Dinamo je ispao iz Europe prije početka nove školske godine. Dinamo nije osvojio niti jedan trofej ove sezone. Dinamo je u kratkom razdoblju na Sammiru, Petevu i Guilhermeu izgubio love koliko Rudešu primjerice treba za odraditi sezonu u prvoj ligi.
Bulumenta novinara u današnjim izdanjima, nakon što su hladne glave prespavali turbulentnu noć, propituje gdje je pošlo po zlu. Jesu li igrači krivi? Je li Mario Cvitanović ‘prezelen’ za ovakav klub? Koga dovesti u smiraj prijelaznog roka, a koga se riješiti? Pitanja mnogo, ali sve onako, mlako. Čak se ne propituje žele li plavi superstarovi idućih godinu dana igrati protiv Intera, Rudeša i uvijek neugodne Lokomotive. No na kraju, nitko nema petlju postaviti pitanja ‘direkt u glavu’ u strahu da ga šef sportske redakcije ili gazda novina ne zašpota.
Što se dogodilo u 2017. godini? U ovoj farsi od HNL-a, Dinamo je izgubio i prvenstvo i kup. Protiv Skënderbeua – solidne, ali realno puno slabije ekipe -izletjelo se iz Europe. Na igračko-trenerskim rošadama i promašajima ozbiljan novac je izgubljen. Počelo je suđenje za najveću pljačku kluba u povijesti. U nekoj ozbiljnijoj organizaciji, nebitno radi li se o sportskom klubu, obrtu ili firmi, netko bi se zapitao – tko snosi odgovornost za ovakvo stanje?
Dok su bili okuraženi protekcijom na svim razinama, bahatluk je prevladavao na terenu, u ložama i medijima. Ako su tako sigurni u smjer i način vođenja kluba, zašto uprava Dinama ne bi pokazala petlju i odgovornost, te stavila mandat na raspolaganje – pa nek’ članovi pokažu palac gore ili dolje?
Malicioznost i frustracija onih koji pružaju potporu ovoj upravi najbolje bi se manifestirala kroz rečenicu: „Da su Zdravko i Zoki u klubu bili, ne bi se ono sinoć dogodilo“. Sve dosadašnje eskapade, sramoćenja, prevare i poniženja kluba bile su zamaskirane iza fasade uzastopnih titula i nastupa u Europi. Danas toga više nema, a car je gol.
Za loš rezultat i cijelu poslovnu godinu nitko ne očekuje kolektivni seppuku (harakiri) od uprave Dinama, ali ako su zaista uvjereni da klub ide pravim smjerom, te u prvom redu što članovi kluba misle o trenutnoj situaciji, pokažite karakter i raspišite izbore. Tako ozbiljni klubovi rade. Ali ne izrežirane izbore s vašim povjerenicima, već izbore s pravom glasa svih članova pa da vidimo čija majka crnu vunu prede; želi li navijački puk Marčinka, Barišića, gospođu Božicu, Lesičkog, Plavka, Škegru, gospođicu Petrnel, Svetinu i trenutno šepavog savjetnika Mamića, ili ljude koji bi za razliku od aktualne uprave dobili legitimitet svih navijača.
Gospodo, karte na stol.
Goran Đulić
