“Svako naše malo smišno misto jema svoje brige svoje snove, lipe žene, one stvari i svoje kampione.”
A kako započeti tekst nakon pobjede iz Varaždina nego s Rokom Kampionom ili ti ga Rokasom Pušktasom? Dva gola (i prečka) pašalićevska. Iz sredine, s nosom za gol, u prazan prostor. Sjajno.
Prvi je malo remek djelo. Brazilski. Richarlisonski. Drugi istrčan u 91. minuti za naklon glavom. Nogometna inteligencija i genski maratonsko srce.
A tek mu je osamnaest i šest mjeseci.
Samo, za napredak mladog igrača ne smije mu se samo tepati i prostirati crveni tepih tamo i gdje ne zaslužuje već je potrebno jasno ukazati na greške. Igrački je odigrao prosječno dok su snage na terenu brojčano bile jednake. Kasnio je u duelima, gubio ih, sporo predavao balun. Sve odlike juniorskog nogometa i nedostatka seniorskih utakmica. Sasvim normalno za ovu dob. Iskustvom će to polirati. Sloj po sloj. Ako glava bude na mjestu, uz marljivo treniranje i izostanak ozljeda bit će nositelj igre. Talent i predispozicije nakon jučerašnje utakmice valjda nikom više nisu upitne.
S druge strane na istoj poziciji imamo Krovinovića koji je prema SofaScore imao slične statističke brojke. A nema osamnaest godina. I nije postigao dva gola.
Rokas 36 dodira, dueli 9-2, 15 točnih dodavanja, 15 izgubljenih posjeda
Krovinović 41 dodir, dueli 9-4, 16 točnih dodavanja, 17 izgubljenih posjeda
I to je taj česti problem Hajduka. Ne mogu djeca izvlačiti starije. Potrebno je puno više od tih zvijezda. I kad se dovedu pojačanja, ona moraju biti stvarna. Naravno, Krovinović je pojačanje i ova utakmica malo odudara. Osim toga njegovo pozicioniranje u igri je bolje, kao i pokrivanje od strane protivnika pa mu je i teže igrati.
Ako hoćemo Hajduka prvaka, oba moraju odigrati bolje.
Jednako tako i linija iza njih. Marko Capan (19 godina za 12 dana) nakon teške utakmice u UEFA Ligi mladih morao je u vatru zbog ozljede Grgića. I odigrao je sasvim solidno s obzirom na situaciju u kojoj se našao. Samo, za razinu Hajduka kakvog želimo – 20 dodira, 11 dodavanja i 2 duela je malo. A opet, njegov balun s očima pogađa na trepavicu. Puno bolji je od starijih kolega. I treba mu davati više prilika.
Kao Rokas i Marko je trebao veću pomoć iskusnijeg suigrača. Fossati je odigrao na svoju rutinu, sigurnost na prvom mjestu. Sigurnost je imao, ali brzinu predaje koja bi donijela više prostora baš i ne. Vidjeli smo i onu sjajnu asistenciju Livaji. Doktorski.
Samo, sa svim tim manama Hajduk je bio itekako ograničen u jučerašnjem sustavu 3-4-2-1. Priželjkivao sam takav gdje bi Benrahou (ako pokaže najbolje od sebe) i Sahiti bili iza Livaje, a Krovinović “box to box”. Mislim da je i Leko sada bliže tako nečem jer od Mlakara nije dobio ono što je tražio. Stoga i ova promjena. Nažalost, zbog ozljede izgubili smo Sahitija, a upravo bi to bio ključ, brzim ulascima iz pozadine. U kadru nemamo zamjenu za ekstra brzinu. A ni zamjenu za Krovinovića da bi eksperimentirali s pozicijom iza.
I malo po malo se vidi koliko tu rupa ima. I koliko je Leko ograničen kadrom.
“A ako se i dogodi da nikoga zlo pogodi
a, moj Bože, ča se može.”
Ipak, zabrinjava što Hajduk ne može izaći iz presinga Varaždinu. Poštapalice kako je to dobra ekipa (kao i Istra, kao i Rijeka…) jednostavno ne stoje. Koliko god bili ograničeni igračima ne smijemo igrati “kendu” niti gubiti balune u opasnoj zoni.
Ne ide izlazak s 3 stopera + 1 veznim? Spusti još jednoga. Ne ide ni tako? Spusti još jednoga. Melnjak griješi? Makni ga visoko, spusti još jednog veznog. Kratka dodavanja, kretanja bez baluna. Naravno, sve to mora biti i uigrano. Nekad treba vremena, a nekad i sreće u zdravlju. A toga stvarno trenutno nemamo.
Posebna zahvala ide Eleziju koji je spasio Awaziema (ali i ostatak obrane koji je ostao bez korekcije) i utakmicu Hajduku.
Opasku zaslužuje i Leko zbog čak 18 minuta igre s tri stopera nakon isključenja. Koga će čuvati? Pa im se još u organizaciji spusti i Fossati. Još braneći se odigramo s pet u zadnjoj liniji. Činilo se u tim trenutcima kao da Varaždin ima igrača više.
Ipak, sve se na vrijeme ispravilo i Hajduk odnosi zasluženu pobjedu. Posebno jer nije lako igrati s teretom dva poraza i toliko ozljeda. Igrači nisu navikli jedni na druge, a još smo i sustav malo modificirali.
Pobjeda donosi mir i neka nova, dobra saznanja o mladim igračima. Sve ostalo zahtjeva još prilično rada i uigravanja.
Bit će opet navijačkih i novinarskih grintanja zašto Leko igra ovako, zašto onako. Izlazit će informacije o sastavu i stanju momčadi s kojima ti veliki navijači buše Hajduk za trenutak internetske slave.
Jer u našem malom mistu obični navijači ipak znaju bolje od trenera koji je bio u Ligi prvaka.
“Svako naše malo smišno misto
ka da je od cakla
sve se vidi, sve se čuje
svi sve znaju, sakrit’ se ne možeš.”
Pustite čovika da radi.
