Turbulentna 2018. godina je iza zagrebačkog Dinama. Moglo je biti “nikad gore” (očajna igra i rezultati pod Cvitanovićem i Jurčevićem, optužnice protiv vodstva kluba za ogromne iznose novca koji je umjesto klupske punio privatne blagajne, manjkav igrački kadar sa najboljim igračem – Soudani – u odlasku), ispalo je “nikad bolje” (Mamić nepravomoćno proglašen krivim bježi u BiH, konačno pogođen izbor trenera dovođenjem Bjelice, koji očito može puno mirnije i slobodnije raditi kad više nema gore spomenutog u klubu, odrađuju se vrhunski ulazni i unosni izlazni transferi, igra se ozbiljan natjecateljski nogomet, što rezultira najboljom europskom jeseni od “stoljeća sedmog”).
Sav taj splet okolnosti, osim na nogometnom terenu, donio je i iznimnu pozitivu u financijama kluba. Nakon kronično loše 2017. godine (gubitak preko 110 milijuna kuna, obveze za kredite 170 milijuna kuna), postojala je realna opasnost da Dinamo još jednom takvom godinom ode do granice “raspada sistema”. No, to se nije dogodilo.
Račun prihoda i rashoda pokazuje nam strahovit rast prihoda, koji su dosegli 435.700.000 kn, što je gotovo 200 milijuna kuna više nego 2017. godine. Posljedica je to, naravno, super uspješne jeseni u Europi (Liga prvaka nije dohvaćena, ali kad se zbroje sve nagrade za pretkola i pobjede u skupini Europa Lige, vidimo da se uprihodilo 110 milijuna kuna), te još uspješnije prodaje igrača (Benković 14, Sosa 6, Ćorić 6, Soudani 3, Fiolić 3, Hodžić 2, Henriquez 2, Sigali – 2 milijuna EUR) koja je donijela prihod od vrtoglavih 275 milijuna kuna.
Osim navedenog, i dalje se dobiva lijep novac od Grada Zagreba (cca 18 mil. kn). Također, i dalje su prihodi od prodaje ulaznica, suvenira, dresova itd. slabašni u odnosu na ukupne prihode (dosegli su 20 milijuna kuna).
Rashodovna strana ostala je gotovo na istoj razini kao i godinu ranije (oko 350 milijuna kuna). Vidimo da je roster igrača najskuplji u promatranom razdoblju (185 mil. kn), no iz današnje pozicije možemo slobodno zaključiti da je omjer uloženo-dobiveno bolji nego ikada prije. Rasli su i troškovi radne zajednice, kao i troškovi materijala i usluga (logično, budući da se 2017. godine nije igrala euro-jesen).
Pozicija koja se drastično smanjila jest neotpisana vrijednost prodane dugotrajne imovine. Ova stavka predstavlja vrijednost koju igrači imaju (odšteta koja je plaćena za njih), a još nije amortizirana (postepeno otpisana kroz godine trajanja ugovora). Dinamo je u 2018. godini prodao uglavnom igrače koje je sam stvorio (Benković, Sosa, Ćorić, Fiolić) ili one koji su bili duže u klubu (npr. Soudani), pa u poslovnim knjigama ti igrači nemaju značajniju vrijednost. Napominjemo kako neotpisana vrijednost prodane DI ne predstavlja stvaran novčani izdatak u ovoj godini (izdatak je nastao u prošlosti kad je investirano u igrače ili drugu imovinu). Ista stvar vrijedi i za amortizaciju, koja iznosi 37,8 milijuna kuna (što je nešto malo manje nego godinu prije).
Kada se sve zbroji i oduzme, dolazimo do brojke od gotovo 90 milijuna kuna bruto dobiti, na što je plaćeno 16,9 milijuna kuna poreza na dobit. Na kraju, Dinamo je ostvario 72,8 milijuna kuna neto dobiti (odnosno – viška prihoda).
Pozitivan poslovni rezultat uvijek ima i pozitivne posljedice na bilancu, odnosno na kretanje vrijednosti imovine, kapitala i obveza. Takav je slučaj i sa bilancom Dinama na kraju 2018. godine.
Ukupna vrijednost imovine nije značajno porasla (iznosi 280 milijuna kuna, što je blagi porast u odnosu na 2017. godinu, a još uvijek dosta manje nego prethodnih godina kad je ta vrijednost bila osjetno preko 300 milijuna kuna). Sve se svodi na dvije stavke – vrijednost igrača koja nakon ispravka vrijednosti, odnosno amortizacije, iznosi oko 100 milijuna kuna, i potraživanja od kupaca koja iznose 128 milijuna kuna. Novca na računima ima relativno malo (8 milijuna kuna), no klub ne bi smio imati problema sa tekućom likvidnošću ukoliko naplata spomenutih potraživanja ide redovno.
Rekli smo kako vrijednost bilance nije ozbiljnije rasla, ali je zato kvaliteta bilance itekako bolja nego svih prethodnih godina. To se najbolje očituje iz pasive bilance, gdje su vlastiti izvori (kapital) porasli na 65 milijuna kuna (zahvaljujući ostvarenoj dobiti), a ukupne obveze smanjene za čak 55 milijuna kuna i sada iznose 213 mil. kn. Time je praktično “poništena” užasno loša 2017. godina i Dinamo se, što se financijske situacije tiče, vratio na nivo rekordne 2016. godine (kada su prihodi dosegli gotovo pola milijarde kuna, a dobit preko 80 milijuna kuna). Razlika u odnosu na taj period je u obvezama za kredite i zajmove, koji su u velikoj mjeri vraćeni i sada iznose 78 milijuna kuna, dok su na kraju 2017. iznosili zabrinjavajućih 169 milijuna kuna.
Gledajući bilancu strogo “školski”, i dalje ne možemo reći da Dinamo ima željenu financijsku stabilnost, likvidnosti i sigurnost. Obveze jesu smanjenje, ali i dalje čine 75% bilance (znači, 2/3 imovine financira se iz tuđih izvora). Likvidnost jest bolja, ali nije na traženoj razini (kratkotrajna imovina je u odnosu sa rashodima razdoblja otprilike 1/1, a bilo bi poželjno da se kreće u omjeru 2 naprema 1). Financijska stabilnost, zapravo cjelokupan budžet kluba, ovise o dva izvora prihoda – novcu UEFA-e i izlaznim transferima, dok su prihodi od ulaznica, sponzora, prodaje i dalje slabašni.
No, kada uzmemo u obzir kontekst, situaciju u kojoj se klub nalazi, faktore koji nisu iskazani kroz financijske izvještaje (što je svakako potrebno i nužno prilikom analize), onda dolazimo do veoma pozitivnih zaključaka i pozitivne perspektive za Dinamo.
Kvalitetan nastup u Europa ligi 2019. godine potvrdio je vrijednost trenera, a povećao vrijednost igrača (povećanje koeficijenta također nije za baciti). Vraćena je potpuna dominacija u HNL-u, titula prvaka Hrvatske nije upitna. Kada se spoje ta dva faktora (naslov prvaka + dobar euro koeficijent), to daje klubu lijepu priliku na ljeto za ulazak u Ligu prvaka. Naravno, ključan faktor za bilo kakav uspjeh je gradnja momčadi. Bjelica je lani pokazao da zna što mu treba, a kada to dobije – zna izgraditi sustav i uklopiti igrače u cjelinu. Širina i kvaliteta kadra koja je stvorena, impresivna je za naše prilike. Postoji prostor i mogućnost za unosnu prodaju igrača i za daljnji rast i razvoj momčadi.
I sada dolazimo do ključnih pitanja, i za uspjeh na terenu i za financijsku moć kluba.
Nije upitno hoće li Dinamo zaraditi ogroman novac od transfera, nego je upitno gdje će taj novac završiti.
Nije upitno ima li Dinamo igrača za prodaju i može li naći zainteresirane kupce, nego je upitno da li je glavni cilj poslovanja i dalje kupi-prodaj-zaradi-ponovo gradi od nule ili je glavni cilj gradnja stabilne momčadi i ostvarivanje nogometnih rezultata.
U normalnih uvjetima ovakva pitanja uopće se ne bi postavljala. No, u Dinamu normalnih uvjeta nije bilo odavno. Da li se odlaskom Mamića to promijenilo? Hoće li rezultatski i financijski uspješna 2018. godina ostati iznimka ili će postati pravilo? Budućnost će pokazati…
Kvalitetnih resursa ne nedostaje. Pitanje je ima li vodstvo Dinama znanja i, potrebno je to posebno naglasiti, poštenja za upravljanje njima na zadovoljstvo “modrog puka”?
Ivan Prekratić
