Iako konačnih 6mdash;2 zvuči prilično uvjerljivo, pa čak i realno ocrtava razliku u kvaliteti ovih dviju momčadi, Hajdukovi navijači preživjeli su pravu malu dramu jučer u Dugopolju. Kao i toliko puta do sada, nakon vrlo dobre igre i silnih promašaja, protivnik je iz dvije kontre, iz jedina dva udarca prema golu, doveo Bijele u vrlo nezgodnu situaciju. Ipak, u idealnom trenutku, na samom kraju poluvremena, Mijo Caktaš je sjajnim slobodnjakom donio izjednačenje, ali, još i važnije, novu energiju svojim mladim suigračima, koje su i navijači u svlačionicu ispratili pljeskom i povicima ohrabrenja. A sve je izgledalo potpuno drugačije kada je Andrija Balić zabio za vodstvo već u 15. minuti utakmice. I to kakav gol; primio je Andrija loptu na Hajdukovih 20 m, poslao krasnu dijagonalu na lijevu stranu za Vlašića, te u šprintu stigao do protivničkog šesnaesterca, gdje je idealnu Vlašićevu povratnu loptu pospremio pod prečku nemoćnog estonskog golmana. Zbilja fenomenalna akcija Hajdukovih tinejdžera, kao nagovještaj velikih stvari za koje su, zasigurno, sposobni. Obojica se polako profiliraju i kao glavni igrači ove momčadi, Balić je predstavom u Dugopolju pokazao da je trener Burić itekako znao što radi postavljajući ga na povučeniju poziciju playmakera, organizatora igre, zapravo ključnu figuru u momčadi. Fascinantna je sigurnost s kojom jedan tako mladi igrač igra, unatoč ponekoj, tipično mladenačkoj, greški, a njegov napredak u trkačkom i fizičkom smislu u odnosu na prošlu sezonu je više nego evidentan. Uz agresivnijeg igrača, sklonijeg defenzivi, kakav bi svojim karakteristikama trebao biti upravo Brazilac Jefferson, Balić bi dobio još više slobode za ubacivanje iz drugog plana, što on sjajno koristi. Caktaš nije takav profil igrača, koji agresivnošću i trkom može zatvarati sredinu terena, stoga se često otvara velika praznina iza leđa Hajdukovih veznjaka, a zadnji red ostaje sam na širokom prostoru, bez dovoljno igračke kvalitete da bi to kompenzirao. Upravo tako su i igrači iz Estonije postigli dva vrlo laka pogotka, nakon cijelog niza pogrešaka uže Hajdukove obrane.
Unato obranbenim grekama, dobra utakmica Tudora Foto: Miro Gabela / hajduk.hr
Bilo bi nepravedno optužiti mladog Frana Tudora kao jedinog krivca za oba pogotka, koje jest, istina, postigao “njegov” igrač mdash; kod prvog gola je vrlo naivno “ispao” i Milović (kao i u prvoj utakmici u Estoniji), a i Pejić, dok je kod drugog gola na crti “zaspao” i Kalinić. Osim ova dva defenzivna kiksa, Tudor je odigrao jako dobru utakmicu, pogotovo u napadačkim akcijama. Svakako je pohvalno i što nije dozvolio da ga greške potpuno sputaju, već je u drugom dijelu zaigrao znatno agresivnije, stajao je bliže igraču, što je rezultiralo brojnim presječenim loptama u opasnoj zoni, od kojih je jedna rezultirala i Vlašićevim pogotkom. Uz to, trener Burić ga je u nastavku podignuo bliže protivničkoj polovici, gdje je itekako koristio svoju brzinu i stvarao dosta problema Estoncima; uostalom, nakon još jednog u nizu točnih dugih proigravanja Balića, Tudor je idealno centrirao za Zou, koji je vratio Hajduku vodstvo i utakmicu odveo u, ipak, mirnije vode.
Frane Zolja mdash; novi ljubimac navijaa Hajduka Foto: Miro Gabela / hajduk.hr
Dojam je da Hajduk ima uistinu impresivan napadački arsenal, osim Balića i Vlašića, svakako valja istaknuti i Francka Zou, koji je već u dvije premijerne utakmice pokazao da se radi o pravom pojačanju. Napadač je to koji se jako dobro kreće, iznimno je snažan, ima odličan udarac s obje noge i jako je dobar realizator. Ali možda i najvažnije, čini se da se radi o vrlo karakternom igraču koji je spreman podrediti se ekipi, koji nije sebičan i koji ima pošten pristup prema nogometu, bez simuliranja i velikih razgovora sa sucima. Ne smijemo zaboraviti niti Antu Roguljića, za kojeg se u svakom potezu vidi klasa, ali i to da mu nedostaje odgovornosti u defenzivnoj fazi igri, kao i doza agresivnosti. Agresivnost i trka svakako nisu problem za Elvira Malokua, koji je jučer odradio impresivnu utakmicu u tim segmentima, ali mu nedostaje točnosti i mirnoće u pasu i realizaciji, te, prije svega, jednostavnosti u igri. Tu su još i Maglica, Kiš, Radčenko, Bencun, dakle, trener Burić na raspolaganju ima zaista kvalitetne opcije za stvaranje vrlo ofenzivne i atraktivne igre.
Za mladu momčad Hajduka (u prvom sastavu su nastupila dva igrača koja još nisu napunila 18 godina, te još po dva 19mdash;godišnjaka i 20mdash;godišnjaka), utakmice s Estoncima, u kojima se imperativno tražio prolaz, bile su iznimno naporne sa psihološke strane. Treneru Buriću treba odati priznanje na načinu na koji je pripremio momčad za ove utakmice, radi se o čovjeku koji na stadionu boravi od 9 ujutro do 22 navečer i rezultati takvog studioznog rada jednostavno ne mogu izostati. Potencijal Balića, Vlašića, Tudora, Roguljića, Malokua i ostalih je izuzetan, sve što Hajduku treba je doza strpljenja i ustrajnosti, ne odustajanje nakon prve prepreke ili neuspjeha. Najteži korak je napravljen, ova momčad sada može samo rasti i napredovati!
Valerio Zelić
