Nakon dva poraza ove sezone u Rijeci Hajduk je u nezgodnom trenutku svoje forme i stanja glave stigao na treći dvoboj. Stoga je Garcia povukao pragmatičan potez, promjenu formacije u 3-4-2-1 kojoj je za cilj trebao biti bod s Rujevice. I u tome je uspio. Uostalom, ostati neporažen u Rijeci nikad nije neuspjeh. Jednako tako, kako je Dinamo osigurao naslov i Hajduk je definitivno završio prvenstvo kao drugi, četiri kola do kraja. Objektivno, ovo nije ni bila ona u kojoj bi se i bolji Hajduk borio za naslov. Dinamo je bio prejak.
Hajduk je prilično toga dobroga napravio ove sezone, ali ne treba bježati od problema i trpat ih pod tepih. Garcia to nakon utakmice čini svojim izjavama. Jednim dijelom to ide pod smirivanjem momčadi ovim bodom nakon niza od sad već četiri lošije utakmice, ali pri tome ne treba prodavati ljudima muda za bubrege.
Pred Hajdukom i njim na čelu je i dalje prvenstveno potrebna promjena načina razmišljanja. U posljednjih 20 godina niti jedan trener ni uprava to nisu uspjeli. Dapače, uvijek se bježalo (ili nije znalo) od građenja dinamične momčadi s mentalitetom pobjednika. Stoga treba gledati kako nadograditi dobar rad ove sezone, a ne vraćati se u ono stalno gubitničko sivilo.
Dakle, prava istina je da se Hajduk na Rujevici donekle organizirano branio, ali je prema naprijed to bilo opet poprilično siromašno.
U pravu je trener Hajduka kad kaže da domaćin nije puno toga opasnog napravio, ali se naljutio kad mu je novinarka spomenula Silića kao igrača utakmice. To mu se nikako nije uklapalo u ono da je utakmica bila egal jer stvarno nije. Rijeka je bila bolja. Nije imala niz odličnih prilika kao prije, ali bi se moglo reći da je tome najviše kriv izostanak Fruka.
Statistika je prilično jasna i ne može lagati.
Rijeka je imala 14 udaraca na gol, a Hajduk samo četiri. Ne, nisu svi domaćinovi bili opasni spomena, ali Silić je koljenom obranio udarac Pavića nakon kornera, nakon toga i tri puta Dantasa, jednom Adu-Adjeija iz blizine. Hajduk je imao promašaj Pukštasa, loš udarac Marešića i poništen gol s očajnih VAR kamera (za iduću sezonu je najavljena promjena u kvaliteti).
Dakle, da Garcia, Silić je bio igrač utakmice.
Sad pogledajmo gdje je Hajduk puštao kao stara guma u neuigranom sustavu koji se koristio.
Posjed je bio na strani Rijeke 58-42 iako je ovaj sustav zamišljen za bolju kontrolu lopte s igračem viška u sredini. Tu se možemo i zapitati nije li Garcia možda očekivao isto s druge strane jer je domaćin u kupu igrao upravo u tom 3-4-2-1. Ali svejedno, Hajduk se teško sastajao s dužim posjedom, a kamoli da je kontinuirano prijetio.
Uostalom, Rijeka gotovo nikad nema više dodavanja u međusobnim susretima. Sada je omjer bio 403-319. Na primjer u onoj kup utakmici posjed je bio 50-50, a Hajduk daleko opasniji i smisleniji. Čak je i Fruk igrao.
Pogledajmo dalje. Ovdje je Rijeka je imala čak 14 kornera. Najviše zato što se na bokovima očajno kasnilo u preuzimanju i pokrivanju igrača. Taj neuigrani sustav je razbijen najčešće jednostavnim guranjem baluna u prostor beku, krilu ili igraču koji bi iz sredine napravio trku nakon izmjene pozicija (nekad čak ni to). Igrači nikako nisu shvaćali gdje griješe.
Rijeka je imala 45 centaršuta, Hajduk 11. Ne odudara li malo to od teorije izjednačene utakmice? Rijeka je osvojila 34 posjeda, a Hajduk 23. A koliko su Bili bili povučeni u prvom dijelu govore i omjer otklonjenih opasnosti od 5-25?!
Interno smo prije utakmice komentirali kako bi s bodom svi bili zadovoljni i tako je na kraju i bilo. Bez obzira na to što su se oba trenera hvalili svoje neke vizije koje je rijetko tko drugi vidio, iz pozicije uprave i navijača ovo je bilo loše s obje strane.
Sanchez je ovim bodom vjerojatno sačuvao posao, koji mu visi cijelu sezonu, a Garcia je dobio mir. Prvi nije uspio iz boljih brojki puno toga opasnoga stvoriti ispred gola, a drugi je zadovoljan iz istog tog razloga i činjenicom prve neporaženosti na Rujevici ove sezone.
Rezultat je da Hajduk ima i dalje čak 18 bodova prednosti nad Rijekom, a Dinamo nevjerojatnih 33.
Da stvar bude potpuno smiješna, u ovoj utakmici trener nisu mijenjali do 81. minute. Jedan valjda zadovoljan posjedom iz kojega se ništa ne događa, a drugi što mu momčad dobro izgleda iza, bez posjeda i potpuno neopasna put naprijed.
Za Garciju znamo da je takav bez obzira na to što bilo na terenu.
Svakako treba spomenuti suca Čulinu koji je kao i svi ostali iznimno talentiran za možda treću ligu. Barco je tek za sedmi prekršaj dobio karton, a Pavić za četiri nije. Radeljićev start s leđa nad Livajom, koji mu bježi, nije ni sviran. I sad, Hajduk za 13 prekršaja četiri kartona, a samo ova dvojica za ukupnih 11, jedan jedini. S tim da je tu bilo i gaženja i povlačenja za dres s leđa. Jasno je da bi po istom kriteriju oba igrača zbog učestalih prekršaja bila isključena.
Barco uz to još ima onu šporku južnoameričku karakteristiku kad napravi prekršaj da se uhvati za nogu kako i njega boli. Ili kad ga se samo takne u duelu prenemaganje ne prestaje bar minutu.
Uglavnom, s ovakvim suđenjem hrvatski nogomet nikad neće naprijed, a šerifi iz HNS-a po klubovima će ostati šerifi. Kako bi Sanchez rekao, želim samo jednaki kriterij. Valjda ovo na Rujevici smatra takvim.
Zaključak je jasan, obje momčadi trebaju temeljit remont, a novaca nemaju, s tim da će Rijeka možda i trenera promijeniti. Novi sportski direktor Hajduka je već najavio kako će prvi pravi prijelazni rok pod njegovim uvjetima imati tek na zimu.
