Većina igrača Hajduka je digla ruke od nogometa. Glave uopće nisu na terenu jer i kad se potrči misli su okupirane drugim stvarima daleko od bijelog dresa, navijača, Splita i HNL-a. Zbog toga se griješi i u najosnovnijoj predaji baluna na par metara. Jednostavno je tužno gledat Hajduk u ovim posljednjim utakmicama.
Vrlo brzo su zaboravili kako je mnoge od njih Garcia kukom tražio po kanalizaciji, izvukao ih vani, oprao, obukao i napravio ponovno igračima. Krasno mu zahvaljuju na tome. Jednako kao i navijačima koji ih bodre svaku utakmicu. Sva njihova želja se svela na to kako se ne bi ozlijedili pa upropastili kakav transfer.
Ovo i nije loše za Hajduk. Bolje da se takav karakter vidi odmah, ispred novog sportskog direktora, a ne u nekoj europskoj utakmici. Ovakvih ka sinoć i u Koprivnici smo se nagledali u posljednjih petnaestak godina. I opet bi se dogodilo s takvim razmišljanjima u glavi.
U onom trenutku kad su odlučili nešto i pokazati balun im je jasno rekao “e, nećete”. Pa smo vidjeli okvir gola, čuda Malenice, promašen i nedosuđen penal nakon što Hasića na Rebiću, krticu u terenu kad je Melnjak u nadoknadi tražio Šegu na drugoj stativi.
Karakter se vidio i kod čistog penala na Rebiću gdje Hasić kasni u skoku i udara ga u glavu nakon što je bijela devetka odigrala loptu. Nitko od igrača nije okružio suca i bunio se. Nije njihov posao.
Garcia je bio s razlogom ponovno razočaran na medijskoj konferenciji, ali nikako da se naljuti i na sebe. Momčad ne trči 70 minuta, a ti kao gospodin lagano mijenjaš sastav osam minuta nakon primljenog gola. Zar si bio zadovoljan prije toga? Možda si sebe krivio za pripremu utakmice? Iako je svima na poluvremenu bilo jasno da se bar tri izmjene moraju već tada napraviti. Tako se pokaže onima koji su zakazali kako ne zaslužuju biti u prvih 11, a i onima koji se trude da ćeš im s osvježenjima pomoći. Ovako sve u igri i na stadionu praviš idiotima.
Tek s primljenim pogotkom i nakon izmjena Hajduk je odlučio igrati. Gle Garcia, tko bi rekao, momčad je reagirala. Na kraju ni to nije pomoglo.
Sama najava utakmice o uvijek neugodnom Osijeku koji ima šest pobjeda u 30 utakmica govori i o njegovom mentalitetu. Uostalom i sami smo vidjeli na terenu koliko su „dobri“.
Očito nitko u klubu ne shvaća svoju dozu odgovornosti. Posebno u ovim vremenima kad Hajduk kuha PR priču za novi stadion gdje će se oporba rado nasladiti nad posjetom od 10.000 gledatelja i ovakvom igrom. Koliki je jučer bio doprinos ekonomiji?
Možda ipak netko reagira na Poljudu pa udari šakom o stol, makar i figurativno, čisto da se zna što je čija uloga u klubu. Ne bi li neki morali na klupu? Ne bi li trebalo održati kakav sastanak da se nitko ne smije ovako poigravati pa ni kad je sve riješeno u prvenstvu? Možda kakva kazna?
Zamislite da gledatelji odluče jednu utakmicu ne doći? Ili uskrate podršku na gostovanju? Kako bi se to odrazilo na splitsku ekonomiju?
Što se tiče same utakmice Hajduk je obrambeno odigrao sasvim solidno. Osijek bez poklona Silića ne bi nikad stigao do gola. Što govori i o kvaliteti gostiju kojima je nedostajalo igrača, a i klub je općenito u velikoj krizi. Uostalom tri lagana poraza od 2-0 protiv Hajduka, kad su bili u boljoj situaciji dovoljno govori.
Za razliku od obrane ono prema naprijed je bilo žalosno od Hajduka. Na razini drugoligaša do 70. minute. Toliko krivih i alibi dodavanja uz sakrivanje po terenu je ispod razine drugoligaškog nogometa.
Jedine poteze dostojne ovog sporta je pokazivao Rebić. Ponekad je bilo i smiješno gledati centaršut u igri samo da se centrira, makar nikoga tamo od suigrača nema. Ili, ono stalno dodavanje unatrag, a imaš rješenje u sredini. A još ni Krovinović nije u igri.
Hajduk je napravio ukupno sedam prekršaja. U drugom poluvremenu jedan. Imao je dva kornera.
Bit će sad zanimljivo čitati i slušati one koji su omalovažavali one pobjede u “nebitnim utakmicama” kako će im sad iste takve odjednom biti očajne, krizne i što sve ne. Ako to nisu bile odlične igre, ne bi trebale biti ni porazi.
Možda se sad igrači i trgnu nakon reakcije navijača koji su im jasno pokazali kako su njima sve utakmice bitne. Ali i sa svim pobjedama do kraja ostat će gorak okus, s jasnom činjenicom, ova momčad (i ne samo ova) jednostavno nema karakter pobjednika i kiksat će opet kad bude najpotrebnije. Predobro im je predugo vremena. Došlo je vrijeme za veliki remont.
Ne boli nijedan poraz ako daješ sve od sebe cijelo vrijeme. Stisneš ljudima ruku i čestitaš. Dogodi se i daleko boljima.
Boli kad je ovako…
Kako Garcia sada stoji na tablici, pet kola do kraja:
