U prošlogodišnjoj analizi kolega Prekratić i ja smo, možda i preoštro, napali i prozvali čelnike Hajduka zbog po nama prekasne objave financijskog izvještaja. Smatrali smo i smatramo da Hajduk kao klub treba biti predvodnik i primjer drugima po vremenu i kvaliteti objave izvještaja, uostalom Statut kluba kaže da se Uprava u svome radu treba voditi i pozitivnim standardima transparentnog poslovanja. Kasnije mi je bilo i žao i činilo mi se da smo pretjerali. No nakon toga, od strane predstavnika kluba je najavljeno da će ove godine izvještaji biti objavljeni ranije, što me razveselilo.
Kao ozebli sunce čekali smo ovogodišnje izvješće, no ono nikako da dođe. I konačno je došao Dan D kad je Hajduk na službenim stranicama objavio godišnje izvješće. Naposljetku to se dogodilo dvadesetak dana ranije nego prošle godine, ali ranija objava nije donijela značajniji napredak u kvaliteti izvještavanja i detaljnijem pojašnjavanju stavki iz njega. Dapače ovaj put uz godišnji izvještaj nisu objavljeni konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji kako je to bilo u lipnju 2017. godine.
Dostupno izvješće je kad je financijski dio u pitanju šturo, bez ikakve analitike, bez bilješki koje bi objasnile pojedine stavke. Pa tako iz izvještaja jedino možemo vidjeti da je ostvarena dobit prije oporezivanja od 30 milijuna kuna, da su se i prihodi i rashodi rapidno povećali u odnosu na 2016. (prihodi za 50, a rashodi za 40 milijuna kuna) i to je otprilike to. Na što se odnose povećani rashodi, zašto Hajduk troši 40 milijuna više iz ovih brojki se ne vidi.
Ne vidi se ni koliko je primjerice Hajduk zaradio od ulaznica, pretplata, transfera, koliko je uprihodovao od članarina ili co-branding proizvoda, a ne vidi se ni koliko primjerice troši na plaće igrača prve momčadi, trenere i popratno osoblje ili na stipendije u Akademiji. Klub koji se diči da je narodni i transparentan jednostavno si ne smije dopustiti objaviti ovakvo šturi izvještaj u financijskom dijelu koji nije pogodan ni za kakvu ozbiljniju analizu. Čak Dinamovo izvješće koje je dostupno na stranicama Ministarstva financija ima više analitike što je porazno za splitski klub.
U iščekivanju revizorskog izvještaja ne preostaje nam ništa drugo nego da se ostavimo tipkovnice. “Ostale troškove” i “prihode od prodaje” ne možemo i ne želimo analizirati.
Vedran Matenda