kada je imao puno veću minutažu u klubu. Uostalom, minutaža u klubu je bitan faktor za kvalifikacijske utakmice tijekom sezone, ali za turnirsko natjecanje za koje se prolaze posebne pripreme, to stvarno nema nekog smisla što smo se i sami uvjerili u Francuskoj 1998. kada su nam mnogi igrači u klubovima više sjedili nego igrali pa na ljeto osvojili broncu. Mi nemamo lijevog beka i točka.
Druga runda: zadnji vezni
Damjan okovi / Foto: vi.nl
Damjan Đoković
Nakon godina seljakanja po nizozemskim akademijama i talijanskim ligašima, stasiti ljevak rodom iz Zagreba preuzeo je uzde veznog reda francuskog prvoligaša i ne ispušta ih iz ruku. Svojim igrama privlači pažnju nekih jačih klubova u Francuskoj, ali tko je ikad postao nogometaš u Francuskoj, zar ne?
Adrien Thomasson / Foto: tribune-nantaise.fr
Adrien Thomasson 
Još jedan iz Francuske, a ni prezime mu nije na -ić. Po majci Hrvat, Thomasson je omiljeni igrač trenera Michela Der Zakariana te mu igra zadnjeg veznog, centralnog veznog, a po potrebi i krilo. Brz i moderan igrač u oba pravca prije će dobiti poziv u hrvatsku vojsku nego u hrvatsku reprezentaciju.
Mato Jajalo (27 godina, Palermo)
Baš poput Strinića nestao preko noći iz reprezentativnih razgovora, ali za razliku od Strinića standardan član prve momčadi kojoj, istina, ne ide baš najbolje, ali indikativno je da je Mato bio standardan kod svakog od brojnih izrotiranih trenera. Obzirom da nije u planu hrvatske reprezentacije na Jajala je oko bacila Bosna i Hercegovina za koju bi trebao igrati u budućnosti.
Damir Kreilach / Foto: bz-berlin.de
Damir Kreilach
Vukovarska leteća tvrđava jedan je od najdražih igrača na ulicama Rijeke i Berlina. Kapetanski profil igrača koji osim što prekida protivničke napade, često i trese mrežu. Među najbolje ocijenjenim igračima 2. Bundeslige i igrač kojeg bi svaka svlačionica poželjela.
Marko Bai / Foto: nzz.ch
Marko Bašić
Manje opasan po protivnike od Kreilacha, ali to nadoknađuje i povremenim igrama kao čisti stoper, već godinama vrlo poznato ime u švicarskim nogometnim krugovima, kako u Luganu, tako i sada u Grasshopperu.
Bonus runda: svega po malo
Neko vrijeme se tvrdilo da osim Perišića nemamo ni krila pa se tako na krilnim pozicijama mrcvarilo Olića i Rakitića. Ivo Iličević je standardan u svom HSV-u, a Stjepan Kukuruzović i njegova opasna ljevica drže desnu stranu u Vaduzu. Zar nije logičnije da kada zaškripi na stoperskoj poziciji na nju uskoče Roberto Punčec ili Stipe Vučur, još uvijek mladi, ali već iskusni bundesligaški stoperi, a ne golobradi Šimunović? Ako napadači upadnu u golgetersku krizu, Ivan Santini i Matej Jelić neumoljivo zabijaju već nekoliko sezona, možda kakva minuta provjere i njima? Da ne spominjem Emila Berggreena, dansko-hrvatskog gorostasa za kojeg je Mainz upravo iskeširao 2.5 mil euro;. On je previše egzotičan za poziv.
Mnogi igrači mogu djelovati egzotično samo zato što njihova imena i face ne vrište sa plaćenih naslovnica i članaka, ali njihovi životopisi i karijere su neumoljivi i ne daju nam za pravo omalovažavajućim izjavama ponašati se kao da ne postoje i kao da Hrvati ne igraju nogomet van elitnih i domaćih klubova. Dado Pršo i Joe Šimunić su jednom bili u sličnoj situaciji pa su na našu sreću dobili šansu i postali ikone reprezentacije. Barem bi taj Joe Šimunić kad je već u stožeru mogao reći koju svom šefu, ili je on tamo samo u glazbeno-estradne svrhe?
Boris Rakić
