Nakon poraza od Gorice sportski direktor i trener Hajduka, Saša Bjelanović i Željko Kopić, dali su svoj mandat na raspolaganje predsjedniku Jasminu Huljaju. Bio je to epilog lošeg ulaska u sezonu u kojem je splitski klub nakon četiri odigrane prvenstvene utakmice bio na samo dva osvojena boda, a u trećem pretkolu Europske lige neprelaznom preprekom se pokazao rumunjski FCSB.
>> Kopić i Bjelanović podnijeli mandate na raspolaganje (VIDEO)
>> Huljaj odbio ostavke Kopića i Bjelanovića
Novoizabrani predsjednik je ostavke stručnog dvojca odbio davši im svoje povjerenje da nastave rad i iskazujući vjeru da su sposobni Hajduk vratiti na pravi put. Tako je ponovio svoje riječi s konferencije za medije održane nekoliko dana ranije, a na kojoj je jasno iznio očekivanje da ćemo navedeni trojac duže vrijeme gledati na čelu kluba.
Usprkos objektivnim preprekama u vidu katastrofalnog glavnog terena, nespremnog pomoćnog travnjaka, sudačkih previda i potrebe za izlaznim transferima zbog lošeg planiranja likvidnosti i Bjelanović i Kopić su imali svoj utjecaj na loše stanje momčadi. Zajedno jer su loše gospodarili s postojećim igračkim kadrom zamišljajući planove koji su se pokazali nerealnim, a koji su se ticali brzog odlaska pojedinih igrača kako bi se otvorio prostor za dovođenjem zamjena. Prvi jer je bio neodlučan i jer je lutao pa je umjesto pojačanja dovodio prinove na više pozicija kojima je gušio prostor za unutarnje rezerve i mlade igrače te jer je sukobom s Nižićem i neizravnom javnom potvrdom Caktaševih primanja doprinio destabilizaciji ekipe, a drugi jer je nakon priprema odustao od svoje prezentirane nogometne ideje i što nije dovoljno honorirao one koji su se na njima pokazali najbolji, istodobno dajući previše važnosti starim zaslugama te ulazeći u kompromise koji se nisu pokazali korisnima.
Petnaestak dana nakon odbijenih ostavki i nakon što je momčad na gostovanjima u Zaprešiću i Koprivnici pokazala znakove buđenja koji naposljetku nisu rezultirali s više od dva osvojena boda te statistički najgorim ulaskom u povijesti Hajduka u 1. HNL situacija je opet dovedena do usijanja, a odlazak Kopića se prezentira kao poprilično siguran iako se u suštini malo toga promijenilo od trenutka kad je dobio povjerenje predsjednika kluba. Osim da bi sada mogao dobiti otkaz, a ne dati ostavku što bi rezultiralo mogućom otpremninom.
Hajduk prije nego što odluči kome treba dati povjerenje da vodi struku i bude na klupi mora analizirati kakav igrački kadar u Akademiji i prvoj momčadi ima te sukladno tome treba znati kakvu igru i trenera koji će provesti tu igru želi. Mora i odlučiti tko će provesti tu analizu i donijeti smjernice kako postupati. Drugim riječima klubu treba sportska strategija. Hajduku u ovom trenutku ne treba šok terapija i ad hoc rješenja jer se istih nagledao u prošlosti i dugoročno su malo toga donijele. Hajduku treba sustavno promišljanje o stanju u kojem se našao, odgovori na pitanja zašto se do njega došlo i jasna vizija kako spriječiti da se ono ponovi.
Hajduku na klupi sigurno treba trener koji će slijediti i sugerirati poboljšanja klupske sportske politike, a ne prisilno nametati svoje ideje, koji će imati autoritet znanja i koji će znati upravljati svlačionicom, koji će znati konstruktivno komunicirati sa svim uključenim akterima, koji će od različitih karaktera napraviti momčad i koji će razviti igru koja će omogućiti isticanje što više vrlina postojećeg igračkog kadra, a skrivanje njihovih mana. Hajduku treba i struka koja će biti svjesna da ponajbolji igrači odlaze, a koje njihov odlazak neće iznenaditi. Koji će znati kako ih nadomjestiti, bilo dovođenjem skautiranih igrača ili davanjem prigoda unutarnjim rezervama i mladim talentima. Hajduku treba trener koji će biti svjestan situacije u kojoj klub egzistira i koji neće imati nerealne prohtjeve kad su pojačanja u pitanju. Hajduku koji se posljednjih godina dodatnim ulaganjima fokusirao na Akademiju i koji zahvaljujući i recentnom radu, a ne samo prethodnoj selekciji ne oskudijeva talentima, pogotovo treba trener koji će znati raditi s mladim igračima i koji će im znati olakšati prijelaz na višu razinu nogometa te će tako na taj način znati iskoristiti vrijedni klupski resurs.
Na koncu Hajduk, a tu je prije svega odgovornost na predsjedniku Huljaju, si za analizu stanja i donošenje navedenih odluka treba uzeti dovoljno vremena i ne treba pod pritiskom javnosti prisilno žuriti sve dok ne bude što je više moguće siguran u ispravnost svojih rješenja.
