U najavi smo napisali kako očekujemo po bod svakome što bi ih sve zadovoljilo jer jedva čekaju kraj. I tako i bi. Iako nije to bio prijateljski remi, obje momčadi su htjele pobjedu.
Hajduk je odigrao odličnu utakmicu u napadu, ali s onom karakteristikom koja ih “krasi”. Slona u hodniku ne bi pogodili. Napadi su bili raznovrsni, prilike su se nizale, ali neće pa neće. Nedostatak znanja, manjak preciznosti ili priko neke stvari… sasvim svejedno, rezultat je isti. Promašaj.
Livaja je bio toliko frustriran sucem i sobom (centimetar zaleđa kod gola, čist lob preko vrata, pogođena prečka iz odlične situacije) da je penal izveo priko neke stvari s metrom zaleta. Međutim, to je bio onaj Ćaća kojeg hoćemo vidjeti. Rastrčan, u prilikama, asistent.
Osim njega, promašivali su Pukštas, Rebić, Almena, Šego, Hugo, Bamba, Brajković, Melnjak, neki i više puta, a bilo je tu i onoga što se ne broji zbog toga što udarac nije ni upućen. Još smo uz sve to gledali i dobar dio loših odluka, primanja lopte i sličnoga.
Ovo je bio i onaj tipičan ljetni Hajduk koji ispada iz europskih natjecanja od daleko lošijih klubova. Gomila neiskorištenih prilika, a u obrani neodgovorno šetalište ili katastrofalne greške. Srećom, Silić je pokazao još jednom svoj sjajan talent pa se nije izgubilo utakmicu.
Dio prvog poluvremena je bio bezobrazno loš. Garcia je posebno bio ljut na srljanje. Ne smije se dogoditi da niz igrača izgubi poziciju pa kod prodane lopte suparniku na 30 metara od njihovog gola nema tko istrčati povratno.
Sredina je prilično griješila. Međutim, Raçi je briljirao u tome. Kao da je zalutao na teren iz obližnjeg kvarta pa htio malo igrati jer nedostaje jedan na terenu. Posebno bole stvari kad imaš iskontrolirati loptu ispred sebe, ali dočekaš taj duel tako da se sve okrene za 180° i suparnički igrač završi 1 na 1 sa Silićem. I Marešić je imao takvu situaciju.
Uz to, on i Hugo su još jednom pokazali svoju veteransku brzinu na širokom prostoru. Puževa se oni ne bi nabrali. Srećom, oba su ovaj put pokazali i onu kvalitetu organizacije koju imaju.
Još jednom se vidjelo koliko ovoj momčadi trebaju Almena i Rebić. Nepredvidljivi, s brzim dodavanjima i odličnim rješenjima. S tim da Španjolac rijetko griješi. Kod Rebića ima jednog i drugog, ali takav je igrač. U obrani je i on s Hrgovićem imao jednu situaciju “ajde ti” pa je Lokomotiva opasno zaprijetila. Dok je isto tako jednom istrčao nekih 70 metara povratne trke za spasiti gol. Pri tome je pretrčao sve naše bekove, vezne igrače i napadače.
I izmjene su donijele dobar impuls za pobjedu, nažalost, s jednakim rezultatom. Bez realizacije.
Izmjenom Raçija obrana je dobila na sigurnosti, a i lekcija Garcije na poluvremenu je donijela bolji nastavak u tom segmentu. Napad je bio sigurniji po obranu.
Iako je Lokomotiva imala još neke prilike nije bilo više šetnje.
Šteta što nisu osvojena tri boda, ali zbog svih pogrešaka nisu bila ni zaslužena. Ovako će posljednji kvartal završiti s najlošijim rezultatom u sezoni. Tužnih 15 bodova ako se dobije Vukovar. Ukupno bi to bilo 68, 5 više od prethodne sezone i 4 manje od najuspješnije, one Dambrauskasa.
Na kraju, teško je ne spomenuti još jednog HNS-ovog ružnog crnog pačeta, koje nikad neće postati divan bijeli labud. U utakmici gdje bi talent, da ga ima, blistao, on je uspio napraviti sranje.
Dakle, pravilo broj jedan, kad Livaju vuku za dres nije prekršaj. Pravilo broj dva, kad je zajedničko povlačenje, od čega on iz svog kuta može vidjeti samo ono na bijeloj desetci, koje je neusporedivo jače, prekršaj je za domaćina. Pravilo broj tri, guranje u duelu modrog dresa nije prekršaj. Pravilo broj četiri, isto takvo remplanje onih u bijelom dresu je prekršaj. Pravilo broj pet, iako vidim očit penal, ne svira se dok VAR ne pozove jer isti i ne moraju zvati.
I za kraj crte zaleđa. Potegneš crte paralelno, jednu kraj druge, gledajući s Medvednice, tako da cijela Hrvatska može točno vidjeti da se radi o zaleđu bijelog igrača.
Užas. I jedna Srbija je demokratskija država od nas u ovom pogledu. Koja je inače svima pojam za korupciju i namještanje. Njihovi suci bez problema napreduju. Naši nikad neće vani i to se nikoga ne tiče. Jednako kao što kod HNS-a nema nikakve strategije, izmjene formata natjecanja i sličnoga kako bi klubovi bili uspješniji. Sada nam lekcije dijele Poljaci, Ciprani, Slovenci…
Teško je ovom prilikom ne spomenuti u tom folkloru i razglas HNS-a na finalu kupa gdje na utakmici u Osijeku navijači Dinama i Rijeke navijaju za smrt Livaje. Pred očima zagrljenih kumova Kustića i Miškovića.
Bez ikakve reakcije sa strane HNS-a i s dječjom objavom u vidu pjesmuljka Hajduka. Kad se ponašaš djetinje, normalno je da te djetetom smatraju.
Petljanje u navijačka prepucavanja vidjeli smo već na Rujevici i u Maksimiru pa se to krkansko ponašanje u Hrvatskoj valjda smatra pod normalno. Kao i ovakvo suđenje.
I zato smo tu gdje jesmo i nikad nećemo naprijed. Krkani bili, krkani ostali.
Ostaje Hajduku još utakmica s Vukovarom pa 15 dana odmora i nove pripreme jer je sezona pred vratima s prvom utakmicom 9. srpnja.
