Na kraju je sve izgledalo rutinski, iako je u nekoliko navrata utakmica podsjetila na one iz negativnog niza. Garcia je nakon susreta priznao da je momčad ovu formaciju vježbala samo jedan dan, a malo je igrača bilo potpuno fizički spremno. Većina vuče sitne ozljede ili tek ulazi u formu, a dodatni teret bila je i kup utakmica, koliko god se činila bezazlena.
Promjena sustava nije donijela očekivanu sigurnost u obrani u prvom dijelu. Svi se sjećamo gomile jeftinih pogodaka u posljednjim utakmicama, a ovdje su nepreciznost i loše odluke gostiju spasili Hajduk. Edgar je svojom nonšalancijom pogriješio kod jednog dodavanja, a Krivak je pogodio Ivušića u glavu iz zaleđa. Netalentirani suci to nisu uopće prepoznali iako se radilo o jasnim metrima. Dvije druge situacije podsjetile su na Dinamov gol preko Hoxhe – Hajdukovi igrači lako su ispadali iz presinga, kasnim reakcijama i bez prekršaja. Stojaković je imao dvije stopostotne šanse. Srećom, jednom je pogodio stativu, a drugi put bio sebičan.
Ipak Livaja i Rebić su u međuvremenu imali trenutak genijalnosti za vodstvo Hajduka. Kao i obično, na webu su za naivne povučene linije i krenule špekulacije o zaleđu (uopće se ne vidi čisto trenutak kad Pukštas udara loptu), ali VAR nije imao temelja za poništenje.
Što se tiče suđenja, Pavlešić je još jednom pokazao da je potpuno nedorastao. Oprostio je tri čista žuta kartona igračima Lokomotive u situacijama koje nikako ne mogu biti “prvo upozorenje”. Uz to, propustio je dosuditi i nekoliko očitih prekršaja na igračima Hajduka. Jednostavno, ako ne prepoznaješ takve situacije ispada kao da nikad nisi igrao ni gledao nogomet. Baš nedostatak talenta.
Od značajnijih prilika u prvom dijelu, uz gol, vrijedi spomenuti i Pukštasov udarac u stativu. U igri se jasno osjetilo ono što je Garcia rekao – “formaciju smo vježbali jedan dan”. Trebalo je dosta hrabrosti za takav potez, a sreća je ovaj put bila na njegovoj strani. Sustav je zahtjevan, podsjetio je navijače na eksperimente Leke i Tudora, ali se pokazalo da se Lokomotiva još lošije snašla u tim uvjetima.
U drugom poluvremenu Hajduk je stao u blok, srednji i niski padom snage, a gosti s posjedom nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti. Iznimka su bile minute nakon bakljade, kad su redom griješili Raci, Pukštas i Edgar. Takvi kratki gubici koncentracije i dalje su najveća slabost momčadi. Ovoga puta nisu kažnjeni, a ubrzo su Pukštas, Karačić i Kalik odigrali lijepu akciju za mirnih 2:0.
U tim trenutcima opet je Torcida stalnom pjesmom i podrškom očitala lekciju “zviždačima” držeći igračima glavu iznad vode.
Najviše problema u organizaciji igre Hajduk je imao u završnom pasu – barem deset puta stvorila se prilika za dodavanje koje bi naše krilne bekove ili napadače izvelo 1 na 1 s vratarom. Primjeri su Pukštas u 1. i 7. minuti. Rebić, Livaja i Almena jasno traže i očekuju takve lopte, ali Pukštas i Pajaziti za sada ne prepoznaju dovoljno brzo te situacije.
Uz to je bilo i previše bačenih dugih pasova u prazno: Raći 2/5, Edgar 1/5, Šarlija 1/5, Karačić 0/3, Ivušić 9/20.
Nije čudno da se pokušava jer sustav to traži, ali za realizaciju su potrebni talent, osjećaj i uigranost. Manjak prvog i drugog traži više trećeg.
Sve u svemu – nije bilo loše, ali teško je očekivati vrhunsku predstavu kad kvalitete ipak nedostaje. Najvažnije je da je pobijeđena Lokomotiva, koja je stigla neporažena u posljednjih pet utakmica i na 3. mjestu. Garcia je hrabro povukao potez s novom formacijom i pogodio. Raci i Edgar moraju prestati s nepotrebnim komplikacijama u zadnjoj liniji, dok je Šarlija trenutno najsigurniji. Pohvalno je i kako je ovaj posljednji podržao Pukštasa nakon pogreške: “Igraj dalje, mali.” Ostali se polako dižu formom, a pobjede donose prijeko potrebno vrijeme.
Slijedi Vukovar 91 i zatim pauza prije četiri prvenstvena i jednog kup gostovanja. Loša vijest je ozljeda Livaje – ako je riječ o istegnuću stražnje lože, pauza bi mogla potrajati oko mjesec dana. Srećom Rebić se diže sve više, a i igrali smo u početnim pobjedama s lažnom “devetkom”.
