Lagana, rutinska pobjeda Dinama, baš onakva kakva je razlika na tablici. Uostalom, jedini su klub kojeg Hajduk ove sezone nije dobio.
Prvo poluvrijeme je bilo ispod razine i HNL-a. Dvije prilike, jedna sa svake strane. Dinamo je naravno svoju iskoristio, a Bamba je pucao u blok. Ogledalo ove Hajdukove sezone.
Prvi pogodak pokazuje razliku iskustva igranja europskih utakmica. Hajduk često sebe uspava jer mu “kao suparnik ne radi nikakvu štetu”. I onda se dogodi da 4 igrača (Brajković, Sigur, Almena i Pukštas) napadaju dva uz aut liniju. Zajc se prošeta između njih kao na veteranskom terminu. Zadnji vezni ne zatvara Mišića. Melnjak kojem se svi bore za produženje ugovora jer je dobar čovjek zaspe, a Silić s tipičnom Hajdukovom školom lijepljenja na gol crti.
Dobro, dogodi se greška svakome, ali je jasno samo iz ovog gola kakva pojačanja Hajduk treba. Nakon toga se do kraja prvih 45 minuta dogodila samo prilika Bambe nakon odlične akcije Almene i Livaje. Šteta, ostalo je 1-0.
Dinamu nakon gola jednostavno nije više trebalo srljati, pogotovo jer je Hajduk bio nemoćan. Točnije s postavkama koje su gušile Almenu, i ono dobro što se radilo. Garcija je promašio s Brajkovićem na beku i Bambom u početnoj. Uostalom, nedostajalo je mirnoće i organizacije u sredini. Pajaziti i Sigur se nikako nisu mogli nametnuti. Livaja je bio odsječen.
Zanimljivo je bilo gledati koliko puta su Bamba, Pukštas i Alemena tražili loptu u prostor iza zadnje linije suparničke momčadi i odustajali od te ideje kad bi vidjeli da se takva lopta u Hajduku rijetko može dobiti. Najčešće zbog resetiranja napada. Tek jednom je Pukštas sjajno primirio istu na prsa, ali je uslijedila njegova tradicionalno loša završnica (jer nije glava u pitanju). Raditi onakav zamah nogom u takvoj odličnoj prilici, pravi centafor nikad ne bi. Zašto? Jer zna da nema vremena. Ovako je Pukštas malo zakačio nogu obrambenog igrača i sam sebi zasmetao.
To su te razlike u kojima Dinamo sebi može priuštiti napadača od 4 milijuna eura koji postigne 30 golova, a Hajduk ne. S druge strane Pukštasa bi prodavali za 10 milijuna eura.
I ta činjenica govori koliko će Hajduku biti težak prijelazni rok. Livaja, Rebić i Almena su igrači koji stvarno pukom slučajnosti završe u Hajduku, najčešće zbog njihovih životnih situacija ili povezanosti menadžera s ljudima.
S druge strane svi svjetski klubovi traže isto. Najbolje šta mogu priuštiti, za što manje novaca.
Ostaje se uvijek nadati sjajnom talentu “naše dice”. Trenutno izbacujemo nevjerojatan broj sjajnih stopera, ali kaskamo u sredini i napadu. Korektni su to igrači, da, ali za točno ono gdje Hajduk trenutno pripada. Drugo mjesto.
Recimo i Silić, koji je sjajan talenat, i kod drugog gola je samo potvrdio da mora još puno učiti o izlascima na centaršut i odlučnosti u tom trenutku.
Nakon toga je utakmica bila odlučena. Opet je klupi Hajduka trebalo 10 minuta za izmjene jer postoji nekakav ritual gdje se pojačava zagrijavanje igračima koji ulaze.
Ono najgore iz ove utakmice je posljednjih 15 minuta koji su još jednom pokazale mentalitet “boli me neka stvar”. Ponašanje igrača kao “uvrijeđenih frajli” zbog svoje izvedbe. Vidjelo se na Rebiću da bi najradije ispleskao suigrače za njihov pristup pa je skoro dobio crveni karton zbog prekršaja jer nije mogao to gledati.
Hajduk nažalost neće moći puno toga mijenjati ovaj prijelazni rok zbog financijske situacije, iako je vidljivo kako su određeni igrači zasićeni i jedva čekaju odlazak. S druge strane imamo pravu malu reklamu za “dobrog duha svlačionice” da ostane. Istog onoga koji je jučer na terenu izgledao kao veteran koji se oprašta na toj utakmici.
Garcia isto tako mora raditi na sebi i neke stvari naučiti. Bio je Dinamo i prethodnih godina jak pa nije mogao dobiti Hajduk. Posebno ne ovako lako kao u zadnja dva dvoboja. Ako u pripremi utakmice ulaziš tako, na dobrom si putu da je izgubiš. Takvom taktikom ugušiš i igrače jer vide koliko su nemoćni.
Ipak, treba biti pozitivan. Hajduk je ove sezone završio točno tamo gdje je s proračunom i trebao biti. Drugi. Pokazao je puno toga dobroga, ali i koliko mora napredovati kako se ne bi opet dogodio Dinamo City, riječkih 0-5 i ovi lagani porazi u derbiju.
Onu navijačku utakmicu odnijela je Torcida. Zapaliti glavni transparent protivniku na gostujućem terenu nije nikome uspjelo pa su zauzeli sve naslovnice u navijačkom svijetu.
Valjda će trener i igrači jednom na terenu doći do takve razine.
Na Maksimiru smo vidjeli i krkanluk službenog kluba, kao na Rujevici, gdje službeni razglas vodi navijačka prepucavanja. Istu stvar radi i službeni portal tehničkog sponzora HNL-a?!
Nažalost to je današnja Hrvatska. I nema natrag. Za razliku od navijača koji u svom svijetu vode svoje ratove, klubovi se trebaju istoga izuzeti, a kamoli službeni portal. Uostalom, čak i sami navijači smatraju uvredom kad im klupski razglas “pomaže” jer to priča o njihovoj slabosti i uvreda je u navijačkom svijetu.
Kad se tome doda glavni sponzor lige pomoć se pretvara u režimsku. Uostalom, tako je još od davnih dana i u službenim prijenosima, od Blažička na ovamo. Stariji će se sjetiti one prijašnje garde reportera koji su jednako tako bili navijači svoga kluba, ali bi itekako znali što je profesionalnost ili bi uostalom bili smijenjeni.
Ovome svemu se pridružio i trener Dinama, Kovačević, koji se nekad prikazivao kao skroman, dobrodušan čovjek. Danas bahato dijeli lekcije kao da je trener nad trenerima. Vjerojatno iziritiran potcjenjivanjem od strane medina na početku kad Dinamo nije pružao ni blizu predstave kakve je trebao.
Nego? Trebali su ga podržati kad 20 milijuna kupljenih igrača gubi od Vukovara? Uostalom, s daleko lošijim kadrom njegovi prethodnici su napravili daleko bolje europske rezultate. Čak i jučerašnja utakmica dok obrana Hajduka nije poklanjala je pokazala velike slabosti Dinama.
Da taj trenerski ego nije samo ograničen na Hrvate pokazao je i Garcia koji u svojim izjavama sve loše relativizira, kao da time može kome zamazati oči nad greškama koje radi, bez obzira na dobar posao.
Do kraja su preostala dva kola u kojima Hajduk hvata, za njega rijetku granicu, od 70 bodova. To bi bio treći rezultat od kad je “Lige 10” (Gustafsson/Dambrauskas 72, Dambrauskas/Karoglan/Leko 71). Time bi ovaj kvartal prvenstva završio na osrednjih 17 bodova, s omjerom 5-2-2.
To se svakako može smatrati uspjehom s onim uvijek jednim “ali”.
Ali, Hajduk je u prvom kvartalu ostvario najviše bodova. Navijač tada očekuje samo nadogradnju na isto. Kad ono, kako okopni ljetna euforija klub počne dušiti. I nije prvi put, praktički je stalan scenarij. Igrači se bave više svojim problemima, stignu ozljede, kartoni. Posebno se to odnosi na zimsku pauzu jer je više slobodnog vremena.
Zbog toga klub mora biti puno ozbiljniji od onoga “dobri duh svlačionice”. Igrač treba ostati samo zato što je dobar ili se ne može priuštiti boljega. A dobrih duhova ima svatko od nas i u svom društvu s kojim gleda utakmice.
