Jadranski derbi odigran je u Dugopolju s “bogatom” uvodnom pričom koju ste mogli pratiti na našem portalu. Hajduk je peti put zaredom igrao u gostima, izvan svog stadiona i travnjaka. Atmosfera je bila užarena, a na momente je rezultirala i sramotnim ponašanjem tribina, doslovno opasnim i po zdravlje aktera. Domaći navijači ostvarili su 132, a gostujući 25 “bodova”, pardon mdash; razbijenih sjedalica.
Splićani su krenuli u nominalnih 4mdash;3mdash;3: Kalinićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, Milićmdash; Bradarićmdash; Sušić, Caktašmdash; Mezga, Maglica, Gotal. Mezga se u ovom rasporedu uvlačio u sredinu, kako smo i navikli, kako bi otvarao prostor na boku za Vršajevića, te pomagao u kombinatorici na sredini igrališta.
Torcida na zapadu Foto: hajduk.hr
Teren u Dugopolju je manji od onoga na Poljudu i to se itekako osjetilo na igri s obje strane. Hajduk naprosto nije imao prostora razviti svoju kombinatornu igru po travi, čemu je, da budemo iskreni, pomogla i ozbiljna defenzivna prezentacija Riječana, dok s druge strane gosti nisu imali prostora za kontranapade.
Hajduk je napadao velikom većinom po svojoj desnoj strani tražeći višak ponajprije kroz igru Vršajevića, Sušića i Mezge uz pomoć ostalih iz drugog plana mdash; Maglice, Caktaša, te Gotala. Obje Hajdukove prilike u prvom dijelu su i došle s te desne strane: Caktašev udarac glavom nakon kornera i ubačaj kojeg je rukom zaustavio Lešković, te posljedični jedanaesterac i gol Caktaša. Nerijetko je Vršajević pokušavao ubačajima onako iskosa, iz nešto veće daljine tražeći onaj prostor između zadnje linije Rijeke i vratara Vargića, no nije uspijevao pogoditi. U sredini su Caktaš i Sušić teško dolazili do prostora, te bi najbolje za svoju ekipu učinili brzim proigravanjima kad su znali, rukometnim rječnikom rečeno, prebrojati zonu Rijeke.
Ako je kod Bijelih teško bilo u igri nazrijeti neke konkretne taktičke namjere kojima bi se goste s Kvarnera napalo, kod Rijeke je to bilo još siromašnije. Izuzev par pokušaja kontri s kraja prvog dijela, njihova se igra svodila isključivo na ubacivanje dugih lopti pred šesnaesterac Hajduka gdje su onda tražili odbijenu loptu. Najbolji pokazatelj takvog pristupa bio je slobodan udarac u njihovom polju iz kojeg su poslali dugu loptu na vrh šesnaesterca Bijelih.
Splićani su to bez većih problema kontrolirali sve tamo do 15mdash;ak minuta pred kraj susreta s izuzetkom Milićeve greške baš prilikom jednog takvog ubacivanja koje je odlično iskoristio neumorni Kvržić. Valja notirati da su u drugom dijelu pokušavali napasti Milića dugačkim dijagonalama na svoje desno krilo, vjerojatno primijetivši da nije u najboljem izdanju.
Hajduk je čitav susret pritiskao visoko, većinom uspješno. Rijeka se oslobodila tek zadnjih 15mdash;ak minuta i kreirala tada čak tri velike prilike: jednu je sam stvorio Kramarić krasnom minijaturom, no sjajni Kalinić je bio na mjestu. Preostale dvije bile su šutevi glavom opet Kramarića i Kvržića nakon propusta Vukovića i Milića. Srećom, ponovo je Kalinić bio odličan. Rijeka je i zabila, no gol jeponišten. Posve neopravdano, pokazuje snimka, zaleđa ni blizu da je bilo, nogometaši s Kvarnera teško su oštećeni.
Hajduk najee prima golove izmeu 60. i 75. minute Foto: hajduk.hr
Kalinić 
Mezga standardno dobar Foto: hajduk.hr
Mezga se sve više nameće kao jedan od onih igrača koji uredno obave svoj zadatak, ali rijetko bljesnu. Igrač koji fino provodi igru. Dojam je da će biti sve bolji što se više bude uklapao u momčad. Gotal pomalo žrtva i svoje pozicije na strani suprotnoj od one na kojoj se igra većinom odvijala. Nije mnogo pomagao Miliću u zatvaranju riječke tranzicije po njihovu, lijevom boku. Maglica je svoje odradio, iskopao rovova i rovova, ali je ukupno gledano mdash; odigrao loše. Nekoliko jako dobrih situacija je imao i mdash; upropastio. Kouassi je bio faktor iznenađenja, doduše neugodnog, za sve navijače Bijelih, jer je krenuo s klupe. Kad je ušao pokazao je što i inače, arsenal raznovrsnih poteza u napadu i odgovornu obrambenu igru. Vuković je trebao donijeti veću agresiju i trku na sredini terena i to i jest bilo otprilike to. Zaspao na korneru Riječana i omogućio priliku Kramarića. Bencun je s par poteza pokazao svoj potencijal, problem su ozljede i kontinuitet, kako na duži period vremena, tako i unutar same utakmice.
Bijeli u dosadašnjem dijelu sezone najviše golova primaju između 60. i 75. minute mdash; njih 7. Od 1. do 15. minute mdash; 4, 15mdash;30 mdash; 5, 30mdash;45 mdash; 3, 45mdash;60 mdash; 1, te 75mdash;90 mdash; 4. Od ova 4 u samoj završnici utakmice, dva su došla od Dinama, a po 1 od Shakhtera i Dnipra.
Hajduk je ove sezone čak u 6 utakmica od njih 11 u kojima je poveo, ostao bez pobjede. Od toga je tri puta čak i izgubio. Teško da se to više može svrstati pod slučajnost. Do razloga nije jednostavno doći, pogotovo ovako sa strane, bez boljeg uvida u stanje ekipe “iznutra”. Objede o deficitarnoj fizičkoj spremi mogu držati vodu, ali samo donekle, i u manjoj mjeri, dojam je. O čemu se, onda, radi? To će najprije sebi, a onda kroz prezentacije svoje ekipe na terenu i svima nama, morati odgovoriti Tudor, Vučko i Vukas.
Ivan Rilov
