Ogromna odgovornost, natovarena na leđa kao vreća cementa, i ove sezone sputava Bile. Nikako da se pronađe trener koji će probiti tu psihološku barijeru, provesti vlastitu ideju i na Poljudu biti najbolji u karijeri.
Igra u Vinkovcima bila je bolno poznata — sporo, dosadno, loše. Kao da se nikome ne da igrati, ma ni pokrenuti. Navijaču, naravno, prvo na pamet pada ona stara: „Za takve novce bar trčite!“ i „Trener nema pojma.“
Trener i strah
Pogledajmo Garciju. Nakon solidnog početka, kada su se vidjele naznake dobre igre, potpuno je odustao od svoje ideje. Ako se taktika protiv Lokomotive mogla prihvatiti kao jednokratni eksperiment — i bila je uspješna — zašto je ponovljena protiv Vukovara?
Riječ je o momčadi s dna ljestvice, s najmanjim posjedom lopte i najviše primljenih golova.
Odgovor je jednostavan: strah trenera.
Na naše pitanje s ranije konferencije, radi li se o strahu igrača kad se stalno loše ulazi u utakmice, Garcia je rekao: „Mislim da nije o tome riječ.“ Sljedeće pitanje trebalo bi biti: „Radi li se o strahu kod vas?“
Njegove reakcije često su poput amebe — odgovara isključivo na vanjske podražaje. Dovoljno je da novinari spomenu nekog igrača i odmah je u sastavu: Gdje je Pukštas? Evo ga. Gdje je Sigur? Evo ga. Gdje je Mlačić? Evo ga. Gdje je Hodak? Evo ga.
Na svako pitanje tipa „Bojite li se otkaza?“ ili „Navijači su ljuti?“ — Garcia reagira smireno, ali nesigurno: „Nisam primijetio, javljaju mi se s veseljem.“
Zar je moguće da trenera Hajduka toliko uzdrmaju vanjski utjecaji da se odrekne vlastitih ideja pa i protiv Vukovara krene s trojicom u zadnjoj liniji? Time je igračima na leđa samo stavio dodatne kilograme. Nisu svladali ni ono što su mjesecima uvježbavali, a već su dobili novi uteg.
Njegova pogubljenost posebno se vidjela kada je, i s igračem više, još 25 minuta ostavio trojicu stopera na terenu. Nisu ti trebali ni inače, a kamoli tada.
Dakle, Garcia, smiri glavu. Vrati se na početak.
Strah igrača
Hajdukovi navijači mogli bi treneru najbolje objasniti što se događa u svlačionici. Igrači osjećaju golemu odgovornost. Svjesni su podrške Torcide, putovanja, atmosfere. Čak i da si ubačeni „agent“, poželio bi toj publici pružiti najbolje, a kamoli ako klub stvarno voliš.
No strah od pogreške sve ih koči. Kretnje su spore, reakcije na drugu loptu zakašnjele, a igrači se kao posljedica tih nesigurnosti skrivaju po terenu. Izgleda kao da se ne zalažu, iako ih zapravo sputava strah.
Garcia im promjenom taktike u Vinkovcima nimalo nije pomogao — dapače, dodatno ih je opteretio.
Teren jest bio loš, ali nije opravdanje. Gonzalez “Vukovarski” i Pukštas kod gola pokazali su da se koncentracijom i odlučnošću sve može kontrolirati. Ako znaš što radiš, nema problema. Ako ne znaš — ništa ne funkcionira.
Vukovar se u startu čudio koliko Hajduk „nije htio“. Sa šestoricom u veznom redu Bili su trebali dominirati, barem u posjedu, ali nije se znalo “ko pije, a ko plaća”. Domaćin je samo uzeo ponuđeno — s malo agresije i brzom reakcijom na drugu loptu, dolazio je do prilika, čak i s igračem manje.
Gonzalez je imao duele 13/18, driblinge 4/6, 5 presječenih lopti uz 5 prekršaja na njemu.
Kod Hajduka su samo Pukštas (dueli 16/21, 2 ključna dodavanja, 4 oduzete lopte, 3 otklonjene opasnosti i gol), Šarlija (dueli 11/16, točna dodavanja 96%) i Ivušić odgovorili zadatku kako treba. Treba istaknuti 97% točnih dodavanja splitskog Gonzaleza i 94% Mlačića, što samo govori koliko se “cijepila” lopta u zadnjoj liniji, bez ikakvog rizika i ideje.
Hajduk je djelovao kao učenik koji je nabubao lekciju napamet, ali se pogubio kad je učitelj postavio neočekivano pitanje. Počelo se zamuckivati. Ponavljati zadnju izrečenu riječ. Zaboravilo se i ono što se znalo. I — stigla je zaslužena jedinica.
Crveni karton
Čaić je, srećom, „počastio“ crvenim kartonom, iako sudac Melnjak start direktno u glavu, njemu ispred očiju, nije vidio kao opasan. Gdje HNS nalazi takve „talente“, ostaje i dalje misterij. VAR je, srećom, opet spasio stvar, unatoč velikom pokušaju da čovjek u crnom pronađe kut koji će opravdati njegov ego.
Na poluvremenu je Garcia konačno napravio ono što je trebao odmah nakon isključenja — izvadio stopera. No i tada, Karačić se prilikom napadačkih akcija ponašao kao da je još uvijek sve isto, ostajući zakucan u zadnjoj liniji, umjesto da preuzme desetak metara prostor naprijed.
Bez samopouzdanja
Preplašenost igrača bila je očita i u samom primanju lopte. Kao da im je noge zamijenila drvo. Lopta im bježi, reakcije kasne, nitko nije zaslužio ni desetinu svoje plaće.
Umjesto da se oslobode „učenja napamet“ i zaigraju instinktom, nastavili su se mučiti po šabloni. Tek ulaskom Krovinovića, Sigura i Hodaka, nešto se pokrenulo.
Zašto je Garcia toliko čekao? Trener mora prepoznati kad mu momčad psihički pada i uvesti neopterećene igrače s novom energijom.
I onda — Pukštas
Iskočio je iz tog kalupa, uzeo loptu, prošao dvojicu i zabio. Hvala Bogu. Gol nije produkt smišljene akcije nego tog jednog iskakanja iz “napamet naučene lekcije”
Hajduk je tako došao do važna tri boda i solidnih 19 osvojenih u prvoj četvrtini prvenstva. No ne treba zaboraviti zamjenu domaćinstva s Goricom i oba derbija kod kuće, a i dosta sreće.
Ako u idućem kvartalu osvoje isti broj bodova, tek tada možemo govoriti o ozbiljnom poslu. Garcia sada ima i pojačanja, ali i odgovornost da opravda povjerenje. Igra je, nažalost, lošija nego na početku — zbog lutanja i straha od otkaza.
Zaključak
On i igrači moraju pokazati daleko više hrabrosti.
Daj loptu i kreni. Okreni stranu igre. Ne ostaj u glavi s prvom idejom.
Nevjerojatno je koliko ih strah sputava da ne vide ni najjednostavnija rješenja. Čak i Pajaziti koji je bio zvijezda na početku.
Ova pauza bi ipak trebala znatno pomoći. Hoće li — vidjet ćemo. Ostaje nada. Kako kažu ona zadnja umire. Jedan prijatelj mi se stalno na tu poštapalicu žalio. Uvijek je govorio, lako je tebi tako pisati, a meni je punica Nada.
