Nekada davno, uz prvenstvo Hrvatske, postojalo je jedno važno natjecanje pod patronatom HNSmdash;a. Natjecanje koje je donosilo plasman u Kup pobjednika kupova, kasnije u Kup UEFAmdash;e, a i lijepo je bilo vidjeti ime svog kluba kao osvajača nečega. Govorim, dakako, o hrvatskom nogometnom kupu. Natjecanje koje je za razliku od prvenstva davalo šansu za veselje i drugim klubovima, a ne samo Hajduku i Dinamu. Veselili su se tako trofejima i navijači Inkera, Osijeka i Rijeke, a blizu radosti bili su i navijači Uljanika, Šibenika i možda najnesretniji navijači Varteksa koji je pet puta gubio u završnici kupa. Što se dogodilo pa je ovo natjecanje postalo marginalno, a klubovi ga igraju samo kao nužno zlo analizirati ćemo nekom drugom prigodom. Danas ćemo se osvrnuti na utakmicu koja nam slijedi za par sati, a nosi nam finalni dvoboj između GNK Dinama i RNK Splita.
Dinamo će danas na svom stadionu tražiti trinaesti naslov pobjednika kupa, a momčad Splita igra zasigurno najveću utakmicu u svojoj povijesti. Pod vodstvom Zorana Vulića izborili su svoje prvo finale i imaju priliku ispisati najljepšu stranicu u svoje 103 godine postojanja. No, pravo pitanje vezano za današnju utakmicu jest za koga se ovo danas igra? Bad Blue Boysi, ali i prestanimo se lagati mdash; svi ostali navijači Dinama, ili ne žele, ili im je zabranjen ulaz na stadion zbog raznoraznih razloga, koji se uglavnom mogu svesti na njihov sukob s alfom i omegom Dinama, Zdravkom Mamićem. Čovjek, koji je de facto gazda Dinama, godinama uspješno tjera navijače sa stadiona i stvara obiteljski posao od nekad velikog i slavnog kluba čije je ime značilo i van granica Lijepe naše. Nekada se ime zagrebačkog Dinama izgovaralo s poštovanjem, a danas je prva asocijacija na Dinamo hoštapleraj, prćija i prazan stadion. Dinamo je danas klub bez navijača, sa sve većim financijskim poteškoćama, a kraj agonije za navijače nažalost nije na vidiku. Devedeset milijuna kuna minusa u 2014. godini, čini se, ni najmanje ne zabrinjavaju čelništvo Modrih. Računaju vjerojatno na plasman u Ligu prvaka koja bi donijela potrebnu financijsku injekciju i odvela klub ponovno u mirne vode. Mirne vode koje sa sobom nose prazne tribine i otužnu atmosferu kojoj smo svjedoci dugi niz godina na Maksimiru. Dvostruka kruna, uz prvenstvo osvojeno za sada bez poraza, šlag su na torti desetogodišnje dominacije, ali osvajanje kupa je samo to mdash; još jedan statistički podatak koji će poslužiti nekome glasnogovorniku ili marketing stručnjaku u pokušaju da od svega toga napraviti uspjeh.
S druge strane nalazi se Split. Drugi klub u drugom gradu Hrvatske koji nema šanse nositi se s onim prvim mdash; Hajdukom. Istina je, doduše, da su izbacili Hajduk u polufinalu kupa (na koji način ostavio bih očima sokolovim za analizu), ali Hajduk je ono što vlasnici Splita žele da njihov RNK postane. Prvi klub u gradu, s vjernim navijačima, trofejan, uspješan i velik. I ljudi iz vrhuške domaćeg nogometa bi to voljeli, jer s ovim prvim ne mogu nikako za isti stol, za razliku od splitovaca čiju su današnjudelegaciju u sastavu Slaven Žužul, Željko Sučić, Krunoslav Peronja i Bruno Lukšić, skupa s predstavnikom Grada Splita Ozrenom Buzančićem, primili gradonačelnik Milan Bandić, Zdravko Mamić, Mirko Barišić, Tomislav Svetina, Davor Šuker i Damir Vrbanović. Jer kako kaže pokrovitelj Dinamove financijske dominacije, Milan Bandić, premalo nas je da bismo se dijelili, a mi dodajemo, na neke tamo klubove koji postoje zbog navijača i ove druge.
U svakom slučaju ako od RNK Splita žele napraviti respektabilnog stanovnika cvita Mediterana mora se odnekle krenuti, sasvim je jasno, ali put kojim Split ide ne donosi baš nadu u bolju budućnost. Čak se i jedna Istra sa sjetom sjeća vremena kada su Splitu prodali Bellea i odmah dobili novce za njega jer danas je situacija malo drugačija. Prodali su Splitu Woona i Blagojevića, a novce još vidjeli nisu. Očito situacija i nije više tako bajna. Igrači odlaze i dolaze kao na traci, slično je uglavnom i s trenerima, a ni novaca, kako stvari stoje, nema kao nekad. Bez navijača i sponzora, ni Splitova se budućnost ne čini svijetlom. Možda bi eventualnim trijumfom u današnjoj utakmici Split pridobio kojeg simpatizera više u svom gradu. Osvajanjem kupa ušli bi i u Europu, pa sezona i ne bi bila posve promašena.
Bilo kako bilo, čeka nas večeras od 20 sati finale kupa, a na nama je da probamo uživati u dvoboju klubova bez navijača. Ovog puta barem, prema najavama, neće biti problema s političarima koji dodjeljuju pehare, jer će predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pobjedniku uručiti Rabuzinovo sunce. Podsjećamo da su prošli put ministru Jovanoviću zabranili tu čast.
Ironično je i da oni koji navijaju za Hajduk trebali bi danas navijati za Dinamo da im Splitov eventualni trijumf ne odnese priliku da i s četvrte pozicije idu u kontinentalna natjecanja. Teško će vam netko priznati da će navijati za Dinamo, ali još teže će biti naći Splićane koji će danas navijati za Split. Onim sretnicima koji će zbog popijenog piva, dobijenog vaučera, besplatnog prijevoza, rodbinskih veza ili istinske ljubavi prema jednom od ova dva kluba uživo svjedočiti finalu natjecanja koje je nekad nešto značilo želim ugodan provod na Maksimiru i lijepo vrijeme. Da slučajno za slabu posjetu netko ne bi okrivio infrastrukturu.
Toni Perković, BI
