Svaki osvješteniji nogometni fan zna priču oko glasgowskog Celtica, kluba koji djeluje u Škotskoj s navijačima koji nose šalove s natpisom “Pride of Ireland” ili ponos Irske. Na drugom kraju svijeta, točnije u Južnoj Americi, postoji klub u glavnom gradu Čilea, a ponos je Palestine. Njegovo ime je CD Palestino ili punim imenom Club Deportivo Palestino.
Početkom 20. stoljeća u Južnu Ameriku, a posebice Čile, su počele pristizati izbjeglice iz Palestine. To su ljudi koji su napustili svoje domove u okolici Jeruzalema, Ramallahe, Beit Sahoura, Beit Safafe, Belena i Beit Jale. Sve kao posljedica kolonijalnih odnosa na tom području. Preko 90% doseljenika su bili kršćani, tako da su imali donekle olakšan proces integracije u čilensko društvo. Kako to već biva, grade svoje crkve, tiskaju vlastite novine i osnivaju sportska društva. Jedno se posebno ističe – nogometni klub Club Deportivo Palestino. CD Palestino je osnovan u osmom mjesecu 1920. Čile je prvo profesionalno prvenstvo pokrenuo 1952. a Palestino je dobio poziv da sudjeluje u drugoj ligi. Već nakon premijerne sezone ulaze u prvu ligu. Godinu potom kao novajlije u prvoligaškom društvu postaju viceprvaci, a već 1955. osvajaju svoju prvu titulu. Svoje najuspješnije razdoblje imaju 70-ih godina kad osvajaju prvenstvo 1978., dva čileanska kupa 1975. i 1977., te kao viceprvaci Čilea završavaju 1974. U klubu je početkom 90-ih svoju trenersku karijeru započinjao i danas slavni Manuel Pellegrini.
U Čileu danas živi oko 150.000 ljudi koji se izjašnjavaju kao Palestinci, no brojka onih s palestinskim korijenima je mnogo veća. Razni izvori barataju brojkom od 300.000 do 500.000 Čileanaca palestinskog porijekla što ih čini najvećom palestinskom dijasporom u svijetu. Iako su danas to Čileanci već treće, neki čak i četvrte generacije rođenih izvan domovine, veze s maticom jače su nego ikad. Grb CD Palestino je u bojama palestinske zastave, klupske stranice imaju i opciju čitanja vijesti na arapskom pismu, a ovog mjeseca se dogodio i premijerni prijateljski susret u Santiagu između domaćina i prvaka Palestine Al Ahlija. Današnja reprezentacija Palestine ima u svom sastavu četvoricu igrača rođenih u Čileu (Norambuena, Jadue, Tamburrini i Cantillana koji je i član CD Palestina) te jednog iz Paragvaja (Cohene) i Argentine (Mustafa). Treba spomenuti i Arapski kup nacija iz 2002. koji je vodio čileanski Palestinac Nicola Shahwan,a igrači su bili Roberto Bishara, Roberto Kettlun, Edgardo Abdalla, Francisco Atura i argentinski Palestinac Pablo Abdalla. Većina tih igrača je također nosila dres CD Palestina.
No, da se vratimo na nogometni klub. 2014. su izdali dresove na kojima je brojka 1 bila u obliku geografske karte Palestine prije stvaranja Izraela što je uzbunilo židovsku zajednicu u Čileu. Nakon peripetija, klub je kažnjen sa simboličnom svotom, ali su zato dresovi s brojem 11 postali iznimno popularni. Lanjski dobar nastup u Copi Libertadores gdje su u skupini osvojili 7 bodova, nije prošao nezapaženo ni u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. Predsjednik Mahmoud Abbas nazvao ih je ponosom Palestine, njihovom drugom nacionalnom selekcijom i zahvalio za mnogo sreće koje donose palestinskom narodu.
Ime kluba, palestinske zastave na utakmicama, grb u bojama domovine, dres s kartom Palestine, natpisi na dresu, sve to je dovelo do toga da je klub iz Santiaga postao najpopularniji sportski kolektiv u napaćenoj Palestini, stoga nije ni čudo da se utakmice čileanskog prvenstva i Cope Libertadores iznimno prate. CD Palestino, ponos Palestine.
Domagoj Mikulić