Ovo su trenerima najdraže pobjede. Kad ne znaš kome bi dodijelo titulu najboljeg igrača, a konkuriraju čak sedmorica. Nije čudno što je Garcia pohvalio upravo tu činjenicu nakon utakmice.
Osijek je kao i neki prethodni suparnici Hajduka imao dobar početak. Jedna poluprilika Vrbančića sa šutom poviše gola i jedno slabo branjenje kontre Osijeka kad iz krivog dodavanja Livaje u napadu Shopov ostaje sam ispred Ivušića koji odlično brani.
Nakon toga slijedi gašenje Osijeka do kraja poluvremena. Kao kad puhneš u šteriku.
Već u idućem napadu Livaja postiže gol iz akcije koja je obrazac cijele taktičke pripreme Garcije. Hajduk stišće linije, Karačić odnosi balun Omeroviću, proigrava Bambu koji asistira kapetanu Hajduka. Primanje nije bilo najbolje, ali kralj nogometa sjajno pogađa u kut kad ga dva igrača Osijeka već stišću.
Taj gol je sredio glave svima na terenu. Hajduk je taktički bio besprijekoran, a Osijek je pokušao sve što je mogao, ali ga je svugdje čekao neprobojan zid.
Livaja bi odradio svoj dio obrane, usmjerio napad domaćina, iskakali bi Šego i Bamba na idućeg igrača pa Krovinović ili Pajaziti na svoga koji je već bio nepripremljen da bi na kraju Hrgović i Karačić čistili suparnička krila kao metlom.
Kako se većina napada dogodila na desnoj strani, pojačanje iz Lokomotive je bilo sjajno.
Nerijetko bi se dogodilo da su pojedini igrači Osijeka bili okruženi i trojicom u crveno-plavim dresovima. Pomagali bi Pukštas ili čak i stoperi, ovisno o mjestu duela.
Pojeli su ih na terenu.
Kad bi nešto i prošlo prema sredini tu je sjajan bio Krovinović u bloku ili Raçi.
Nakon što bi Hajduk stigao do posjeda domaćin bi bio izgubljen. Igrač više u sredini i kretnje gostiju bi ih izluđivale do te mjere da im je i Rožman s klupe vikao da čekaju poluvrijeme.
Ono što je nedostajalo gostima su bile hrabrije kontre. Kod oduzetog baluna se slobodno moglo više priključivati prema naprijed i biti još opasniji. Međutim, zadovoljstvo je bilo ogromno stanjem na vrućem terenu. Nemoć Osijeka ogromna.
I to pričamo o momčadi koja je dominirala u igri u prva tri kola prvenstva, istina uz veliku neefikasnost.
Za istaknuti je kako Hajduk u prvih 30 minuta nije imao nijedan prekršaj, a Osijek šest. Ova činjenica je jako bitna za razumijevanje pada gostiju početkom drugog poluvremena.
Tada se dogodilo više stvari. Ozljeda Bambe kojeg mijenja indisponirani Durdov, ulazak drugog napadača Osijeka koji više veže stopere i ključno, nevjerojatna transformacija suđenja. Kao da je Pavlešiću rečeno kako omjer prekršaja nije dobar.
Do kraja utakmice Hajduk ima 13, a Osijek 12. U najavi smo naglasili kako domaćin pod Rožmanom ima najviše prekršaja u HNL-u, a ovdje su ostali na mizernoj brojci iako su agresivnije krenuli u drugom poluvremenu. Nikakve logike. Osim ako ne pratite naše suce koji sve mogu napraviti.
Time Hajdukov obrambeni zid iz prvog poluvremena pokazuje šupljine. Baciš Livaju na travu, ne svira se prekršaj, nema prve crte obrane. Durdov igra kao čunj kojeg se prolazi bez problema. Stvara se veliki pritisak na posljednju liniju koja zbog dva napadača više ne može pokriti sve.
Ipak i tada se Krovinović, Šarlija i Raçi sjajno postavljaju i blokiraju šuteve.
U 59. minuti se ozlijedio Šarlija i time kao da Hajduk dolazi do daha, a Osijek razmišlja u glavi o propuštenim prilikama.
Prvo Pukštas slabo puca u 64. minuti, da bi nezaštićeni u igri, nogometni kralj Livaja, asistirao Šegi za 2-0 u 66. minuti za kraj svih nadanja domaćima. I ovdje treba istaknuti kako je scenarij bio isti. Pukštas oduzima balun u sredini, proslijedi ga do kapetana koji gađa trepavicu.
Do kraja je Hajduk mogao samo povećati prednost. Ipak ostalo je samo 2-0.
Ivušić je branio odlično.
Raçi se pokazao kao stoper koji vrijedi milijune.
Karačić je nevjerojatno pojačanje koje vuče kao lokomotiva s ogromnim motorom u plućima.
Pukštas i Krovinović besprijekorni u sredini s izuzetnim doprinosom u obrani.
Bamba s asistencijom i odličnim pokrivanjem suparnika.
Šego jednako kao Bamba, samo gol umjesto asistencije.
Pajaziti i Hrgović solidni.
I za kraj, ćaća. Igrač utakmice kojem statistika to neće priznati. Zbog čega? Pa ne može prepoznati razliku između nesuđenog prekršaja već ga računa kao izgubljen duel.
Hajduk ima glavu i rep i bez Livaje, prvi put nakon njegovog dolaska. Iako još nema pravu pomoć u napadu. Garcia polako slaže te kockice budeći svakog pojedinog igrača, tražeći od njih veću hrabrost. Naravno, to stiže sa samopouzdanjem i igranjem, vjerom u ono što se radi.
Nažalost Urugvajac je stigao dvije sezone prekasno jer se titula nudila, dođi i uzmi. Sada je i Dinamo osvježen i jak pa će biti teže, ali ukoliko se nastavi s ovakvim napretkom ni to neće biti nemoguće.
