Pred nama je festival demokracije! Birat ćemo tko će predstavljati našu lokalnu politiku narednih godina u skupštini i tko će staviti ruku na gradski proračun težak 7,5 milijardi kuna.
Kad već taj luksuz nemamo u vlastitom klubu, bio bi red da birači kazne najveće krivce za takvo stanje. Jedan od najvećih krivaca zašto je Dinamo danas otuđen od svojih navijača i članova je glavom i bradom Milan Bandić. Ono što HDZ predstavlja na parlamentarnoj razini, a to je zaštitnik nogometnih moćnika od provođenja Zakona o sportu, to Bandićeva istoimena stranka predstavlja na lokalnoj razini u vidu branika Mamićevih interesa, nogometnim rječnikom rečeno „štopa“ pravu primjenu Zakona o udrugama. Sjećate se kako je gradski ured odbijao svaku inicijativu ZZD-a, pa čak i kada je nadležno ministarstvo tvrdilo suprotno.
Glas za Milana Bandića glas je za Mamića, ali i za Horvatinčića, Todorića, Hanžekovića – sama krema društveno najomraženijih osoba. Usprkos nećkanju i zataškavanju od strane gradonačelnika, Mamićev pobratim i suputnik iz loža i mnogih putovanja Tomislav Horvatinčić ipak je dobio toliko željenu terasu na Cvjetnom trgu, na kojem je lakše pronaći barsku stolicu nego cvijet, a trgom ne šeću rumene tete prodavačice nego uglađeni konobari. Jedan od rijetkih sponzora Mamićevog Dinama je bio Konzum, iz posrnulog koncerna Agrokor, a suradnja Mirka Barišića i Todorića starijeg seže dublje u prošlost što je i opasno u filmu Gazda. Milan Bandić, izmjenama GUP-a, omogućio je najgorem poduzetniku u povijesti Republike Hrvatske da Kulmerov dvorac pretvori u privatnu rezidenciju. Ljubav ili interes između Hanžekovića i Bandića sigurno vrijedi više od 15 milijuna kuna, naime toliko je Hanžeković kao odvjetnik platio jamčevinu za svog klijenta Bandića
Bandić je taj koji je najprije uz podršku SDP-a, pa samostalno, ali i uz potporu HDZ-a upumpavao stotine milijuna kuna građana Zagreba u Dinamo, što se naknadno pravdalo ulaganjem u gradski stadion i omladinsku školu, iako je opseg računa koje građani plaćaju klubu znatno širi.
>> Prestanimo financirati Dinamo!
>> Dinamov ‘gradski’ + ‘uskočki’ novac = bolnica, 14 vrtića, 7 škola, stadion…
Ono što se naslućuje između redaka jest da stadion Maksimir nakon toliko naših milijuna kuna izgleda kako? Jednako grozno kao i prije tih ulaganja, bogatiji za stolice kupljene posredništvom tvrtke „Duo Gastronomija“ direktora nabave Dražena Miličevića, bogatiji za nekoliko kemijskih wc-a, plavih cerada koje prekrivaju strvinu nikad dovršenih tribina i malograđanski trash oslikanih zidova pod zapadom.
Što se tiče omladinske škole, možemo se složiti da je napravljen iskorak, ali isto tako da se iskorak ne bi dogodio bez toliko milijuna koji se namjenski šalju na račun kluba, da bi se nakon toga prodavala magla kako je uprava genijalno ustrojila omladinski pogon, a ne Bandićevi milijuni.
Umjesto zaključka samo objašnjenje – ovo nije propaganda za koga treba glasati, već za koga ne treba.
Vraća se Junior Fernandes
Turski Alanyaspor nije voljan platiti 2 milijuna eura odštete za J. Fernandesa, tako da bi se dotični trebao na ljeto vratiti u Dinamo. Podsjetimo, nakon jednogodišnje posudbe i loma noge od strane Rugaševića, plaćena je odšteta od 2,5 milijuna eura za njega + izdašna plaća kroz par sezona. No usprkos igračkoj klasi, nije uspio opravdati to silno ulaganje pa je spas na obostranu korist potražena u Turskoj.
No niti oni očito ne smatraju da toliko vrijedi, pa će biti zanimljivo pratiti daljnji odnos trenera Peteva i J. Fernandesa, jer su prije par mjeseci novinari itekako držali ljestve Bugaru u namjeri da se riješi krilnog napadača. Za očekivati je novi fatalni preokret, po uzoru na Sammira koji na tjednoj bazi oscilira između motiviranog i zapuštenog (a o tome su nas izvještavali i ovaj tjedan), tako da je za očekivati kako će se vidjeti novi sjaj u očima J. Fernandesa ako ponovno obuče plavi dres. Ako ga se pak preproda, onda će prevagnuti čvrsta ruka i novi kurs Peteva. Kako bilo, važno je zadržati afirmativan stil pisanja ma što god radili, kako netko nebi pomislio da u Maksmirskoj 128 pojma nemaju što rade, već odluke donose ad hoc prema kratkoročnoj procjeni.
>> Spavaš li mirno, Barišiću Mirko?
Ne treba niti smetnuti s uma kako je u interesu uprave riješiti se skupih igrača, jer ukoliko naslov izmakne iz ruku, prihodi i megalomanski transferi neće puniti proračun, a to znači samo jedno – novi minusi u godišnjem izvješću.
Igor Žuraj
