Razmazili su Hajduci svoje navijače pa se kod mnogih i remi u Koprivnici gleda kao neuspjeh. Ili barem kao propuštena prilika. U stvarnosti bod je dobar i realan nakon prikazanog. Nije to bila ona visoka razina izvedbe s utakmica u Puli i Velikoj Gorici, ali ni niska iz Vinkovaca. I statistički je to na kraju izgledalo prilično izjednačeno. Udarci prema golu 12-13, u gol 2-2, dodiri u protivničkom kaznenom prostoru 16-18, ulasci u posljednju trećinu 57-58.
Slaven je igrao kako se i očekivalo, preskakanjem igre, dugim loptama na Nestorovskog. Čak 70 dugih lopti su uputili. Uz to pokušali su ušićariti nešto iz brojnih bočnih ubacivanja. Svi njihovi dueli su išli s tim jasnim planom put bočnih linija igrališta gdje bi se najčešće izvlačio Jagušić jer među linijama i nije bilo prostora. Najbolje to pokazuje njegovih čak 30 izgubljenih posjeda. Sve navedeno se nekako izjavilo i gotovo da i nisu imali prilika. Najviše zahvaljujući još jednom odličnima Šarliji i Mlačiću, a solidan je bio i Hrgović.
Slaven je u utakmicu ušao izuzetno angažirano, a Hajduk prilično sporo. Najviše se to odnosilo na Ivušića i Hodaka koji su svojim tromim reakcijama zakuhali nekoliko opasnih situacija koje srećom nisu završile golom. Osim toga Hajduk je u obrani izgledao prilično dobro. Pridonio je tome svojim odličnim postavljenjem i borbenošću i Sigur. Osim toga imao je 3 ključna dodavanja.
Nedostajao je Pukštas, ali ovaj put je ipak veći problem Bilih bio u organizaciji igre. Nedostajalo je jednostavnosti i preciznosti. Bilo je i previše soliranja, sebičnosti. Što nije neuobičajeno i kod puno boljih igrača kad stigne ovakav niz pobjeda. Želi se biti zvijezdom većom nego što stvarno jesi. Zato je uvijek potrebno biti na zemlji, ne letjeti visoko. U onim trenucima kad bi lopta išla iz prve ili druge uvijek se stvorio problem Slavenu. Kad bi se kompliciralo ovako agresivnom suparniku teško je izaći iz presinga ili razdrmati obranu. A bilo je puno prilika kad se sa samo malo mirnoće i preciznosti moglo praktički ušetati u gol.
Drugi problem koji remeti koncentraciju je nedostatak svježine kod određenih igrača nakon 120 minuta oranice u Vinkovcima. Pajaziti još nije uhvatio svoj ritam i svježinu onog prvog koraka koji razbija protivničku sredinu. Imao je samo 76% točnih dodavanja i točne duge lopte 1/5. Almena kao da je glavom još u onom promašenom penalu iz kupa. Prekritičan je prema sebi bio i u utakmici prije. Ovome treba dodati divljanje Sigura i Krovinovića u završnici. Od previše želje prvi ulazi u duele kojima Slaven namjerno krade vrijeme, a drugi sebično pokušava riješiti utakmicu sam iako ima bolja rješenja. Za biti na samom vrhu treba sada imati puno stabilniju glavu i kontrolirati emocije. Naravno, lijepo je pisati ovako kad je Hajduk na samom vrhu s odličnim nizom rezultata. Tražiti dlaku u jaju, da bi bio još bolji jer trebat će, tako mi Pajača.
Uz sve ovo, Hajduk je imao dovoljno prilika i dobre organiziranosti u igri za dobiti utakmicu. Nažalost propušteno je dosta toga, od najbolje Šegine prilike do onih poluprilika kad je trebao samo detalj za bolju odluku.
Sada ide Osijek pa pauza, a nakon toga i set s dva gostujuća derbija što će i odrediti poredak na vrhu nakon prve polovice prvenstva.
