Kao što se šuškalo već nekoliko dana sportski direktor Hajduka Mario Branco radio je na transferu stopera u splitski klub koji je danas i realiziran. Georgi Ilkov Terziev je postao novi član kluba s Poljuda, a stigao je iz bugarskog Ludogoreca na posudbu do kraja sezone s mogućnošću otkupa ugovora po unaprijed dogovorenim uvjetima. Radi se o donedavnom bugarskom reprezentativcu, stoperu rođenom 18. travnja 1992. godine u Slivenu, gradu poznatom kao sjedištu bugarskih hajduka, po toplicama i svojoj buri. Slučajnost? Svakako, samo budala bi napisala drukčije, ali je zanimljivo. Ok, meni bar je, pa što?
Uglavnom, visok je za poziciju ne baš standardnih 1.83m, što mu u karijeri ipak nije predstavljalo preveliku prepreku. Iz matičnog se Slivena 2000., s 14 godina preselio na more, u akademiju Naftexa, “drugog kluba” iz Burgasa. Naftex nije bio u najboljoj situaciji, ispao je iz lige, ali je s druge strane postao i satelitski klub susjednog Černomoreca. To je, međutim, Georgiju kao velikom talentu na svojoj poziciji omogućilo i dosta brži napredak kroz kategorije. Kao 15-godišnjak debitira u 2. ligi za seniore te do kraja sezone nastupa još 9 puta. Usput je bio na probi i u Newcastle Unitedu. Iduće sezone, čini se, ne igra, za seniore Naftexa nego se seli u pola sezone u školu Černomorca. Na ljeto 2009. potpisuje petogodišnji ugovor, debitira u prvoj ligi s tek 17 godina i malo pomalo se gura u kadar prve ekipe, igrajući usput i za U19 reprezentaciju, dakle, i sa 2 godine starijima, a čini se da je bio barem u kadru U21 tad, iako se “tek” nametnuo u njoj par godina kasnije.
Do kraja juniorskog staža nakupio je solidan broj nastupa u prvoj bugarskoj ligi, njih 23, s tim da je 18 puta počeo u prvih 11. U 2011. godini se ustalio više u prvoj ekipi te je te jeseni dobio i poziv u A reprezentaciju, gdje je debitirao kontra Ukrajine u prijateljskoj utakmici. Premda potom neko vrijeme više nije bio u kadru A reprezentacije, bio je standardan u mladim reprezentacijama i nametnuo se u potpunosti u solidnom Černomorcu na kraju. Skupio je sedamdesetak nastupa na kraju za klub uz jedan gol. Nedugo nakon početka sezone 2013/14 kupuje ga za 500.000 eura veliki Ludogorec. Odmah nakon potpisa kida ligament i oporavlja se do studenog, da bi u prosincu opet bio standardan. Debitira tad i u Europa ligi, i to na Maksimiru, u gostujućoj 2-1 pobjedi protiv Dinama, gdje je igrao svih 90 minuta. Ostaje standardan uglavnom do kraja sezone, igra u šesnaestini finala EL protiv Valencije i s klubom osvaja duplu krunu kod kuće, što mu se poklopilo s povratkom u reprezentativni kadar.
Međutim, sreća nije trajala toliko dugo i toga ljeta kida i mišić, vraća se nakon mjesec dana i obnavlja ozljedu te gubi sve utakmice do listopada. Vraća se ipak u punoj snazi, i u reprezentaciju i u rotaciju u ekipu, standardno u Ligi prvaka, protiv Basela, Liverpoola i madridskog Reala. Klub, naravno opet osvaja prvenstvo. Smatran je bio i jednim od najboljih mladih obrambenih igrača u Europi, barem prema pisanju bugarskih medija, a navodno su ga tražili i Liverpool (kojem je zabio gol u LP) te Lazio.
U 15/16 je napokon zdrav ali nije toliko u prvom planu, više u rotaciji, 22 ligaška nastupa ali 10 u prvih 11, a igrao je i jednu utakmicu za drugoligaške rezerve. Ipak, u kadru je reprezentacije i dalje, Treba uzeti u obzir činjenicu da Ludogorec nije bezvezna ekipa i osim njega tu su bili “nedodirljivi” (u klubu) rumunjski reprezentativac Cosmin Moţi i iskusniji kolega iz bugarske reprezentacije Aleksandar Aleksandrov. Ludogorec je ipak ekipa koja je “pretplaćena” na prvenstvo u Bugarskoj. Na ljeto je namjeravao otići iz kluba, ali su ga nagovorili da ostane i potpiše novi ugovor, kako je otišao Aleksandrov. Onda su, međutim, doveli na njegovu poziciju dva iskusna i kvalitetna igrača u formi, Argentinca Joséa Palomina iz Metza i Ukrajinca Ihora Plastuna iz Karpatya i ljubav je, čini se, pukla.
Terziev je izgubio minutažu te je upisao tek tri puta nastupa za prvu ekipu (iako je, zanimljivo, protiv Montane u ligi bio kapetan), a još je 4 puta igrao i za rezerve u 2. ligi. Naravno, znajući njegove kvalitete tražilo ga je više klubova iz Bugarske, ali ispriječili su se novci koje je Ludogorec navodno tražio. Bit će zato zanimljivo vidjeti detalje ovog transfera. U svakom slučaju, radi se o igraču koji unutar Bugarske praktički nije mogao imati bolje preporuke, donedavnom i potencijalno ponovnom reprezentativcu s iskustvom igranja Lige prvaka. Istina, izgubio je polusezonu, ali sve tu vrišti na “pojačanje”. Navijači Hajduka su htjeli novog stopera? Dobili su ga. Neka se sad pokaže.
MODD
