Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar donio je u ponedjeljak 3. lipnja nepravomoćnu presudu prema kojoj Hanza media treba Hajduku isplatiti 5.000 kuna jer mu je objavom članka “Otkrivamo skandaloznu odluku koja je ukinuta tek uoči finala SP-a: Hajduk je igračima zabranio gledati utakmice hrvatske reprezentacije” novinara Zdravka Reića povrijeđeno pravo osobnosti odnosno povrijeđen mu je ugled. Na ovu presudu je moguće podnijeti žalbu Županijskom sudu u Splitu.
>> Igrači Hajduka na Kupresu gledali susret Hrvatske i Islanda
Hajduk je tražio odštetu od 30.000 kuna, a Hanza mediji je uz plaćanje 5.000 kuna naloženo i da u roku od 15 dana presudu objavi u Jutarnjem listu te da podmiri parnične troškove u iznosu od 2.487,50 kuna. Sud je pri odmjeravanju visine odštete kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da je u Jutarnjem listu objavljen i Hajdukov demantij na članak.
Podsjećamo da je navedena vijest objavljen na naslovnoj stranici Jutarnjeg lista od 27. srpnja prošle godine, a u predmetnom članku je Zdravko Reić između ostaloga tvrdio i sljedeće: “Možete li zamisliti da je tijekom priprema u Sloveniji igračima Hajduka sugerirano da ne gledaju televizijske prijenose reprezentacije Hrvatske sa Svjetskog prvenstva u Rusiji? Od toga “sugerirano” bolje informirani kažu – zabranjeno!?” “Zato je Zoran Nižić, ipak formalno reprezentativac, upitan jesu li igrači gledali sve prijenose utakmica “vatrenih” On mrtav-hladan rekao: “Jesmo.” “Pa ipak iz više izvora se saznalo da su gledali samo par završnih utakmica, netko kaže od polufinala, drugi od četvrtfinala, ali da je za finale stiglo s Poljuda naređenje: zajedničko gledanje, i to na velikom ekranu.”..
Odmah po njenoj objavi naš portal su kontaktirali svjedoci koji su tvrdili da su u društvu nogometaša Hajduka u Hotelu Adria Ski na Kupresu, gdje se splitski klub tad nalazio na pripremama, gledali utakmicu reprezentacije
protiv Islanda u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva što smo i objavili, a što je bio i jedan od dokaza u ovom postupku.
Hajduk je u svojoj tužbi u kojoj je bio zastupan od strane Odvjetničkog ureda Kasalo i Raić odnosno punomoćnika Leona Zrnića tvrdio: “Tuženik (op.u. Hanza media) je objavom navedenih netočnih informacija kod šire javnosti formirao sud kako je tužitelj protiv hrvatske nogometne reprezentacije jer je prosječnom čitatelju dovoljno pročitati naslov da bi isti stekao mišljenje i da bi se stvorilo svojevrsno ozračje linča u odnosu na tužitelja, čime je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti. Naime, netočna je informacija da je tužitelj igračima sugerirao da ne gledaju utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, a pogotovo je netočna informacija da je tužitelj donio odluku i zabranio gledanje utakmice, niti je na bilo koji način branio igračima da gledaju navedene utakmice.”
Za Zdravka Reića su pak naveli da je “…postupio protivno svim postulatima novinarske profesije te uopće nije kontaktirao tužitelja niti zatražio izjavu tužitelja prije objave informacija čime je grubo povrijeđen Kodeks časti hrvatskih novinara…” te “je povrijedio odredbe Zakona o medijima jer nije provjerio točnost informacija koje je iznio u članku pa iznesene informacije nisu utemeljene na točnim činjenicama ni na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne.”
Hanza media je osporavala je li objavom članka “nastala povreda prava osobnosti i jesu li se u konkretnom slučaju ostvarili ekskulpacijski razlozi na strani tuženika.
Zdravko Reić je pak u sudnici svjedočio kako je “dugogodišnji navijač Hajduka. U mlađim danima je igrao u Hajduku, jedno vrijeme bio direktor Hajduka te je u svojoj dugogodišnjoj karijeri napisao dosta tekstova o Hajduka, služio Hajduku. Unatoč svemu, danas nema pristup Hajduku, uzeta mu je akreditacija. Prije spornog članka trebao je pisati o zatvaranju kafića na stadionu Hajduka, što je bila skandalozna odluka, po općoj procjeni. Činjenica je bila da su kazali da im treba prostor koji danas zjapi prazan, sve od 1. rujna prošle godine. U kultnom kafiću okupljali su se dugo godina i navijači Hajduka, novinari, djelatnici Hajduka. Tako je tijekom obilaska čuo da je stigla zabrana za gledanje utakmica hrvatske nogometne reprezentacije u Rusiji. U prvi mah nije toliko vodio računa o tome jer mu je isto bilo nestvarno. Međutim, o tome se na veliko pričalo u kafiću, po gradu te mu je jedan djelatnik Hajduka, iz samog stožera, prišao te ga je pitao je li istina da je nogometašima zabranjeno gledanje prijenosa utakmica hrvatske nogometne reprezentacije. Sve navedeno bilo je dok su se nogometaši Hajduka nalazili na pripremama u Sloveniji. Imenovani mu je kazao da je točno da je nogometašima zabranjeno da se gledaju utakmice te je kazao da će pozvati 4. gardijsku brigadu da ih “sve potaraca” odgovorili su mu da ne mogu gledati utakmicu u hotelu jer da fali kabel, na što je imenovani kazao da će on osobno kupiti kabel, međutim odgovorili su mu da su našli kabel. Radi se o autentičnom izvoru, čije ime i prezime nije želio otkriti jer bi imenovani zbog toga dobio otkaz. Također jedan liječnik mu je kazao da je čuo da je nogometašima Hajduka zabranjeno gledati utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, a to da su mu kazali kolege liječnici, a radi se o liječniku koji nije sada angažiran u Hajduka. Pokušao je kontaktirati tužitelja, međutim ponovno je istakao da konstantno nailazim na front odbijanja te da ne uspijeva uspostaviti kontakt sa nadležnim za razgovor i provjeru informacija. S obzirom na navedeno na pres konferenciji je pitao Zorana Nižića je li istina da nogometaši nisu zajedno gledali prijenos, a Nižić je odgovorio da isto nije istina. Primijetio je da se iznenadio na pitanje, s obzirom da se radilo o pitanju izvan konteksta presice. Tekst je pisao u dobroj vjeri i svakako je postojao interes javnosti. Interes je svakako postojao s obzirom da postoji specifičan odnos HNK Hajduk, Udruge Naš Hajduk i navijača Torcide prema HNS-u i Reprezentaciji. Više puta je pokušao doći do pres službe tužitelja, pokušao ih je kontaktirati mailom, ali bezuspješno.“
Sutkinja Jelena Lončar je nakon izvođenja svih dokaza te svjedočenja utvrdila sljedeće: “Postojanje neke činjenice novinar je dužan utvrditi s potpunom profesionalnom pozornošću tako da se informacija koja sadrži određenu činjeničnu tvrdnju osobito ako ta tvrdnja može povrijediti nečiji ugled ili dostojanstvo, može objaviti tek nakon što se pouzdano utvrdi da je istinita pa i onda kada informacija dolazi od novinskog izvora povjerenja. Navedeni izvor povjerenja može postojati ali to povjerenje nije i ne može biti ispred obveze novinara za provjeru točnosti činjenica koje namjerava objaviti. U konkretnom slučaju novinar tuženika nije postupio na navedeni način, tuženik se ne može osloboditi odgovornosti tvrdeći da je sporna informacija utemeljena na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne, a utvrđeno je da nisu. Tvrdnja autora da je pokušao kod tužitelja provjeriti točnost informacija, ali da je tužitelj zatvoren u davanju informacija ne ekskulpira istog obveze da na drugi način pokuša provjeriti istinitost iste. Takvo pisanje bez provjeravanja činjenica i bez visokog stupnja sigurnosti u dokaze sud smatra neprofesionalnim ponašanjem novinara i ne može se pravdati interesom javnosti. Ovakvim pisanjem kojim je iznesena neistinita informacija kod šire javnosti stvara se dojam da je HNK Hajduk protiv Hrvatske nogometne reprezentacije, stvara se loš dojam u odnosu na tužitelja kako u sportskom svijetu, tako i u široj javnosti, a ovo tim više što je informacija objavljena u vrijeme dok je javnost još uvijek bila emotivno dirnuta uspjehom hrvatske nogometne reprezentacije.“
Hoće li se Hanza media žaliti na ovu presudu ostaje da vidimo.
