Naivni Nenad Fabijanić se uvukao u nešto što ne razumije previše. Arhitekti kao arhitekti ne shvaćaju da ljudi često ne misle ono što ti kažu da hoće, a takva je većinom i javnost. Dakle, iz ovih zadnjih dana je lako zaključiti povijest cijele priče pošto i jučer Fabijanić zahvaljuje Hajduku na korektnoj suradnji, jednako kao i Ivošević na prethodnoj sjednici Gradskog vijeća.
UVOD – STARA VLAST
Jadnog Fabijanića su navukli na tanak led. Prema njemu nikad nije iskomunicirano što Hajduku treba za moderan stadion i kad je predstavio svoje rješenje od 80 milijuna eura klub je Puljku rekao da to nije to. Ovaj se tada odlučio isto uopće ne predstavljati javnosti iako je sve plaćeno javnim novcem.
Puljkova ideja je bila da Poljud sporo umre bez Hajduka, a da novi stadion gradi na Brodarici gdje je zaboravio provjeriti sudske procese na zemljištu. Naravno, nije se sjetio da trebaju i sve ostale studije, od prometne pa nadalje. Kako je zemljište opterećeno povratom i kulturnim dobrom tamo bi stadion mogao biti izgrađen negdje 2050. godine.
NOVA VLAST
Promjena vlasti nije donijela sreću Fabijaniću. Hajduk je opet s politikom iskomunicirao da želi novi stadion. Šuta naručuje studiju u kojoj UHY jasno donosi rezultate. Daleko najisplatljivije rješenje je srušiti Poljud i na tom mjestu graditi novi. To ne znači da će stadion biti samoodrživ jer je studija napravljena pod idealnim uvjetima, a pridodani su ogromni komercijalni kvadrati uz hotel s 250 soba s javno privatnim partnerstvom. Osim toga studija pokazuje neisplativost dva stadiona od 35.000 mjesta. Onaj bez Hajduka je neodrživ.
Treba istaknuti kako je svaki put Krešimir Budiša u svojim prezentacijama naglasio kako bez blagoslova konzervatora nema ništa od rušenja Poljuda i time to rješenje prestaje postojati.
U prethodnim tekstovima naveli smo što je sve Ante Mihanović zanijekao prilikom svojih prezentacija o zamoru materijala na krovu. Danas postoje daleko lakši materijali pa čak i isti MERO aluminijski čime se drastično smanjuje opterećenje na armirano-betonskom dijelu.
Konzervatori jednostavno po zakonu ne mogu dati zeleno svjetlo za rušenje kulturnog dobra. Posebno jer se na Poljudu još uvijek igra i nikad nitko nije pokraj svih studija izdao crvenu naljepnicu za zabranu korištenja.
FABIJANIĆEVA PREZENTACIJA
Time dolazimo do Fabijanićeve prezentacije koja je arhitektonsko-urbanistički sjajna, ali nije za nogometni klub i moderan stadion. Stručno prati sve Magaševe zadane linije i pretvara Poljud u divan MUZEJ. Muzej koji je na ponos struke i građana zaljubljenih u estetiku.
Dovršava se sve što Magaš nije stigao zbog žurbe otvaranja Mediteranskih igara. Od nove zgrade na parkingu do sakupljanja vode s krova koja je i napravila najviše štete. Naravno, predviđa novi krov i sjedalice, uređenje svih prostora ispod stadiona koje su s vremenom pretvorene u katakombe, različitim pregrađivanjem koje je Puljak čak i legalizirao (?!), otvaranje istoka i zapada kako bi komercijalni prostori ispod dobili zraka i svjetla.
Međutim, s vremenom je do Fabijanića došla riječ kako to veze nema s modernim stadionom pa je za ovu priliku nacrtao i dodatne tribine van AI google filma kojeg je prikazao na prezentaciji. Istina, opet je i to bilo konzervativno prateći Magaševe linije. Nagib je zadržao od postojećih tribina pa se zapad i istok približavaju potpuno terenu na kornerima dok su u središtu udaljeni kakvih 7-8 metara. S druge strane jug i sjever se u takvom ovalnom obliku približavaju za 15 metara, ali još uvijek ostaje udaljenost od 20 metara.
Ipak, za kraj, Fabijanić se odriče samog sudjelovanja u radu na projektnom rješenju kako bi izbjegao famu o trci za lovom. Sudjelovat će samo s konzervatorima na projektnom zadatku u kojoj bi se dopustile VIP tribine i spuštanje svih tribina do terena.
Tu treba napomenuti kako se u eteru provlači priča o tome kako je do sada zaradio 600.000 eura na Poljudu što nije istina. Toliko su koštale sve studije i rješenja do sada, koje su radile različite tvrtke. Njegovih je 175.000 eura koje je zaradio na idejnom rješenju. I tu se kroz eter provlači priča o nekakvim crtežima šarenim bojicama. Međutim, radi se o vrlo detaljnom rješenju s digitalnim crtežima na više od 500 stranica.
Nažalost, tako je to kod nas. Ako se već ne slažemo s njegovim rješenjem nije potrebno čovjeka stavljati na stup srama kojeg ne zaslužuje.
Čovjek je jednostavno konzervativan i zbunjen u tim političkim igricama, zaljubljenik je u arhitekturu i Magaša, a ne u nogomet pa zato i crta stadion muzej, umjesto nogometnog.
HAJDUK
Jasno se vidi da Hajduk niti jednom riječju nije inzistirao na ičemu jer u toj svojoj prezentaciji Fabijanić ostavlja čak i atletsku stazu, a par VIP loža ostaje na dalekom jugu. Baš će netko s ulaznicom od nekoliko tisuća eura gledati utakmicu udaljen 70 metara iz mravlje perspektive.
Dakle, Hajduk je već davno s političkom rukom na ramenu dogovorio novi stadion. Samo jedni i drugi smotani ne znaju kako do toga doći. Kad im nadodaš Fabijanića dobivamo šlag na torti.
Nažalost niti jedna uprava Hajduka nema svoje ja. Odmaknuto od politike. Razmišljaju na onaj tradicionalni hrvatski način da bez politike nema naprijed pa pokunjeno prati sve što se događa, ali kao čvrsto i odlučno govore “mi želimo novi stadion”.
Hajduk jednostavno ne shvaća koliku snagu ima iza sebe i da mora uvjetovati neke stvari, a ovo je bila idealna prilika jer Vlada RH mora potrošiti bar jednako novaca na Zagreb i Split jer su ovi projekti na vrlo tankim nožicama europskih zakona o financiranju profesionalnog sporta.
Trebalo je inzistirati i na lokaciji.
POLITIKA
NOVI STADION
Samo su 4 “R” zone u splitskom GUP-u dovoljno velike za stadion, od toga dvije mogu biti brzo riješene.
- Brodarica je opterećena sudskim procesima i kulturnim dobrom, upitne studije
- Sportski centar Istok je privatno zemljište uz produžetak Vukovarske ulice na Kamenu
- Golf teren u Stobreču je državno vlasništvo koje će odlukom Gradskog vijeća postati Hajdukov kamp
- Gradski projekt Poljud (od stadiona do Marjanskog tunela) je velikim dijelom gradsko zemljište (pomoćni tereni Hajduka + 50% čestica do tunela)
Međutim, jednoglasnom odlukom Gradskog vijeća o kampu u Stobreču novi stadion se može brzo (do 2031. godine) napraviti samo na Poljudu pokraj postojećeg stadiona.
Takva lokacija nije razmatrana do sada ijednom studijom i mogla bi pobiti onu teoriju o neodrživosti dva stadiona od 35.000 mjesta jer bi praktički mogla oba živjeti od Hajduka. Svi komercijalni prostori bi oživjeli, a arhitekti bi imali zadatak vizualno uklopiti jedan s drugim i poljudskim bazenima.
Prostorno može stati stadion od 190×140 metara koji je dovoljan za 35.000 gledatelja, a sa svake strane bi mogao imati po 10 metara čistog prostora za prilaz uz cijeli plato Poljuda. Gostujući navijači bez problema mogu stizati do svoje tribine cestom ispod sadašnjih pomoćnih terena, a VIP gosti Ulicom 7 Kaštela do garaže koja bi bila ispod stadiona. Osim toga, ne treba nikakva studija jer praktički stadion ostaje na istom mjestu.
Naravno, kritično je mogu li arhitekti uklopiti novi stadion u taj prostor.
Ono što je još dobro je da Hajduk ne gubi niti dana bez publike jer se cijelo vrijeme igra na starom Poljudu s punim kapacitetom kojem bi se tada mijenjale samo kritične vide i štapovi dok se ne izgradi novi.
OBNOVA POLJUDA
Ako se ipak politika odluči na obnovu Poljuda tada bi se, pošto se Fabijanić odrekao tog dijela, raspisao međunarodni natječaj (kao i kod novog stadiona) kako bi se dobilo desetak sjajnih rješenja.
Poljud može biti moderan nogometni stadion sa svim komercijalnim prostorima koji trebaju Hajduku (s istom površinom kao u novom Maksimiru), s ložama ispod krova kako ne bi kvarili vizualni dojam, sa svim tribinama do terena, s novim lakšim krovom koji se može i proširiti prema Magaševoj liniji kako bi pokrio nove tribine, sa sjedalicama dostojnih sjedenja i predviđenim stajanjem na sjeveru.
Dakle, nema toga što arhitekti ne mogu napraviti, a opet poštujući smjernice Fabijanića i konzervatora.
U slučaju ovog rješenja treba uložiti u Park Mladeži dodatan novac kako bi Hajduk igrao negdje dvije godine.
NOVCI
Naravno, kao i uvijek, onaj koji drži vreću odlučuje. Maksimir će prema procjeni koštati 204 milijuna eura, od čega na novi stadion otpada 175 milijuna eura.
Jednak iznos mora biti i za Poljud s tom razlikom što Grad Split ulazi s vlasništvom zemljišta. Bez obzira gradi li se novi stadion ili obnavlja Poljud omjer ulaganja država-grad bi bio 70 % : 30 % tako da bi to Gradu Splitu bilo povoljno i za proračun. S tim da Grad Split mora uložiti i u Park mladeži značajan iznos ako se Poljud obnavlja.
Novi stadion nije problem uklopiti u taj iznos. Pitanje je može li se Poljud obnoviti za toliki iznos (+Park mladeži).
ZAKLJUČAK
U svemu je osim novca najbitnije vrijeme. Posebno jer je ovo jedinstvena prilika da se neka vlada odlučila za ovakvo ulaganje. Politika ne smije gubiti vrijeme na sad nekakva pusta dodatna ispitivanja i studije već tražiti najbrže i najbolje rješenje. Maksimir je već raspisao natječaj, a prije nisu imali riješeno ni zemljište. Plastično, Split je imao 10 godina prednosti, a sada zaostaje dvije godine jer se Kranjčevićeva gradi punom parom.
Ima li dovoljno pameti u splitskoj politici (i Hajduku), vidjet ćemo. Za sada teško da možemo biti optimisti.
