U naslovu je praktički jedina (bitna) informacija iz Koprivnice. A nekad, kao u ovoj situaciji to je i cjelokupna analiza utakmice. Obje momčadi osim velikog htijenja i borbenosti nisu apsolutno ništa pokazale u organizaciji igre. Sve se svodilo na razgradnju, a nekima su nažalost razgrađeni i neki dijelovi tijela. Krvi iz arkada nije nedostajalo. Preostajao je jedino kakav zalutali metak. Prekid. Odbijanac. Uostalom, kad je Livajin gol iz penala bio i jedini udarac u gol, sve je jasno.
Iako, taman prije zgoditka Hajduk je pokazao nekakve naznake igre. Centaršut Pukštasa za promašaj Livaje, kao i udarac Mlakara visoko iznad gola iz izgledne situacije dok je igračima Slaven Belupa na pameti bio jedino VAR.
Penal? Čist kao suza.
Uvijek kad se dosudi, a pogotovo u ovakvoj utakmici da je ne znam kako bio čist naći će se nekakav lumen koji će izmišljati mogući razlog kontroverze. Jer, o čemu bi mogli pisati i raspredati idućih dana. A pravila IFAB-a su jasna. Širenje tijela rukom nije dozvoljeno i kažnjava se prekršajem. Mnoge je bunio udarac lopte u leđa igrača prije odbijanja u ruku, ali je to pravilo promijenjeno 2021/22:
Druga „dvojba“ je bila kako je ovo prirodni položaj ruke. Bacanje u blok s rukom iza leđa koja širi tijelo? Stvarno? Čak je i lijeva ruka neprirodno podignuta pa bi penal bio i da je ona pogođena. Uz sve to ovo je još i udarac u gol. Kad se ovo ne bi sudilo igrači bi se mogli bacati po crti gola i na taj način braniti golove kao vratari.
Do kraja utakmice gledali smo nastavak iz prvog poluvremena.
Kakav zaključak donijeti? Tolika je bila važnost utakmice da ne treba ništa filozofirati. Od Leke i igrača se tražio prolaz, makar i na penale. To su i ostvarili.
Za bolju igru slijedi završnica prvenstva, gdje će im sada biti i puno lakše jer su skinuli ovaj ogroman teret o kojem je ovisila sezona.
