Kao da imenovanje Ante Čačića nije bilo dovoljno samo po sebi, u HNS-u su otišli korak dalje te su za jednog od pomoćnih trenera imenovali Josipa Šimunića. Iako iz HNS-a tvrde da je Ante Čačić sam mogao odabrati svoje pomoćnike, teško da će im itko povjerovati u to.
Popularni “Crazy Joe” australski je Hrvat, rođen u Canberri prije 37 ljeta. Dijete je hrvatskih iseljenika, porijeklom iz srednje Bosne, te solidno priča hrvatski jezik. Seniorsku karijeru počeo je u Melbourne Knightsima, klubu hrvatskih iseljenika, s kojima u sezoni 1995/1996. osvaja naslov prvaka Australije, čime su obranili naslov stečen sezonu prije (tada Šimunić nije bio u sastavu). Nakon tri sezone u Knightsima, 1998. seli u HSV, gdje je dvije godine uglavnom sjedio na klupi. Potez karijere vuče na ulasku u novo tisućljeće, kada postaje član berlinske Herthe. U devet berlinskih godina isprofilirao se u jednog od vodećih stopera Bundeslige, a u sezoni 2008/2009. njemački Kicker ga proglašava za najboljeg stopera u ligi.
Poslije Herthe, odlazi u Hoffenheim gdje igra solidno, no u drugoj sezoni nije imao uobičajeni kontinuitet igara, te se odlučuje na prelazak u GNK Dinamo Zagreb, ne bi li tu zadržao dobru formu redovitim igranjem. Time je ispunio veliku želju da zaigra za neki hrvatski klub, a pritom je podigao neviđenu prašinu, jer je drugi zainteresirani klub za njegov dolazak bio Hajduk. Navodno je sve već bio obećao Hajduku, tadašnji predsjednik splitskog kluba, Hrvoje Maleš, čak je u emisiji HRT-a mahao potpisanim predugovorom sa Šimunićem, no pomoglo nije. Uz golemo negodovanje s juga, Šimunić stavlja autogram na ugovor s klubom braće Mamić, a debi je imao upravo protiv Hajduka, i to na krcatom Poljudu. Reakciju publike ne treba posebno naglašavati.
Paralelno s klupskom, Joe je gradio i reprezentativnu karijeru, i to vrlo uspješno. Nakon odlaska brončane generacije sa scene, Hrvatska je jedan period slovila kao momčad vrhunskih braniča i zabetonirane obrane, uz prosječan vezni red i napad. Jedan od jamaca sigurne obrane, uz Roberta Kovača, Šimića i Tudora, bio je upravo Šimunić. U dresu reprezentacije odigrao je 105 utakmica, postigao 3 pogotka, a sudjelovao je na čak pet velikih natjecanja. Jedan od događaja po kojem je ostao poznat u cijelom svijetu, zbio se na utakmici Svjetskog prvenstva 2006. protiv njegove Australije, kada je igru napustio tek nakon trećeg žutog kartona kojeg mu je dodijelio sudac Graham Poll.
Drugi događaj koji je obilježio njegovu, ne samo reprezentativnu karijeru, zbio se 19. studenog 2013. godine, netom nakon završetka kvalifikacijske utakmice s Islandom. Proslavljajući pobjedu, Joe je uzeo mikrofon te na fašistički način animirao publiku na navijanje. Slučaj koji je u cijelom svijetu tretiran kao fašistički skandal, koštao ga je završetka reprezentativne karijere, pošto je kazna UEFA-e bila neumoljiva – 10 utakmica suspenzije iz reprezentacije. Iako se sporan poklič godinama orio našim tribinama, bez da je itko ikada za to odgovarao ili ga na bilo koji način osporavao, ovdje je ocijenjeno da se radi o fašističkom prijestupu. Šimunić se nikada nije pokajao za takav čin, a osude javnosti prštale su sa svih strana.
Danas, gotovo dvije godine nakon tog skandala, Šimunić je imenovan za “desnu ruku” Ante Čačića. Za shvatiti kakvu sliku time šaljemo u svijet, dovoljno je otvoriti neke od relevantnijih stranih portala, gdje ne prestaje čuđenje radi postavljanja čovjeka s pedigreom fašističkom prekršaja na mjesto pomoćnika u reprezentaciji. Valja napomenuti da je Šimuniću ovo prvi trenerski angažman, čime reprezentacija po n-ti puta postaje poligon za obuku i izučavanje. Ante Čačić obrazložio je da je Šimunić angažiran kako bi u reprezentativcima probudio nacionalni, domoljubni duh?!?! Ne, bez brige, ne čitate scenarij za Monty Python, niti se ovo događa u nekom paralelnom svemiru. To su stvarne riječi novog izbornika, istog onog koja smatra da je utjecaj Mamića precijenjen i da nije istina da on vlada hrvatskim nogometom. Nakon navedenih izjava, jasno je kakav će kredibilitet uživati među navijačkim pukom, ako je takvog puka uopće i ostalo nakon nedavne predstave u pivnici.
Što se političkih konotacija ovog imenovanja tiče, ne znamo jesu li bile presudne ili ne, te da li ih uopće ima, ali nije zgorega napomenuti da se ime partije s članske iskaznice Josipa Šimunića, poklapa s imenom partije barem 11 od 17 članova Izvršnog odbora HNS-a.
Mišljenje javnosti oko ovog imenovanja nije čak niti podijeljeno, već gotovo jednoglasno. Većina komentara je negativna, kao i u pogledu imenovanja Ante Čačića za izbornika. U navijačkom puku sve je više onih koji dižu ruke od praćenja ovog cirkusa, sve je veći broj kafića koji obavještavaju svoje goste kako više neće emitirati utakmice Vatrenih, a svjedoci smo i velikoj popularnosti Facebook grupe portala Index.hr koja poziva na bojkot reprezentacije. Uoči završetka kvalifikacija, atmosfera oko reprezentacije je, blago rečeno, trula i nikad lošija. I tko može zamjeriti navijačima zbog toga…
Ivan Mušlek
