Jedna od rijetkih baš loših utakmica Hajduka bila je ona u Velikoj Gorici. Nakon nesretnog poraza od Istre sa šest velikih prilika uslijedilo je gostovanje koje je jasno pokazalo kako Bili nisu zreli za šampionsku trku.
Istra 2-1 … 3-0 … 1-2 … 3-1
Gorica 2-0 … 3-1 … 0-1 …
Nakon zimske pauze, kako to često zna biti, jednostavno se izgasili. Tada smo i pisali da se to najčešće događa jer se u to vrijeme “kiselih krastavaca” bavimo svime osim nogometom. Pa kad te onako dobije Istra dodatno se izgasiš.
Tada je u igru u 26. minuti ušao i Livaja nakon ozlijede Šege i bio jednako loš kao cijela momčad.
Gorica nije bila ni u nekoj posebnoj formi. Prije utakmice s Hajdukom poraženi su od Varaždina, a nakon od Lokomotive pa su odmah zatim odigrali 0-0 s Vukovarom.
Danas bi trebalo biti vrijeme naplate dugova. Treneru Garciji nakon odlične utakmice u Puli na raspolaganju će još biti i Rebić.
Livaja, Pajaziti i Sigur su pokazali sjajnu formu dok su svi ostali bili na vrlo visokoj razini. Ostali su onaj stalni problem realizacije gdje jednostavno nedostaje “ubilački instinkt” i problematičnih izmjena igrača.
Drugo mjesto je praktički osigurano, ali i ovo su utakmice kao i sve u kojima se pokazuje sebi i drugima koliko vrijediš. Najviše zbog cijene prodaje, ali i automatizama za naredne ispite.
Zanimljivo je koliko brojni pratitelji omalovažavaju ove prethodne pobjede. Posebno jer im je na piku bio trener Garcija. Kad ono, Lokomotiva i Istra su se borili za europska natjecanja, a Vukovar za ostanak. Čak ni Gorici Europa nije daleko ukoliko bi iznenadili pobjedom u Splitu.
Istovremeno mediji dižu u nebesa odlične utakmice Dinama u ovom razdoblju. Kod njih to nije rasterećenje zbog riješenog prvenstva već sjajne izvedbe. Vrište o potrebi slanja poziva u reprezentaciju Belji i Stojkoviću.
To je ta razlika onih što prate Hajduk i Dinamo. Klub je upravo onakav kakav si sam.
Jako teško je napisati kako je Livaja stvarno bio loš jedno vrijeme, a Šego odličan. Naravno, najviše zbog ozljede, a i godina koje nisu više takve da se odmah može vratiti u vrhunsku formu. Sve to opterećuje glavu jer je želja uvijek ogromna.
Do prošlog kola konverzija mu je bila najlošija u momčadi 6 golova od očekivanih 9. Po ocjenama je 8. igrač Hajduka ove sezone.
A naravno da je najbolji igrač HNL-a kad je u formi što je pokazao prošlo kolo. I to je opet bilo zahvaljujući igri cijele momčadi.
Ćaća je godinama sve razmazio i svi znaju koliko zna i može. Zbog toga je jako teško prihvatiti da i heroji mogu biti umorni i ozlijeđeni.
U prošlom podcastu “Iza pjace” jasno je pokazano i da uopće nema razlike u minutama igre Livaje i ostalih kad se uzme izostanak zbog ozljede.
Cijelo vrijeme bušiti Garciju zbog svega toga jednostavno nije pošteno. Čak i sada kada cijela momčad i dalje igra dobro to ne staje. Istovremeno i dalje se lovorike pišu Gattusu koji nije uspio odvesti Italiju na Svjetsko prvenstvo.
Jednostavno živimo u takvom vremenu kad činjenice i ne vrijede baš puno posebno one koje govore koliko smo sami pogriješili.
Što je tu je. Sezona je kiselih krastavaca pa treba imati neke “senzacionalne” vijesti i onda kad ih nema. Garcija je srećom trener i iduću sezonu pa ćemo konačno u jednu krenuti onako kako treba s nadogradnjom na prošlu.
Lijepo sunčano vrijeme i 20°C samo će zaokružiti sve potrebno za dobru nogometnu predstavu.
