Prije devet mjeseci, nakon šest mjeseci prilagode, i praktično su stupile su na snagu izmjene Zakona o sportu prema kojima su između ostalog skupštine županijskih sportskih saveza koji imaju pola profesionalnih sportskih klubova u najvišem rangu natjecanja morale biti organizirani tako da klub iz najnižeg ranga ima jedan glas, a svaki sljedeći rang nosi klubu-skupštinaru duplo više glasova. Isti dan izvršni direktor Hrvatskog nogometnog saveza Damir Vrbanović održao je konferenciju za novinare na kojoj je izjavio: >> Od danas na snazi novi Zakon o sportu
– “Prema Zakonu o sportu, u dijelu gdje se govori o ustroju nacionalnih saveza, stoji da se to odnosi na saveze čijih je barem pola klubova iz najvišeg ranga natjecanja profesionalno. Preambula Hrvatskog olimpijskog odbora govori da nogomet sačinjavaju muški nogomet, ženski nogomet, futsal i nogomet na pijesku. Gledajući tako, hrvatski nogomet ima deset od 32 kluba iz najvišeg ranga kao profesionalne.”
Hrvatski nogometni savez je tako protumačio izmjene Zakona na način koji odgovara trenutnom vodstvu. Uz pomoć i pokroviteljstvo prijatelja iz visoke politike odlučili su ignorirati navedenu izmjenu Zakona i zadržati postojeći ustroj bez obzira što u predmetnom članku jasno piše da se odnosi na onaj savez i sport zbog kojeg je osnovan, a u slučaju HNS-a to je nogomet, a ne futsal ili nogomet na pijesku što su pak drugi sportovi. Muškom nogometu bismo mogli dodati i ženski – a kako je i kod jednih i kod drugih u prvoj ligi deset klubova znači da je opet zadovoljen uvjet o “najmanje polovini profesionalnih klubova”. Ipak, ne treba uopće toliko komplicirati jer sam članak je prilično jasan i odnosi se na“savez u kojem najmanje polovina sportskih klubova koji sudjeluju u najvišem stupnju nacionalnog sportskog natjecanja imaju profesionalne statuse”. Je li Prva HNL za muškarce najviši stupanj nacionalnog natjecanja? Jest! Je li je tamo više od 50% profesionalnih kluba? Da!
Sam HNS prvo se obrušio na izmjene nazivajući ih Zakonom o nogometu, izmjenama koje su pisane za njih i slično, pa su ih prijavljivali na ocjenu ustavnosti Ustavnom sudu, a na koncu su zaključili da se on na njih ne odnosi. Kao što vrlo često i vlastita pravila i propise prilagođavaju sebi. Ipak, problem je što druge institucije, prvenstveno sportska inspekcija, nije pokrenula proces nadzora nad nogometnim savezom. Jednostavno su se svi pravili da nije njihov posao.
Osim toga u slučaju bilo kakvih nesuglasica vjerodostojno tumačenje Zakona može dati samo onaj tko ga je i donio, a radi se o Hrvatskom saboru. Međutim u proteklom razdoblju bili smo svjedoci opstrukcija koje su po tom pitanju rađene od danas već bivšeg ministra Predraga Šustara koji je od početnih izjava da je Zakon obvezujući za sve došao do kaznene prijave koju je protiv njega podnijela udruga Naš Hajduk.
Nakon devet mjeseci iščekivanja jučer je temu primjene Zakona ponovno aktualizirao MOST nezavisnih lista koji je održao konferenciju za novinare na kojoj je kao dio vladajuće koalicije prozvao određene interesne kupine i bivšeg ministra Šustara zbog opstrukcija pri primjeni Zakona te je pozvao nadležna tijela te buduće odgovorne osobe da osiguraju provedbu Zakona o sportu od strane Hrvatskog nogometnog saveza.
Iz Hrvatskog nogometnog saveza su odmah reagirali priopćenjem u kojem su sve one koji ne razmišljaju na identičan način kao oni prozvali “zlonamjernim osobama” koje “siju neargumentirane objede” na račun krovne nogometne organizacije.
U narednom periodu ostaje da vidimo tko će biti ključne osobe novoformiranog državnog ureda imaju zadatak uvesti poštivanje Zakona o sportu od strane svih aktera. Tome im svakako mogu pomoći i sankcije koje propisuju da se može zabraniti financiranje iz proračuna županijskih saveza koji se ne usklade za Zakonom, a kazniti se prekršajno mogu i odgovorne osobe. Alati su tu, pitanje je ima li političke volje da budu iskorišteni.
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
