Sa strepnjom se čekala utakmica s Goricom s obzirom na ritam igranja svaka 3-4 dana. U najavi smo naveli svu problematiku koja je čekala Hajduk. Od velike sparine na noćnih 30°C, potrebe odmaranja igrača i već poznati izostanak Livaje.
Proteklih godina ovo posljednje je bilo najveći problem. Uzalud smo kao papige kritizirali trenere koji nisu zaslužili Hajdukovu klupu, ne znajući riješiti upravo tu stavku. Zalud svi argumenti. Gledatelji su radije krivicu prebacivali na igrače neznalice. Početak ove sezone ne može bolje opisati koliko je većina njih bila u krivu.
Očekivali smo od Garcije dvije do tri promjene u sastavu za ovu utakmicu, a on se ipak odlučio za znatno drastičniji korak. Čak šestorica novih u prvih 11. Sigur, Melnjak, Pukštas, Bamba, Šego i Benrahou. Na sve ono gore navedeno ovo je trebao biti još jedan veliki uteg za igru. Međutim, Hajduk je dobio zasluženo, gotovo rutinski. Tako je to kad stvaraš igru sistematski, gdje svaki igrač zna što treba raditi.
Ipak, na trenutke u prvom poluvremenu vidljiv je bio nedostatak igranja utakmica i izostanak treninga. Iz presinga se teško izlazilo, a Gorica je u nekoliko situacija opasno prijetila. Čak više nego itko do sada. Sve to smo naveli u najavi ove utakmice. Nije isto kad imaš natjecateljski karakter izgrađen kroz težinu igranja i samo treniranje, usput budi rečeno, i to vrlo rijetko. Dakle, sve očekivano samo s tim da su igrači Hajduka vrlo solidno odradili svoj posao.
Posebno se to odnosi na Bambu koji je bio uvjerljivo najbolji igrač. Šteta što ga nije išao gol, zaslužio je i tu nagradu. Brojni su od njega prošle sezone radili redikula koji ne zna hodati, a kamoli igrati. Međutim, radi se o brzom, kržljavom igraču koji treba biti potpuno zdrav za iskazati svoj potencijal. Osim toga, treba mu dati slobodu i poziciju u igri gdje se najbolje snalazi, a za tako nešto treba ti trener. Nažalost, ništa od toga nije imao prošle sezone. Ružni startovi na njegove više nego osjetljive nožice uzeli su danak. Kako Hajdukovi igrači i nisu pretjerano zaštićeni od sudaca, često je bio ozlijeđen.
Kako je prvo poluvrijeme utakmice završilo 0-0 nitko ne zna. U prvih 12 minuta vidjeli smo čak 7 prilika, 5 Hajduka i 2 Gorice. Stalan problem lošijeg ulaza u utakmicu Bilih u obrani se opet ponovio. Gosti su ih izigrali uigranom akcijom iz slobodnog udarca gdje se na krajnjem bočnom igraču radi blok, a Čuić je promašio prazan gol. Nakon toga Bamba prijeti dvaput pa opet Čuić na jedan odbijanac pa Šego i ponovno Gambijac.
Igra se tada primirila. Hajduk ima problem s izlaskom iz presinga (nedostatak utakmica i treninga!), a Gorica na postavljenu obranu ne može puno napraviti. Ipak u 29. minuti Bel ne sudi jedan start na Krovinoviću i Pršir ima priliku, ali Sigur odlično ulazi u blok. Dvije minute poslije nakon slobodnog udarca dva igrača gostiju ne skreću loptu u mrežu.
Hajduk je opasno visio u tim trenucima, ali treba napomenuti kako sudac Bel do 33. minute nije svirao nijedan prekršaj za Hajduk dok ih je 6 bilo s druge strane od kojih 3 svakako nisu bila kad bi kriterij bio jednak. Nevjerojatna je ta bahatost sudaca u stvarima u kojima ih VAR ne može ispravljati. Svakako je za pohvalu puštanje igre, ali i u tome treba biti pošten i objektivan, a to Bel nije bio.
Ovakav visok tempo uzeo je danak u igri gostiju dok je Hajduk sjajno spreman. Vidjelo se to već pri kraju poluvremena. Mnogi igrači u crvenim dresovima su već bili dobro podbočeni dok su Bili ponovno opasno stisnuli.
Drugi dio je donio nastavak dominacije Hajduka. Pukštas nakon kornera ne zahvaća dobro loptu glavom u odličnoj situaciji, a nakon toga u odličnoj prilici Bambu grubo, otvorenim đonom, ruši Duraković. Bel ponovno ne vidi očiti prekršaj pa se VAR morao uključiti i ispraviti grešku suca. Penal i crveni karton, potpuno zasluženo.
Pogodak i igrač više usmjerava utakmicu u jednom pravcu. Odlična stvar za Hajduk koji se za pobjedu ne treba puno potrošiti, a ključni igrači su dobili zaslužen odmor.
Drugi penal je bio mekan i ne sudi se. Kontakt na Malčićevoj nozi je postojao, ali Bel valjda u strahu od još jedne pogreške pokazuje na bijelu točku. VAR se tu nema što uključivati jer se ne radi o očitoj pogrešci.
Do kraja Hajduk rutinski zatvara utakmicu igrajući oko obrane Gorice, za razliku od one utakmice sa Zirom kad se poigravao čekajući kraj pa bio zasluženo kažnjen.
Kada se uzmu u obzir svi problemi prije susreta ova pobjeda je sjajna, kao i način kako se došlo do iste. Igrom. Da, bilo je problema i ima puno prostora za napredak kako kaže i sam Garcia, ali ne treba sad gledati s puno kritike. Puno su brojni igrači dobili na samopouzdanju. Gledatelji su ih zasluženim pljeskom ispratili kod svake izmjene kao i na kraju jer su svime to zaslužili.
Na kraju još jedno slovo o mogućem budućem suparniku u doigravanju Konferencijske lige, Jagielloniji. Kako su i oni u sličnom ritmu kao i Hajduk, s napravljene samo dvije izmjene u sastavu, odigrali su kući očajno prvo poluvrijeme protiv Cracovije. Gubili su 2-1, a gosti su promašili nekoliko prilika i penal. Odmah na poluvremenu ubacuju dva igrača koji su bili izostavljeni, a Cracovia im praktički poklanja pobjedu nepotrebnim penalom i kasnije crvenim kartonom Maura Perkovića. Na kraju je završilo s velikih 5-2 koji su pokazali koliko su opasni. Praktički iz ničega mogu postići gol. Ali, više o njima kad i ako za to bude potrebe.
