Search
Close this search box.

Torcida: Utakmica sa Crvenom Zvezdom (2. dio)

>> Torcida – Ideja i organiziranje (1. dio)

Situacija na prvenstvenoj tablici bila je takva da je derbi utakmica između Hajduka i Crvene zvezde odlučivala prvaka države. Obje su momčadi imale odigrati po još jednu utakmicu u zadnjem kolu, ali one im nisu predstavljale problem. Naime, Crvena zvezda je trebala igrati sa Spartakom u Beogradu, a Hajduk s Budućnosti u Splitu. Pobjede favorita protiv dva kluba s dna tablice nisu dolazile u pitanje.[1]

Slučaj Viđak

Pred utakmicu sa Zvezdom sve navijače Hajduka uzbudio je slučaj Viđak. Branko Viđak jedan od najboljih igrača Hajduka prvog dijela prvenstva napustio je Split mjesec dana prije utakmice sa Zvezdom. Nakon remija sa Sarajevom (2:2) Viđak je otišao u Zagreb gdje je potpisao pristupnicu za zagrebački Borac. Vjesnik donosi vijesti da je nakon inzistiranja navijača klupsko vodstvo vratilo Viđaka natrag kako bi nastupio na utakmici protiv Crvene Zvezde: “Nisu nigdje registrirani, ali je njihova moć prilična. Oni su odlučili da u nedjelju u timu Hajduka igra Branko Vidjak, koji nije nastupao na nekoliko posljednjih utakmica i u međuvremenu je potpisao pristupnicu za zagrebački Borac. Nakon neplodne igre navale Hajduka na posljednjim utakmicama, iz Zagreba je stiglo upravi Hajduka četrdesetak brzojava i još više pisama i dopisnica u kojima prijatelji Hajduka iz Zagreba traže da na nedjeljnoj utakmici igra i Vidjak. Pod tim pritiskom, kao i pod sugestijom iz Splita, rukovodstvo Hajduka je pozvalo Vidjaka u Split i sutra će povratnik, koji je povukao pristupnicu za Borac, nastupiti na lijevom krilu.”[2]“Navala Hajduka dala je u jesenskom delu samo devet golova i to je najslabiji dio tima. Vukas je uoči utakmice s Našim krilima pao s motocikla i povredio nogu, slabo je igrao prošle nedelje i njegova forma je neizvesna. Odlazak Vidjaka silno je zabrinuo navijače Hajduka, ali ovaj problem je ipak povoljno rešen. Vidjak se vratio u Split i sutra će igrati. Kažu, ako teren bude blatnjav, Vidjak će voditi navalu, a ako bude suh, onda će igrati krilo.” – javlja Politika[3]

Slučaj Viđak opisan je i u zapisniku Politbiroa: “Prije utakmice Hajduk – Crvena zvezda uprava je Hajduka pustila svog igrača Vidjaka da prijeđe u zagrebački Borac. To je, inače, bivši ustaša, čiji je otac streljan kao narodni neprijatelj, a i sada je Vidjak negativan. Uprava Hajduka se po pitanju Vidjaka podvojila i jedan je dio zastupao mišljenje da on treba otići (među njima Baja i Bilić), dok je drugi tražio njegovo zadržavanje. U Splitu od publike podržava Vidjaka i traži njegov povratak jedna grupa proustaških elemenata. Međutim, pred utakmicu sa Crvenom zvezdom navijači Hajduka u Zagrebu, Torcida, stali su na stajalište da je Vidjak potreban Hajduku za utakmicu sa Crvenom zvezdom i tražili su od uprave Hajduka povratak Vidjaka. Na pritisak zagrebačkih navijača, a i po vlastitoj inicijativi, član uprave Krstulović Miljenko uz pomoć Borka Vranicanija, na svoju su ruku bez suglasnosti uprave kluba vratili Vidjaka u Split tik pred samu utakmicu. Baja Jurjević, koji je bio prije protiv Vidjakova povratka, složio se s tim da on igra protiv Crvene zvezde.”[4] Viđak će već iduće godine pobjeći zbog straha da ga ne bi ubili. Nakon što je doznao da mu prijeti uhićenje, tajno je otputovao u Zagreb, pa je potom pobjegao u Švicarsku u kojoj je dobio politički azil. Naime, Branko je nakon rata živio u strahu da će i njega stići očeva sudbina. ”Mislio sam više puta; Branko, gotov si. Ubit će te kao oca 1943. partizani.”[5]

Rasprodan stadion

U Splitu je pred odlučujući susret s Crvenom Zvezdom vladao veliki interes navijača za ulaznicama. Četiri dana prije utakmice u Slobodnoj Dalmaciji se pozivaju gledatelji da ne kupuju ulaznice u zadnji čas kako bi se izbjegle velike gužve: “S obzirom na ogroman interes koji vlada za nedjeljni derbi – utakmicu između Hajduka i Crvene zvezde, što se vidi i po brojnim najavljenim izletima iz svih krajeva naše zemlje, rukovodstvo Hajduka umoljava naše sportaše da se snabdiju ulaznicama što je više moguće u predprodaji kako bi se na dan utakmice izbjegla nepotrebna gužva pred šalterima. Karte su već puštene u predprodaju te se mogu nabaviti u dućanima ‘Iskra’ i ‘Hajduk’ na Narodnom trgu”.[6]

Već tada je bilo jasno da će pasti novi rekord Starog placa. Do tada je rekord držala utakmica Hajduk – Dinamo (0:2) iz 1948. godine, kada je prodano 18.182 ulaznica.

Dotadašnja statistika utakmica Hajduka i Zvezde išla je u prilog splitskoj momčadi. U sedam odigranih utakmica ‘bijeli’ su ostvarili 4 pobjede, uz dva remija, a izgubili tek jednu utakmicu. Gol-razlika bila je 17:7 u korist Hajduka. Početak utakmice bio je zakazan za 15 sati, a za glavnog suca bio je delegiran Erlich iz Ljubljane.[7]

Tisak tog vremena nije donosio izjave igrača prije ni poslije utakmica, ali iznimno za ovu prigodu Vjesnik je prenio poruku Hajdukova kapetana: “Nadam se da ćemo pobijediti. Dat ćemo sve od sebe. Igrat ćemo s najvećim elanom, da bismo ispunili nade naših prijatelja.” – poručio je Frane Matošić.[8]

Utakmica sa Zvezdom

Pred rekordnim brojem gledatelja i uz glasnu podršku tek osnovane Torcide, Hajduk je krenuo po pobjedu nad Crvenom Zvezdom. No, nije sve išlo tako glatko. “Bijeli” su imali terensku inicijativu, ali su zvezdaši izgledali mirno i sređeno te kratkim pasovima pokušavali doći do Hajdukova šesnaesterca. Igra je protekla bez većih prilika, a onda su u 34. minuti nakon kornera i velike gužve nogometaši Zvezde postigli gol. Nakon vodstva gostiju Hajduk je krenuo odlučnije prema naprijed, ali nije uspio doći do pogotka. Najbolju priliku propustili su gosti dvije minute prije odlaska na odmor. Tomašević je pred praznim golom poslao loptu preko prečke i ostavio Hajduk još u igri.[9]

U nastavku utakmice “Bili” su krenuli sve više pritiskati da se čak i napadač Mitić povukao u obranu. Oštra igra puna žestokih duela više je odgovarala Hajduku koji je bio brži i fizički spremniji, pa su zvezdaši sve teže dolazili do daha. Rezultat toga bio je izjednačujući pogodak Bernarda Vukasa u 74. minuti utakmice. [10] Treba naglasiti da je Vukas od prvog poluvremena igrao ozlijeđen, naime kod jednog duela Đurđević ga je udario u koljeno i načeo mu meniskus. S obzirom na to da u to vrijeme još nisu bile moguće zamjene Bajdo je stisnuo zube i nastavio je igrati.[11]

“Oni su vodili sa 1:0, a onda je Bajdo Vukas od centra proša njih četri, zadnji mu je bija Stanković, ali kako je išlo sve prema livon krilu doša je na korner liniju, valjda je iša centrirat, udrija je desnom nogom, unutarnjim felšon, ali Bog i sv. Ante je tija da ta lopta uđe iza Mrkušićevih leđa u gol. I bilo je 1:1.” – ispričao je Dorić[12]

Nakon izjednačujućeg gola cijeli Hajduk prelazi u navalu, a cijeli stadion je na nogama. Publika je počela nositi navijače pa su tako čak i bekovi došli pred gostujući šesnaesterac (to je tada bila rijetkost). Gosti su se u toj situaciji potpuno izgubili i panično su odbijali loptu. Petnaestak minuta prije kraja Luštica je pogodio prečku, a na terenu se počelo igrati sve grublje. Stanković nije birao način kako zaustaviti napadače Hajduka, a s druge strane opasno su startali Matošić i Katnić. Domaću publiku su iritirali ulasci u teren gostujućeg liječnika radi pružanja pomoći. Gosti su tako željeli ukrasti što više vremena.[13]

U tim trenucima vladala je velika nervoza, pa je došlo i do incidenta u kojemu je Stanković udario glavom u lice Matošića. “Unija mi se u facu, udrija me glavom, kad sam osjetio kako mi je potekla krv iz nosa, odmah sam ga nokautirao. Sudac Emil Erlich iz Ljubljane bio je na dva metra od nas, sve je vidio, ali nas nije isključio.” [14] Nekoliko minuta je trajao prekid u kojemu su Stankovića polijevali vodom i pokušali ga osposobiti za nastavak igre.[15]

Zvezda je u 80. minuti zabilježila jedini udarac prema Hajdukovom golu, a Beara je bio siguran. U istoj je minuti na drugoj strani golman Zvezde, Mrkušić odbio loptu nakon snažnog udarca Matošića. Igrači Hajduka su nagrađena za veliki trud u posljednjim minutama susreta.[16]

“Još su falile tri minute, Zvezda je još uvik prvak. Znan da nas je oni Takač, liva spojka Crvene zvezde zafrkava, činija nan prstima nešto prema zapadnoj tribini, međutim na jednu visoku loptu oko centra, skakao je njihov centarhalf Đurđević i Branko Viđak, naš centarfor. I Branko je nekako uspija spustit čelom loptu Boži Broketi, a Božo je opalija u same live rašlje. 2:1!

Čim smo dali gol odma je publika uletila u igralište. Morale su se odigrat još tri minute i publika se na nagovor sudaca nekako vratila nazad na tribine. Sićan se da in je Branko Viđak skoro da još jedan gol posli prekida.”[17]

Branko Viđak, čovjek oko kojega se digla velika fama pred utakmicu sa Zvezdom postao je tako jedan od Hajdukovih junaka. Viđak je u pohodu na povijesni naslov dao pet golova u dvanaest nastupa te je bio drugi Hajdukov strijelac, odmah iza kapetana Frane Matošića. Svojim golovima Viđak je izravno osigurao osam bodova, a zabio je za pobjede nad Dinamom, Spartakom, Našim krilima i Lokomotivom. Njegov doprinos nije bio ništa manji od ostalih Hajdukovih velikana.[18]

Kad je završila utakmica nastalo je neopisivo slavlje. Navijači su uletjeli u teren i na ramenima nosili svoje junake, a na tribini se pročitala i šaljiva osmrtnica Crvenoj Zvezdi. “Znan da je Žuvela na tribinama čita “opijelo’” Crvenoj zvezdi i njenom satelitu Spartaku iz Subotice.”[19]  Poslije toga se slavlje prenijelo na ulice, a navijači su se okupili na Pjaci gdje je opet čitana ta ista osmrtnica.

“Dana 28.10. u Splitu nakon duge i teške bolesti preminula je naša draga baka Crvena Zvezda iz Beograda. Sprovod će se održati iduće nedjelje u Beogradu kada će joj se doći pokloniti njeno unuče Špartak iz Subotice”.[20]

Torcida na Pjaci / Foto: torcida.hr
Hajka medija na Torcidu

“Borba” hrvatskih i srpskih medija obilježit će dane nakon utakmice. Politika je u prvom izvještaju s utakmice bila umjerena, da bi idućih dana na intervenciju svemoćnog Milovana Đilasa uslijedili napadi i prozivanja, ne samo od strane tog beogradskog lista već i od Borbe i Našeg sporta. Srpski mediji zamjerali su Torcidi što je navijala samo za jednu stranu, za Hajduk. [21]

U posebnom poglavlju “Torcida” beogradska Politika prvotno opisuje situaciju u Splitu na dan utakmice: “Zahvaljujući Torcidi Split je ličio na mali Rio, po fudbalskoj groznici koja se osećala na svakom koraku. Torcida je stvorila naročitu atmosferu; bučnu, uzbudljivu, veselu temperamentnu u najtežim trenucima.” Nakon toga autor teksta Ljubomir Vukadinović mijenja retoriku i pod krinkom ukazivanja na neke nedostatke kritizira Torcidu. Prvo mu je zasmetao neukusni plakat na kojemu je prikazano kako Matošić jaše Palfija i Mrkušića, a zamjerka ide i navijačima koji nisu dali spavati Stankoviću u vlaku. Nakon toga pita se i savjetuje: Zašto Torcida nije između ostalih nosila i natpis, recimo, sledećeg sadržaja: “Pazite, Crvena Zvezda je jak protivnik” Ili: “Borite se muški, ali fer”. Ili: “Dobro nam došao Rajko sa svojim drugovima” i slično. Kad se posle pobede marširalo kroz grad, trebalo je pozdraviti i Crvenu Zvezdu, dostojnog protivnika.”  Osim toga smatra da ni ime Torcida “nije najsretnije izabrano”.[22]

U nastavku piše o utakmici i grubim prekršajima koje sudac nije kažnjavao, a kojih je bilo na obje strane. Naglašava da je prekršaja koje nije sankcionirao sudac Erlich bilo više na Hajdukovoj strani. U beogradskom dnevnom listu navedeni autor smatra da je sudac brzo podlegao pod navijačku atmosferu, te da nije dorastao zadatku. Smatra da su prekršaji Crvene Zvezde bili neopasni za razliku od Hajdukovih te pritom nabraja igrače Hajduka koji su prednjačili po grubostim te one koji su po njihovim viđenju igrali fer. Nadalje proziva linijskog suca Simonelija da je kod drugog gola Hajduka bacio zastavicu i skakao od radosti. Zaključuje da je unatoč svemu Hajduk zasluženo pobjedio, što je kontradiktorno ako uzmemo u obzir cijeli prijašnji tekst. Za kraj Politika piše koje igrače s ove utakmice treba pozvati u reprezentaciju. Iz Hajduka izdvajaju samo Bearu i možda Vukasa, dok iz Zvezde mjesto u reprezentaciji zaslužuje čak šest igrača iako su neki od njih podbacili. Hajdukovi bekovi su po mišljenju novinara temperamentni, borbeni, nesređeni, nesigurni u startu i taktički loše igraju. Half linija je slaba, a u navali se jedino ističe Vukas.[23]

Hajdukovi igrači su tradicionalno bili zakinuti što se tiče poziva u reprezentaciju pa ovakvi napisi nisu bili iznenađujući. Upravo zbog tog maćehinskog odnosa Nogometnog saveza Jugoslavije prema Hajduku je i nastala Torcida.

U Borbi je izašao članak pod naslovom “Tako ne treba navijati” u kojemu Lazar Martinović poput svojih kolega iz Politike kritizira Torcidu i sve što se događalo uoči i na dan utakmice. I njemu su zasmetale “nepristojne karikature igrača Zvezde”, ometanje Stankovića u spavanju, kao i njegovih suigrača u Splitu. Nadalje piše kako se navijači ništa korektnije nisu ponašali ni na utakmici, a da su svaku mjeru prevršili prilikom odlaska Zvezde iz Splita. Smatra i da su navijači svojim bučnim navijanjem pokušali uliti strah u kosti sucu zbog čega je on bio popustljiv prema igračima Hajduka. “Tako su oni i na sam razvoj utakmice imali izvjestan utjecaj. Oni su bili nosioci nereda koji je nastao na terenu poslije pobjedonosnog Hajdukovog gola.” Zaključuje da zbog drugarskih odnosa između klubova treba suzbiti ovakve pojave.[24]

Pisanja beogradskih dnevnih listova izazvala su reakciju prvo novinara Vjesnika Ratka Zvrke koji smatra da je suvišno raspravljati je li pobjeda Hajduka zaslužena ili ne. Pobjeda Hajduka bila je u potpunosti zaslužena. Novinar zagrebačkog lista utakmicu nije doživio toliko grubom kao njegove kolege iz Beograda. Ističe da se nagledao i puno ružnijih dvoboja u manjim susretima od ovog derbija. Smatra da je jedino pogreška suca u utakmici bila ta što nije isključio Matošića i Stankovića nakon incidenta. On jedini piše o tome kako su pojedini igrači  kod rezultata od 1:0 pa i nakon izjednačenja namjerno odugovlačili igru ležanjem po terenu i u situacijama kada nisu bili teže ozlijeđeni te da su pokušali iznuditi kazneni udarac u svoju korist. Vjesnik je i Torcidu doživio u boljem svjetlu iako navode da je bilo nekih situacija gdje su se nepristojno ponijeli prema igračima Zvezde. Vjesnik zaključuje da navijači ne smiju biti inicijatori netrepeljivih odnosa među sportskim klubovima jer je onda njihova uloga sasvim štetna.[25]

Reakcija Hajduka

Reakcija na pisanje beogradskih novinara došla je i od strane uprave Hajduka čiji je protestni brzojav izašao u Slobodnoj Dalmaciji. Uprava je prozvala izvjestitelje Borbe (Lazara Markovića), Politike (Ljubomira Vukadinovića) i Našeg sporta (Vasu Stojkovića) za jednostrano, tendeciozno i nedokumentirano pisanje. Uprava Hajduka je u tom protestnom brzojavu između ostalog poručila:  “Ovako nesportsko i nekorektno pisanje ima nezdravu tendenciju stvaranja razdora među klubovima, te nas čudi da je u vašem listu moglo biti uvršteno prije nego je to bilo točno provjereno.”[26]

Prava reakcija Hajduka uslijedila je dva dana poslije kada je Slobodna preko cijele stranice objavila “odgovor uprave Hajduka na neodgovorno pisanje nekih sportskih izvjestitelja o utakmici Hajduk-Crvena Zvezda.” U tom odgovoru Hajduk je izvukao sve sporne rečenice, primjere izvrtanih činjenica, kao i one dijelove u kojima su beogradski novinari sami sebe demantirali. Primjerice iz Hajduka navode kako svi navedeni novinari pišu o gruboj igri i pogibeljnim startovima igrača Hajduka, a činjenica je da niti jedan igrač Zvezde nije bio ozlijeđen, pa to obara tendeciozne tvrdnje novinara. Također iz Hajduka prozivaju Vukadinovića i Stojkovića za izvrtanje činjenica jer su jedini od 20 000 gledatelja koji su primjetili kako je Matošić udario Đajića s obje noge u stomak i “rasekao ga kramponima po koži”. Daje se primjer i u kojemu se novinari međusobno demantiraju, pa tako Vukadinović igru Radovnikovića vidi kao fer dok Stojković piše da je Radovniković u nekoliko mahova namjerno grubo igrao. Nadalje demantiraju Stojkovića i Vukadinovića za tvrdnju o sucu Simoneliju da je slavio pobjednički gol Hajduka. “Mi možemo tvrditi da to ne odgovara istini, jer je pokrajni sudac Simoneli, kada je pao gol za Hajduk samo pokazao zastavicom prema centru, isto onako kao što je učinio i kad je Crvena Zvezda golom Mitića došla u vodstvo”. Sam Simoneli je uložio protest protiv takvog neodgovornog i neistinitog pisanja.

Zanimljivo je primjetiti da se iz uprave Hajduka slažu s novinarom Politike kod pitanja imena Torcide.

Ovom objavom Hajduka u Slobodnoj završilo je prepucavanje preko novina. Niti jedna druga utakmica do tada nije imala toliko dugo treće poluvrijeme u dnevnim novinama kao ova iz 1950. godine. [27]

Joško Listeš

Tekst kojeg ste pročitali dio je diplomskog rada “Povijest HNK Hajduk Split u drugoj polovici 20. stoljeća” autora Joška Listeša. Rad je to koji je nedavno s odličnim obranjen na Filozofskom fakultetu u Splitu i koji bi uskoro trebao doživjeti svoje tiskano izdanje u obliku knjige.

[1]Poduje, 135

[2]Duplančić, 92

[3]Isto, 94

[4]Duplančić, 130-131

[5]Isto, 204-206

[6]Isto, 96

[7]Isto, 96

[8]Isto, 95-96

[9]Duplančić 73-74

[10]Isto, 74-75

[11]https://www.youtube.com/watch?v=iOGsjezxC94&t=3542s

[12]https://www.youtube.com/watch?v=DFfFU3Cm3Yk

[13]Duplančić, 76-77

[14]Smolčić, 11

[15]Duplančić, str 77

[16]Isto, 77

[17]https://www.youtube.com/watch?v=DFfFU3Cm3Yk

[18]Duplančić, 205

[19]https://www.youtube.com/watch?v=DFfFU3Cm3Yk

[20]http://www.stari.torcida.org/intervjui/ante_ivanisevic.htm

[21]Lalić, 86

[22]Duplančić, 100-101

[23]Duplančić, 102-104

[24]Lalić, 335

[25]Duplančić, 104-110

[26]Duplančić, 111

[27]Isto, 111-122


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter