Hrvatska je u prvoj utakmici skupine F Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru na Al Bayt stadionu odigrala s Marokom susret bez pogodaka.
Tijekom većeg dijela dvoboja se, usprkos generalnoj dominaciji momčadi Zlatka Dalića u posjedu, nijedna momčad nije uspjela dugoročnije izraženo nametnuti suparniku.
Iako smo generalno gledali ‘klasičan turnirski nogomet’ od samog uvoda bilo je iz priloženog pristupa jasno da će svaka momčad pokušavati maksimalno iskoristiti potencijalno ponuđenu priliku, što i nije čest slučaj kada je turnirski nogomet u pitanju.
S obzirom na navedeno, usprkos generalnoj dominaciji Hrvatske u posjedu, gledali smo hrabre i brojčane izlaske u napade s obje strane (uz nešto ipak konkretnije dolaske formalnog domaćina), ali osim nekoliko udaraca iz teških pozicija, ozbiljnijih uzbuđenja za vratare nije bilo do 17. minute.
Tada je u jednoj brzoj polukontri Perišić primijetio da je marokanski vratar Bono izašao pristojno od gol crte te je udarcem s preko dvadeset metara pokušao prevariti 31-godišnjaka, ali lopta je ipak završila tik iznad okvira vrata.
Samo minutu poslije Marokanci su imali svoju prvu potencijalno čistu gol situaciju. Nakon napada na postavljenu obranu i kombinacije na desnoj strani napada, Ziyech se izborio za prostor za ubačaj i poslao loptu u sredinu gdje se pored Lovrena i Juranovića En-Nesyri izborio za čistu poziciju. 25-godišnji napadač Seville ipak je zamalo zakasnio na taj ubačaj i tako propustio ozbiljnije zaprijetiti Livakoviću.
Nakon ovih događaja svjesno ili ne obje momčadi su odlučile dosta manje riskirati u pokušajima izlazaka, a posljedica toga je period tijekom kojeg sve do samog kraja poluvremena nismo vidjeli apsolutno ništa spomena vrijedno u posljednjim trećinama.
U samoj završnici Hrvatska je odlučila ipak krenuti nešto hrabrije i organiziranije naprijed, pa je nakon kraćeg konkretnog pritiska odličnu situaciju na ulasku u prvu od dvije minute nadoknade, na prizemno dodavanje Sose, imao Vlašić koji je s ruba peterca uspio postaviti nogu i pucati u okvir, ali Bono se dobro ‘raširio’ i odbio loptu u ruku (uz tijelo) Amrabata, te u konačnici uspio sačuvati mrežu netaknutom.
Na valu ove prijetnje ‘Vatreni’ su pred istek druge minute prvog dijela, nakon visokog ubačaja sa strane, imali još jednu dobru situaciju no Modrić je sa sedamnaest metara ‘odbijanac’, udarcem u punom trku, ipak poslao malo iznad okvira vrata.
U drugi dio ušlo se s jednom promjenom. Dalić je umjesto Vlašića na formalnu poziciju desnog krilnog napadača uveo Pašalića, a sam početak nastavka kasnio je koju minutu jer se iz svlačionice još nije vratio Ambrat u redovima Maroka, što je HTV komentator neobjašnjivo nervozno prokomentirao riječima “Marokanci žele da se pričeka njihovog igrača” – kao da uopće postoji opcija da se igra nastavi bez svih igrača na broju ili kao da to ima veze sa ‘željama’ Marokanaca.
Što se igre tiče bilo je evidentno da je Hrvatska ušla s namjerom nastaviti na valu pritiska koji su kreirali pred kraj prvog poluvremena, ali takav pristup je (logično) za posljedicu imao nešto više prostora za Marokance koji se i dalje nisu ustručavali po pruženim prilikama za konkretan proboj krenuti prema naprijed u velikom broju.
Tako smo prvu prijetnju u drugom dijelu vidjeli upravo od Maroka koji je u 51. minuti zaprijetio preko Mazraouija, 28-godišnji branič Bayern Munchena je odbijenu loptu uspio glavom lijevo iskosa s ruba peterca u padu pucati u donji bliži kut, ali prvu veliku obranu na utakmici upisao je i Dinamov reprezentativni vratar.
Kako vam to u nogometu inače ide, vrlo brzo je ‘proradio inat’ u redovima Hrvatske pa je svega minutu poslije prijetnje protivnika Dalićeva momčad krenula u izraženiji i duži pritisak. U 52. minuti je bila velika gužva u šesnaestercu Maroka, nakon bloka i odbijanja Lovren se požrtvovno i snalažljivo izborio za zahtjevan udarac u padu s trinaest metara u donji lijevi kut, ali pravovremeno je i to odbio koncentrirani veznjak Fiorentine (Amrabat) u redovima gostiju.
Kada su ‘osjetili što tko može’ ponovno su se igrači obiju reprezentacija, dogovorno i planski ili ne, prebacili na dosta oprezniji pristup napadima te se nitko nije uspijevao izraženije nametnuti. Bilo je tu u nekoliko navrata dobrih ubačaje koji su ili prošli kroz šesnaesterac ili pravovremeno očišćeni, a što se konkretnijih prijetnji tiče – Livakovića je tek poslije prekida udarcem iz velike udaljenosti zagrijao Hakimi nepreciznim pokušajem pod gredu u 65. minuti igre.
S obzirom na to da se na terenu nije ništa izraženije mijenjalo u odnosima snaga, Dalić je odradio dvije promjene (Livaja umjesto Kramarića u 71., te Majer umjesto Kovačića u 79.) dok je strateg formalnih domaćina promjene radio nešto ranije kada je umjesto ozljeđenog Mazraouija u 60. uveo Y.A. Allaha, te Ezzalzoulija umjesto Boufala u 65. minuti.
U posljednjih deset minuta igre 47-godišnji Walid Regraui je s terena povukao Sevillinog Nesyrija i Ounahu iz Angersa te u samu završnicu uveo 25-godišnjeg ofanzivnog veznjaka Sabirija (Sampdoria) i 31-godišnjeg napadača saudijskog Al Ittihada – Adberrazaka Hamdallaha.
Apsolutno ništa se, usprkos promjenama, nije izraženo promijenilo na terenu. Maroko se i dalje prilično visoko postavljen vrlo jednostavno branio od eventualnih pokušaja napada, a Hrvatska i dalje nije uspijevala na duži period konkretnije povezati linije i stvoriti pritisak. Dalić je za sam kraj (šest minuta nadoknade) priliku umjesto Perišića dao i Oršiću, ali pokazalo se bez ipak bez ‘željenih posljedica’.
Hrvatska je tako turnir otvorila remijem i osvojenim bodom, a sljedeća utakmica ‘Vatrenih’ na rasporedu je u nedjelju 27. ovog mjeseca (17:00) kada će na Khalifa International stadionu odmjeriti snage s Kanađanima.
