Hajduk je na službenim kanalima objavio potpis dvojice novih igrača koji će se priključiti B ekipi, pa je red da ih i mi prezentiramo.
Pa Omar Babou krilni je napadač rođen 1.10.1998 (visok 1.73m). u Banjulu, glavnom gradu Gambije. Trenirati je, čini se, počeo u Banjul Football Academy (mislim da ne moramo objašnjavati što je to i odakle je…). Kao što je često slučaj u afričkim državama, naročito u klubovima koji predstavljaju nogometne akademije, jako je mlad (doslovno, ali sami su krivi što mislite drukčije) priključen i seniorima. Klub je bio nov i 2014. Babou zabija u finalu kupa za njihov prvi trofej. Nastavio je igrati za prvu ekipu i spominjao se još prošle godine kao jedan od boljih strijelaca lige sa 6 golova nakon prvih 16 kola (što je okej, znajući da je prvi tada imao 8, od čega su 4 zabijena u istoj utakmici, protiv nedoraslog protivnika, i da je čista špica).
Postao je i dokapetan U20 reprezentacije Gambije, za koju je navodno zabio 4 gola u 8 utakmica, noseći broj 10. Gambija je u gadnim ekonomskim problemima pod tadašnjim opresivnim diktatorom Yahyom Jammehom, što je rezultiralo brojnim očajničkim pokušajima sportaša da pobjegnu iz zemlje – oni koji su mogli priuštiti bijeg, bježali su, a neki, pa i reprezentativci i reprezentativke, su i pogibali u havarijama brodova. Isto je pogodilo i Banjul United, koji radi masovnog egzodusa ispao na kraju iz lige. Babou je imao tu i sreće, on je skautiran i odveden “normalnim” putem u Izrael gdje je, pisalo se, trebao potpisati za Maccabi Haifu.
Nakon nekoliko tjedana na probi, Maccabi ga ne potpisuje, te odlazi u Hapoel Nir Ramat HaSharon, gdje početkom listopada 2016. potpisuje na “sezonu+”. U Izraelu, međutim, ne igra uopće za seniore. U (prvoligaškim) juniorima, međutim, zabija 19 golova u 24 nastupa. Naravno, Maccabijeva odbijenica i neprodužen ugovor malo pozivaju na oprez, ali Babou je proveo više tjedana trenirajući s mlađim kategorijama Hajduka, i sigurno nije potpisan iz hira.
Kao što je objavio klub, za B ekipu je angažiran i Goran Gruica, stoper iz Splita, rođen 11.3.1986 godine., visok 1.86m. Gruica je “dite Hajduka”, prošavši sve kategorije u klubu od pionira do kraja juniorskog staža. Klub ga nije zadržao i otišao je “kaliti se” u Mosor, gdje se u dvije sezone dovoljno “dokazao” da ga angažira prvoligaški Šibenik.
U konkurenciji iskusnog Borisa Raiča, Josipa Bonacina i tada mladog reprezentativca Ante Kulušića nije se, međutim, nametnuo kao standardan, ali je prikupio pristojnih 15 nastupa (8 startova). Iduće se sezone ovaj (tad budući) magistar prava priključuje “projektu” RNK Splita, tad u 3. ligi i u dvije sezone s njima dolazi u 1. HNL. U travnju 2010. dobija i trogodišnji profesionalni ugovor. Toga ljeta se Split počinje pojačavati za 1. HNL, “pokupivši” Šibenikov par Vidić-Budiša i Gruicu šalje na posudbu u Dugopolje, ali ga već u kolovozu vraćaju nazad. Kraj navedene dvojice, Milovića i Petra Šimića, nije bio blizu prvih 11 pa ga klub otpušta te zime.
Završava u gruzijskom Zestafoniju, s kojima odrađuje pripreme u Španjolskoj, ali povratkom u Gruziju u prvenstvu samo grije klupu. Zestafoni je bio vodeći u prvenstvu i evidentno nisu htjeli mijenjati “pobjedničku formulu”. Bez službenog nastupa, ali s titulom prvaka Gruzije, vraća se u Hrvatsku, u drugoligaški Mosor. Mosor završava na rekordnom 3. mjestu te sezone, a Goran odlazi dalje, u “nadobudnije” Dugopolje. Tamo se odmah nameće kao standardan i u 1.5 godinu kao nezamjenjiv dio obrane kluba “prikuplja” 43 nastupa uz 1 gol.
Te zime odlazi na drugu stranu svijeta – u Vijetnam, gdje potpisuje za prvaka Ha Noi T&T, te ubrzo igra i utakmicu superkupa, gdje mu ekipa gubi na jedanaesterce. Tog se ljeta već, međutim, vraća u Hrvatsku, natrag u Dugopolje, koje mu daje i profesionalni ugovor na godinu dana. Završava s klubom na sredini ljestvice 2. HNL (28 nastupa, 2 gola) i odlazi u Solin, po svojim riječima “završiti karijeru”.
S njima osvaja 3. HNL Jug u sezoni 15/16 i odlazi u 2. HNL. U izvrsnoj formi, nametnuo se, prema mišljenju više ljudi koji su pratili ligu, kao možda i najbolji stoper te razine. Solin je 10 kola do kraja bio na prvom mjestu ljestvice, pokazao dobro zube u utakmicama protiv Hajduka, ali do kraja ipak nije izdržao i završio je na 3. mjestu, a Goran je u 31 utakmicu imao punu minutažu i zabio je 2 gola.
Okej, sve je jasno. Ali zašto se dovodi 31-godišnjak u Hajdukovu B ekipu? Ne uzima li “našoj dici” minutažu? Prvo, ako ništa, Gruica svakako i JE “dite Hajduka”, tako da taj argument ne drži nimalo vodu. Drugo, pogledajte malo bolje B ekipe brojnih velikih svjetskih klubova i postat će vam jasno da se među mlađim igračima uvijek nađe, barem jedan u liniji, i neki stariji, iskusniji igrač – kvalitetan, iskusan, karakteran, ali možda i “ne baš za prvi tim” da preuzme ulogu vođe i da mlađi uče od njega na terenu ono što u omladinskoj možda i nisu mogli. Takav bi upravo trebao biti Gruica, a većinu kriterija za to ispunjava. Temeljni mu je ugovor na godinu dana, natrag je u klubu nakon 12 godina i to je sve što se o njemu zasad treba reći. Na B ekipi se, izgleda, ozbiljno radi i u obzir se uzimaju i dugoročni rezultati i rezultatski uspjeh u okviru nivoa do kojega rezervna ekipa smije ići, što bi trebalo obradovati poklonike Hajduka.
MODD
