Search
Close this search box.

FINANCIJE GNK DINAMO ZAGREB: Upaljen alarm

>> Direktor HNS-ove tvrtke za izgradnju kampa novi direktor Dinama; klub završio godinu u minusu od 112.845.617,25 kuna

Teška je godina iza Dinama. Rezultatski pad (gubitak prvenstva, rano ispadanje u Europi), otvaranje sudskih procesa protiv vodećih ljudi kluba, a objavom poslovnih izvještaja vidimo i ozbiljne financijske poteškoće koje dovode klub u nezavidnu poziciju.

2016. godina bila je rekordna u pozitivnom smislu, i visinom prihoda i visinom viška (dobiti). 2017. godina rekordna je u negativnom smislu, i visinom ostvarenog gubitka i visinom obveza koje ostaju za podmiriti.


Pogled na zadnji redak tablice otkriva razmjere problema. Manjak prihoda (drugim riječima – gubitak) u iznosu od 112,8 milijuna kuna stravičan je pokazatelj neprofitabilnosti kluba. Dinamo je 2017. godine na svakih 2 kune prihoda imao 3 kune troškova.

Puno se već pisalo i govorilo o rizičnosti poslovanja ovog kluba. Izrazito variranje (veliki usponi i još veći i češći padovi) poslovnog rezultata posljedica je otuđenosti Dinama od svojih navijača, a samim time i sponzora, prodaje dresova, suvenira i svega što spada pod redovne prihode sportskog kolektiva. Svega 14,7 milijuna kuna od redovnih poslovnih prihoda (odnosno – 6% od ukupnih prihoda) jasno pokazuju da je klub izgubio one osnovne temelje na kojima se gradi i planira budžet.

Naravno, Grad je i dalje tu sa svojih 20 milijuna kuna. Prihodi od prodaje igrača i ove godine bili su impresivni (cca 25 milijuna EUR). No, “zakazala” je UEFA. Točnije – Dinamo je zakazao u europskim nastupima i nastala je “rupa” od 100 milijuna kuna. To je taj suludi poslovni model. Dinamo mora biti prvak države da bi opstao. Dinamo mora “obrstiti” UEFA-inu blagajnu za 15 mil. EUR da bi opstao.

Zašto? Zato jer troše sumanuto. Zato jer je postao “monstrum” kojem treba 50 milijuna EUR godišnje da pokrije svoje poslovanje. Od 2 “milje” redovnih prihoda, treba dogurati do 50 milja EUR, i to samo da se zadrži “status quo”.

Iz računa prihoda i rashoda vidimo da se na igrače troši 160 milijuna kuna (napomena: ovaj iznos je vjerojatno nešto manji, jer se troškovi igrača nalaze pod stavkom “intelektualne usluge”, unutar koje su i troškovi drugih usluga – npr. odvjetnici, revizori itd.), a na zaposlene još dodatnih 18 milijuna kuna. To je razina koju apsolutno nitko ne može pratiti u RH, a čini se da će i Dinamo to morati korigirati.

Na strani rashoda još je potrebno izdvojiti dvije najveće i najzanimljivije stavke, a to su neotpisana vrijednost prodane imovine i amortizacija, koje zajedno dosežu gotovo 90 milijuna kuna. Ove stavke često “izostave” oni koji obrazlažu financijske izvještaje (računajući tzv. operativnu dobit). Istina je kako ovaj iznos ne predstavlja novčani izdatak u tekućoj godini (ali je svakako bio izdatak u prethodnim razdobljima), no itekako je važna sposobnost podmirenja tih troškova. Naime, kada klub proda određenog igrača, njegova preostala (neotpisana) vrijednost temeljem ugovora briše se iz poslovnih knjiga (umanjuje se vrijednost imovine) i rashoduje se kao “neotpisana vrijednost prodane dugotrajne imovine”. Drugi dio tih “nefinancijskih” izdataka je dobro poznata amortizacija, koja predstavlja postepeni otpis vrijednosti neke imovine (bilo materijalne, bilo nematerijalne, kao što su prava na igrače). U 2017. godini vidimo da je Dinamo prodao igrače koji su u knjigama kluba vrijedili 47,8 milijuna kuna (prihod od prodaje je, kao što smo vidjeli, višestruko veći), te je amortizirao (otpisao) 42 milijuna kuna vrijednosti postojećih ugovora.

Zašto je važno da klub/poduzeće ima pozitivno poslovanje nakon otpisa vrijednosti imovine? Zato jer je upravo to pokazatelj financijske sposobnosti za reinvestiranje, odnosno ulaganje u novu imovinu, kako bi se nadomjestila prodaja stare i osiguralo ulaganje u rast i razvoj.

Bilanca kluba dati će nam jasan prikaz kretanja vrijednosti imovine i posljedice golemog gubitka na likvidnost i stabilnost kluba.

Ukupna vrijednost aktive (= ukupna imovina) smanjena je za 68 milijuna kuna u odnosu na 2016. godinu i na dan 31.12.2017. godine iznosi 262,2 mil. kn. Vrijednost dugotrajne imovine smanjenja je za 50 milijuna kuna, i tu se očituje gore objašnjena nemogućnost investiranja u nove igrače (čak i nakon izdašne prodaje), jer operativno/tekuće poslovanje “proguta” sve prihode od transfera.

Također, i vrijednost financijske imovine pada za više od 40 milijuna kuna, ali je trenutna likvidnost nešto bolja nego prethodnih godina, budući da klub ima 32 milijuna kuna na svojim računima. Najveća stavka na strani aktive jesu potraživanja od kupaca, gdje Dinamo može očekivati 103 milijuna kuna novčanih priljeva, kada kupci uplate svoje rate za transfere igrača.


Kada smo prošli kroz najvažnije stavke imovine, dolazimo do ključnog pitanja – što si zaradio i koliko si dužan? Drugim riječima – iz čega je biznis “napravljen” – iz vlastitih izvora ili iz tuđe “love”?

Odgovori nisu nimalo ugodni za GNK Dinamo Zagreb. Gubitak ostvaren u 2017. godini “izbrisao“ je svu vrijednost vlastitih izvora (kapitala)*, koji su iskazani negativnom vrijednošću. To znači da su obveze Dinama prerasle ukupnu vrijednost imovine kluba. Narodski rečeno – “crveni minus”.

*Osnovna matematika kod stavke višak prihoda nikako ne odgovara. Imamo 80 milijuna, ostvarimo gubitak od 113 milijuna, iskažemo saldo od -14. Kako? 80 – 113 = -33! Ukoliko postoji neki stručnjak za knjigovodstvo neprofitnih organizacija koji čita ovaj članak, molimo ga da nam se obrati sa obrazloženjem.

Dinamo je, da bi osigurao likvidnost, bio prisiljen uzeti cca 50 milijuna kuna novih kredita (iz domaćih izvora). Obveze za kredite koje su postojale i lani (105 milijuna kuna iz inozemnih izvora) nisu vraćene. Tko je pozajmio novac Dinamu, na temelju kojih instrumenata osiguranja i zašto mu/njima nije problem čekati povrat kredita? Kriju li se iza tog novca potencijalno novi vlasnici Dinama?

Na stranu ova teška strateška pitanja. Bilanca koju imamo pred sobom također je iznimno “teška” i nepovoljna. Klub je prije 5 godina imao gotovo identičnu vrijednost imovine kao danas. Problem je u tome što je prije 5 godina imao dvostruko manje obveza.

Brojke kažu (ako pretpostavimo da su točno iskazane) – ostvarili ste 1,3 milijarde kuna prihoda, potrošili ste sve, niste napredovali ništa, a dugovi su nagomilani. Gdje je uložen sav taj novac? Očito nije u struku, prvu momčad ili infrastrukturu.

“Potrošeni” su Modrić, Eduardo, Ćorluka, Mandžukić, Kovačić, Lovren, Brozović, Vrsaljko, Badelj, Vida, Jedvaj, Pjaca, Rog. Potrošene su i desetine milijuna kuna novca poreznih obveznika. Igrala se Liga prvaka. I što imamo danas? Ništa. Prazne tribine i praznu blagajnu.

Dobro… ipak imamo nešto. Titulu prvaka države (koja je vjerojatna) i bjesomučno trženje svakog igrača koji vrijedi nešto (što je sigurno). Imamo zanimljivo ljeto pred nama. Dinamu kronično treba ozbiljna financijska “injekcija”. Ili transferi, ili UEFA, ili oboje.

Ili – preoblikovanje/privatizacija.

Jednostavno, ovakvo poslovanje i način upravljanja Dinamom nije održivo. To je jasno. Nije jasno zašto “genijalci” koji su doveli do ovakve situacije sada imaju privilegiju provođenja privatizacije i raspolaganja klubom kao da je njihov.

Ivan Prekratić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter