Nažalost po navijače Hajduka, radi se o budućem vremenu. Teško je kad se izgubi od najvećeg rivala na Poljudu pa nitko više ne gleda objektivno. Svi su ljuti, ništa ne valja, kakvi su to igrači, kakav je to trener… nema što se nije izgovorilo. Pa ajmo pogledati stvari onako kako su se dogodile.
Pričamo o situaciji kada je Hajduk za nijansu bio bolji takmac u prvih 40 minuta i samo ga je nespretnost Bambe i nepreciznost Krovinovića stajala da bude u istoj poziciji kao Dinamo — da povede. Povesti na ovoj utakmici značilo je i pobijediti. Gosti su to napravili i s pola snage sačuvali prednost do kraja. Hajduk je gradio više igre od Dinama. Nije bilo sjajno, ali Šego i Bamba imali su dovoljno situacija na boku da nešto kreiraju. Nažalost, tada se često griješilo.
Statistika 1. poluvrijeme:
Posjed: 60% – 40%
Ulasci u posljednju trećinu: 24 – 19
Dueli: 50% – 50%
Presjecanja: 6 – 4
Osvojen posjed: 23 – 14
Udarci unutar 16 m: 3 – 3
Ono što navijači najviše zamjeraju je nedostatak prekršaja i “borbenosti”. Međutim, kao što posjed ne znači pobjedu, tako ni prekršaji nisu mjerilo zalaganja. Samo tri u prvom i dva u drugom poluvremenu izgledaju jako malo. Ali, što će ti prekršaji ako si osvojio gotovo dvostruko više posjeda? To znači da si bio pametan u duelima. Nažalost, upravo to je koštalo Hajduk prvog gola — nepametno i jako loše reagiranje više igrača.
Bamba je cijelo prvo poluvrijeme bio neodgovoran u obrani. Gotovo šetnja 45 minuta. Igraču se mogu tolerirati greške u napadu, ali kad se vidljivo čuva da bi duže ostao u igri, jasno je zašto je na poluvremenu zasluženo zamijenjen. No, njegova šetnja nije bila najkrivlja za gol. Pajaziti i Sigur gledali su jedan drugog tko će zaustaviti Hoxhu pa nitko nije. Kanađanin je jednim okom gledao Godu, kojeg Bamba nije pratio, pa je računao da će Pajaziti zatvoriti sredinu. Nije. Tu dolazimo do onoga što su svi zazivali — prekršaja. Nažalost, bili su predaleko za to. To su te “mekane” situacije u kojima se prekršaj mora napraviti. Ovako je ispalo kilavo, neborbeno, a zapravo nepametno.
Kasnije Šarlija kasni u blok. Ili bolje rečeno — rani. Lopta prolazi kroz noge, najgore moguće za vratara. Ipak, očekuje se da se i takve lopte vade kad si na golu Hajduka. Beljina obrana bila je dovoljna. Tako Hajduk iz jedne velike greške više igrača na poluvremenu gubi. Upravo taj gol odraz je svih posljednjih kola — potpuna dekoncentracija u ključnom trenutku igre.
Nakon toga dolazimo do drugog problema — nedostatka vjere u ono što se radi. Kao i u Varaždinu, Hajduk je do kraja utakmice bio praktički bezopasan, bez obzira na još veći posjed. Kovačević je shvatio da će srednji blok biti dovoljan. Kad Bili nisu opasnije zaprijetili Varaždinu, kako bi onda Dinamu?
Statistika 2. poluvrijeme:
Posjed: 66% – 34%
Ulasci u posljednju trećinu: 30 – 19
Dueli: 51% – 49%
Presjecanja: 4 – 5
Osvojen posjed: 23 – 31
Udarci unutar 16 m: 3 – 6
Jasno se vidi da se uz veliki posjed puno više srljalo i da je bilo lošeg kretanja. Dinamo je došao do više posjeda, a time i do više prilika unutar šesnaesterca.
Tu su nedostajali ti zazivani prekršaji ili je stajanje u linijama bilo daleko i krivo pa praktički nisi bio ni u prilici iste raditi. Naravno, treba dodati i psihološki moment — gostujuće samopouzdanje zbog vodstva. Dinamo igra sigurnije, dok Hajduk srlja i griješi.
A onda kad pogledaš momčad Hajduka, tko je taj tko će raditi prekršaje? Pa to je momčad komaraca. Sigur, Pajaziti, Guillamón, Hrgović, Krovinović, Bamba, Šego, Pukštas.
Dakle, treba se uzdati u posjed i organizaciju igre. I iz toga oduzete balune.
Na kraju, stiže i drugi pogodak koji je opet rezultat brojnih grešaka. Hrgović kao čunj, Gonzalez nedovoljno agresivan računajući na mrtvi kut, a Ivušić opet mora bolje reagirati.
Hajdukovi igrači jednostavno nemaju dovoljno koncentracije cijelu utakmicu. Isto se dogodilo Dinamu protiv Gorice. A pričamo o ogromnoj razlici u vrijednosti igrača. Nije lako organizirati igru s balunom u nogama, a s brojnim izmjenama u sastavu.
Iako je pobjeda Modrih sasvim zaslužena nije to bilo kakvo epsko rasturanje već samo individualno iskorištene dvije dekoncentracije igrača Hajduka.
E sad dolazimo i do glavnog problema Bilih, onog iz najave utakmice — stabilizacije. Tri Španjolca i Rebić stigli su kasno i nespremni. Samo kašnjenje normalno uzrokuje nepoznavanje suigrača i njihovih kretnji. Bilo je tužno gledati kada se Guillamon oslobodi i čeka loptu u prazan prostor, a mi je vraćamo natrag iz sigurnosti. Strah još uvijek nije iskorijenjen. Rezultatski deficit i odgovornost jednostavno isključe potrebnu dozu hrabrosti. Nije se znalo tko mora stizati rezultat — Hajduk ili Dinamo.
Ipak, na svakom dodiru vidi se da su novi igrači znalci. Vidljiv je i napredak Rebića. Nažalost, protiv Dinama je to još uvijek premalo. Ali, prvi koraci su sve jači i brži. Uigravanjem pojačanja dignut će se i Livaja. Jadničak je opet bio odsječen, kao na pustom otoku. Kad bi i krila bila u prilici gađati, i to dok skaču tri igrača, prtljalo se s loptom i okretalo na krivu nogu. Za takvog strijelca to je frustrirajuće. Cijelu utakmicu nosiš mazgu na leđima, primiš 6 prekršaja, dobiješ duele 9 od 12, a u prilici si pucati samo jednom — glavom.
Brojke ključnih igrača:
Sigur: 91% točnih dodavanja, 95 dodira, dueli 9/14, 5 oduzetih lopti
Gonzalez: 111 dodira, 94% točnih dodavanja, dueli 9/16
Pajaziti: 92 dodira, 91% točnih dodavanja, duele 5/10
Krovinović: 90% točnih dodavanja
Guillamon: 100% (22/22)
Sve su to odlične brojke koje pokazuju da se u prve dvije trećine dobro igralo. Treća je zakazala. Dinamo s presingom nije postigao puno, ali ni Hajduk u drugom poluvremenu nije bio opasan. Pomoglo je i valjanje modrih kao kakve momčadi koja se bori za opstanak. Uz brojne izmjene i baklje su dovele do čak 9 minuta nadoknade. Gotovo da se nije ni igralo, a kamoli imalo ritam.
Zbog svega ovoga Hajduk će biti dobar. Doći će i ta zadnja trećina kada se dignu i uigraju pojačanja. Napredak je vidljiv iz utakmice u utakmicu. Zato treba biti strpljiv. Podržati ovu momčad i trenera.
Ne bojte se — poraz od Dinama na Poljudu samo će izvući na površinu brojne legende koje će pljuvati po svemu, najviše po treneru, očekujući svog favorita na klupi. Jednako tako i komentatore-sveznalice s “uspjesima” na PlayStationu i uličnim utakmicama protiv desetogodišnjaka.
Bit će Hajduk dobar.
