Hajduk je izgubio utakmicu. Od Istre. Kući. Ispred nešto manje od 25.000 gledatelja. Kako loše zvuči. Gore ne može. Međutim, nakon velikog niza pobjeda i to se zakonom velikih brojki moralo dogoditi. Navijači Hajduka su praktički i zaboravili što poraz znači. Titula se činila nikad bližom, ali onda je sinoć stigao hladan tuš.
A dogodilo se nešto što svi već odavno znamo. Odjidja je igrač s 34 godine, krila su nam apsolutno slomljena i visoki presing igramo loše. Kad Livaja i Melnjak ne iskreiraju nešto, nema tko drugi. Hajdukova desetka je imala prilike koje ovaj put nije iskoristila, kao ni Melnjak. Usput je svakom od njih poništen po jedan gol iz zaleđa.
Istra se hrabro branila, a Hajduk je nešto pokušavao, uglavnom preko lijeve strane. Desna i nije previše postojala. Mehanizam s prodornim Melnjakom je davao kao i uvijek određene rezultate, ali ovaj put to je bilo premalo. Sahiti se malo i snalazio u tome, ali vlastite inicijative nije bilo. Samim time opcije koje Hajduk ima postaju čitljive.
S druge strane Dolček nema Melnjaka, ali samim time ima više prostora. Moufi taktički ostaje niže radi balansa u igri, a i dok se fizički digne. Dolček podsjeća na galeba kad mu je jedno krilo slomljeno. Vrti se u krug ne znajući što napraviti. Pa ako se iz toga nešto dogodi, dobro se dogodi.
Odjidja je htio odigrati još jednu šetačku utakmicu u kojoj bi se vadio svojim neospornim, velikim znanjem. Ali to nije išlo s ovako zgusnutom Istrom i njegovim slabim angažmanom. Jasno je da Leko zna sve njegove kvalitete i mane, ali krajnje je vrijeme za zamjenu pozicija s Krovinovićem.
Onakav visoki presing s Odjidjom i Livajom druga ekipa će znati kazniti puno teže. Srećom je Istra igrala konzervativno, s viškom igrača u početnoj organizaciji pa se sve svodilo na čuvanje posjeda dok je njihova desetka bila slobodna kao duh. Sigur se nalazio na ogromnoj vjetrometini kad bi Krovinović izlazio u visoki presing.
Inače, kanadski Hrvat je i jučer bio sjajan. Daleko najbolji. Povezivao je na šestici sve što je mogao, put naprijed i nazad.
Ovakva igra je naravno iscrpila Krovinovića, i on je morao trčati za dvojicu. I iako nekad izgleda slabašan i jučer je izgubio najmanje posjeda (9), s obzirom na dodire s balunom (46).
Koliko toga gradimo preko Melnjaka jasno je i iz njegove statistike. Najviše dodira s balunom (83), ali i čak 27 izgubljenih posjeda. I to govori koliko smo čitljivi pa se često nađe u situacijama kad jednostavno nema gdje.
I za kraj još jedan statistički podatak koji puno toga otkriva. Hajduk je imao čak 37 centaršuteva i samo 3 točna. Moufi 0/3, Šarlija 0/1, Melnjak 0/9, Sigur 0/1, Dolček 0/4, Odjidja 0/3, Sahiti 0/2, Livaja 0/2, Ferro 1/1, Dajaku 1/5, Benrahou 1/4, Mikanović 0/2.
Ili nismo imali pripremljenu situaciju unutar 16 metara ili smo alibi nabacivali samo da se riješimo tog baluna. Posebno se “istaknuo” Dajaku za kojeg su stvarane takve situacije u malo vremena što je igrao, ali bi njegovi baluni završavali u naručju Majkića.
Međutim, kad imaš 37 pokušaja onda si dobro probijao bokove, ali time nije gotov napad. Nogomet se igra za golove. Nema napadača poput Nikole Kalinića da pospremi nešto u gol, a osmice nam i nisu neki strijelci.
Uz svu tu igru preko bokova Hajduku tako kronično nedostaju šutevi s poludistance. Igrači i kad imaju otvorene situacije se tako rijetko odlučuju na šut koji je lijek za ovakav način obrane. Jednostavno nedostatak samopouzdanja.
Uz sve te probleme, koje smo znali da Hajduk ima, samo čudo je spasilo Istru poraza jer promašaji su bili iz prilika koje je teže promašiti nego pogoditi.
Jasno je iz svega da Žaper (neka njega!) nikako nije prioritet već krilo ili čak dva. Boljom kvalitetom na tim pozicijama Hajduk će dobiti gomilu novih opcija. Ako se Dajakua u toliko prilika izolira na lijevom krilu onda se od njega očekuje koji dobar centaršut ili ulazak prema sredini i šut ala Oršić ili Lovrić.
Ne mogu Livaja i Melnjak biti ti jedini stvaratelji koji to rade, i iz puno gorih situacija. Praktički nekad iz ničega.
Nije kraj svijeta jedan poraz, koji je trebao biti pobjeda (iako je svaki bod kao zlato u ovakvom HNL-u). Dapače, ako se iz ovoga nauče neke bitne stvari, može se računati i kao pobjeda.
Za kraj riječ-dvije o Pajaču i VAR-u. Nepotrebno sjeckanje igre, razgovori s igračima, jedva produženo prvo poluvrijeme, dugo pregledavanje zaleđa ima za cilj samo jedno. Veću nervozu među igračima i gledateljima, kako bi s tribina krenulo vrijeđanje.
Srećom, Torcida bi svaki put pojačala navijanje i tako spriječila ikakvu ideju neodgovornih čime bi se ispraznila tribina na Poljudu.
Osvojiti nogometno prvenstvo u Hrvatskoj je izuzetno kompleksna stvar. Specijalni rat se vodi na svim poljima, i u svemu treba biti puno bolji i mudriji od suparnika. Nažalost, ovaj put su naše slabosti na terenu bile jače od dobrih stvari.
Glave gore, puno bodova je u igri.
