21. izdanje FIFA Svjetskog nogometnog prvenstva okončano je 4-2 (2-1) slavljem Fracuske nad Hrvatskom u finalnoj utakmici odigranoj pred 78 011 gledatelja na moskovskom stadionu Lužnjiki. Francuskoj je ovo drugi naslov prvaka svijeta, te se ovim ostvarenjem pridružila Urugvaju (1930., 1950.) i Argentini (1978., 1986.).
Susret je svakako obilježila odlična igra Hrvatske tijekom prvih 45 minuta, te fantastična tranzicija Francuske u drugom dijelu utakmice, uz dosta sretnih raspleta koji su u ovom susretu otišli na stranu novog svjetskog prvaka.
Prvu ozbiljniju situaciju na utakmici imala je Hrvatska u 8. minuti kada je Strinić pobjegao obrani Francuske, no njegov pokušaj ubačaja uspješno je blokiran i odbijen u korner, iz kojeg nije kreirana veća opasnost. Općenito je u uvodnih desetak minuta utakmice Hrvatska bila ta koja je vodila igru, te agresivnije izlazila u pritisak po izgubljenoj lopti, dok su se Francuzi uvelike orijentirali na oprezniju i povučeniju igru, kako naprijed, tako i u obrani.
U 11. minuti Rakitić je odličnom dugom loptom pronašao Perišića, no hrvatski krilni napadač nije uspio kvalitetno prihvatiti loptu.
Prvi opasniji izlazak prema naprijed Francuska je imala u 16. minuti, te je u tom periodu odigrala i nešto agresivniji pritisak u zadnjoj trećini. Rezultat toga bio je nepostojeći prekršaj na nekih 20 i nešto metara iz kojeg momčad Didiera Deschampsa u 18. minuti stiže u vodstvo.
Griezmann je kvalitetno ubacio, a loptu u vlastitu mrežu nesretno posremio Mario Mandžukić. Bio je to 12. autogol na turniru, čime je ovo Svjetsko prvenstvo za duplo nadmašilo prethodnog rekordera SP 1998. Također, bio je ovo i prvi autogol u povijesti finala SP-a.
Hrvatska je i nakon primljenog pogotka nastavila s boljom igrom od protivnika, imala nekoliko prekida iz kojeg je pokušavala ugroziti Francuze, a pristup se momčadi Zlatka Dalića isplatio u 28. minuti kada je nakon ubačaja Modrića za Vrsaljka lopta završila kod Perišića koji fantastičnom reakcijom postiže svoj treći pogodak na turniru za 1-1 Francuske i Hrvatske. Ovim pogotkom Perišić je na učinku od 7 pogodaka i četiri asistencije na SP-ima, čime je postao najuspješniji hrvatski reprezentativac u vidu sudjelovanja/doprinosa pogocima.
U 34. minuti Perišić je nes(p)retno igrao rukom u kaznenom prostoru, i argentinski sudac Nestor Pitana nakon korištenja VAR tehnologije pokazuje na bijelu točku za Francusku. Perišić je tako postao tek drugi igrač u povijesti SP-a koji je u finalu zabio pogodak i skrivio kazneni udarac. Usamljen je s tim učinkom do sada bio Marco Materazzi (SP 2006.).
Siguran izvođač bio je Antoine Griezmann u 38. minuti utakmice kojem je to četvrti pogodak na ovom turniru.
Spomenimo da je ovo prvi put nakon finala 1974. između Zapadne Njemačke i Nizozemske (2-1) da smo na finalnoj utakmici SP-a tijekom prvih 45+ minuta vidjeli tri pogotka.
Hrvatska ni nakon ponovnog rezultatskog zaostatka nije prestala igrati svoju igru, te kvalitetnim pritiskom dolaziti gotovo kao na traci u vrlo dobre situacije u posljednjoj trećini terena, no Francuzi su dijelom imali sreće pri odbijanju lopte u šesnaestercu, a hrvatski nogometaši nisu reagirali na pravi način u tim trenucima.
Iako je Fracuska prva zaprijetila u drugom dijelu, Griezmann ravno u Subašića, ponovno je Hrvatska bila ta koja je uvjerljivo dominantnije vodila igru na travnjaku. Veliku priliku imao je Rebić u 48. minuti nakon fantastičnog proigravanja Rakitića, no Lloris vrlo dobro brani.
U 52. vrlo dobra prilika za Francusku, Mbappe bježi hrvatskoj obrani, no Subašić vrlo dobrim postavljanjem brani njegov pokušaj.
Bila je to najava onoga što smo gledali u gotovo cijelom ostatku susreta. Francuska fantastična tranzicija i klasa u završnici, što je rezultiralo s nekoliko opasnih situacija u kratkom periodu pred vratima Subašića, u konačnici i s dva pogotka u mreži.
U 59. Pogba postiže pogodak za 3-1…
U 65. Mbappe povisuje na 4-1…
Nadu Hrvatskoj u povratak, zahvaljujući velikoj neopreznosti Llorisa, pogotkom u 69. minuti utakmice donosi uporni Mario Mandžukić, koji je nakon Puškaša, Czibora, Gerda Mullera i Zidanea postao tek peti nogometaš koji je postizao pogotke u finalima SP-a i Lige prvaka.
Hrvatske je nogometaše vidljivo dosta poremetio (s obzirom na viđeno u prvom dijelu) neočekivan rasplet utakmice, te ozbiljnih izazova za francuskog vratara u ovom periodu utakmice nije bilo…
U posljednjih desetak minuta Hrvatska je ušla s tri igrača u zadnjoj liniji, te pokušala brzim protokom lopte i velikim brojem igrača u završnici nekako isprovocirati barem grešku kod suparnika, no osim ubačaja koje su francuski nogometaši prilično mirno rješavali, nije bilo velikih prilika pred Llorisom.
Tijekom pet minuta sudačke nadoknade jedinu je priliku kreirala Francuska u 93. minuti utakmice kada je Pogba ostao sam na petercu, no njegova reakcija bila je nespretna te nije uspio ugroziti vrata Subašića.
U konačnici su Francuzi imali više udaraca u okvir od Hrvatske (6-4, ukupno 7-14), no činjenica je da su tijekom prvih 45 minuta zaista bili izraženo podređena momčad, koja je uz dosta spretnosti i sreće stekla rezultatsku prednost koju je u drugom dijelu fantastičnom tranzicijom uspjela i dodatno kapitalizirati te se tako po drugi put okititi naslovom prvaka svijeta.
