Nakon proučavanja financijski najjačeg kluba u državi, na red je došla i analiza njegove “starije sestre” mdash; NK Lokomotive. Lokosi su postali jedan od uspješnijih klubova u HNLmdash;u, a zlobnici kažu da je to sve zahvaljujući Mamiću i njegovim menadžerskim “sposobnostima”. Što kažu poslovne knjige, odnosno financijski izvještaji za 2012. i 2013. godinu?
Račun prihoda i rashoda kaže da NK Lokomotiva u promatranim godinama ostvaruje višak, točnije mdash; posluje pozitivno. 2012. godine ostvaren je ukupan prihod od 18,5 milijuna kuna, dok je u 2013. godini taj iznos porastao na 25,8 milijuna kuna (što je rast od 7,3 mil kn). Rashodi su u 2013. porasli za čak 10 milijuna kuna i dosegli vrijednost od 25,6 mil. kn.
Analizom prihoda po vrstama dolazimo do zaključka da Lokomotiva čak 70% poslovanja financira kroz prodaju igrača. Donacije Grada Zagreba su također značajan prihod, čiji iznos premašuje vrijednost svih ostalih vrsta prihoda (izuzev prodaje) zajedno.
Budući da su prihodi od transfera toliko značajna stavka, potrebno ih je detaljnije pojasniti. NK Lokomotiva je neprofitna organizacija i time podliježe zakonima i propisima koji su nešto drugačiji od onih za profitne organizacije (poduzeća). Naime, jedna od ključnih razlika jest u priznavanju prihoda. Prihodi od prodaje nefinancijske dugotrajne imovine (igrača) priznaju se tek kada su naplaćeni, a ne kada je transfer dogovoren i faktura izdana.
Na konkretnom primjeru to izgleda ovako: Lokomotiva je 2012. godine prodala 2 igrača uz odštetu (oba u Dinamo). Marcelo Brozović je prodan za 2,4 milijuna EUR, a Ante Puljić za 1,2 mil. EUR (podaci preuzeti sa Transfermarkta). U 2013. godini nije bilo transfera sa odštetom.
Kao što vidimo u računu prihoda i rashoda, Lokomotiva je u 2012. godini iskazala svega 12,5 milijuna kuna prihoda od transfera, što je osjetno manje nego gore navedeni iznosi. To znači da Dinamo nije platio obvezu za kupnju igrača u cijelosti tijekom 2012. godine, nego je veći dio isplatio u narednoj godini. Da je Lokomotiva kojim slučajem profitna organizacija, sav prihod od prodaje bi bio iskazan u 2012. godini (cca 30 milijuna kuna) što bi značajno popravilo poslovni rezultat, no u 13mdash;toj bi došlo do drastičnog smanjenja prihoda i puno lošijeg (negativnog) rezultata.
No, ostavimo po strani računovodstveni dio. Ono što javnost puno više interesira jest mdash; ovisnost Lokomotive o Dinamu. Koliki je točno udio “love” zarađene kroz poslove sa Dinamom u ukupno ostvarenim prihodima?
Kroz 2012. i 2013. godinu Lokomotiva nije poslovala (prodavala) sa ni jednim drugim poslovnim subjektom osim GNK Dinamom (tek u 2014. godini je prodala Puljića u Gent, a Budimira u St. Pauli). U prijevodu, to znači da je prihod od prodaje = prihod od Dinama. Ukupno, u 2 promatrane godine, Lokomotiva je “ubrala” 30,9 milijuna kuna od Dinama, što čini mdash; vjerovali ili ne mdash; 70% svih prihoda tog kluba. Da li ih to čini “Dinamom II”, procijenite sami…
Nakon analize poslovanja, potrebno je vidjeti vrijednost imovine Lokomotive, te iz kojih izvora se klub financira. Bilanca je porasla sa 7,5 milijuna kuna 31.12.2012. godine na 10,8 milijuna godinu dana kasnije. Brojke nisu velike, no rastu. Pitanje je mdash; na koji način?
Vrijednost vlastitih izvora (vlastitog kapitala) ostvarenih kroz pozitivno poslovanje je dosegla gotovo 5 milijuna kuna. Obveze su u 13mdash;toj “prestigle” tu vrijednost i iznose gotovo 6 milijuna kuna (povećanje od 3 milijuna kuna u odnosu na 12mdash;tu). Znači, vrijednost imovine je porasla na teret kreditora i dobavljača, a ne na temelju vlastitog novca. Daleko najveći udio u obvezama čine obveze prema dobavljačima koje iznose 4,2 milijuna kuna.
Na strani aktive, čak 73% imovine čini vrijednost igrača (7,9 milijuna kuna). Unatoč tome, možemo zaključiti kako je knjigovodstvena vrijednost igrača debelo podcijenjena u odnosu na stvarnu mdash; tržišnu vrijednost. Od ostalih stavaka, zanimljivo je primijetiti smanjenje iznosa novca na računima kluba, koji iznosi tek 2,5% imovine (odnosno, 288.759 kn). Osim toga, naplaćen je i dobar dio potraživanja, pa je i ta stavka smanjenja, što dovodi do pada vrijednosti financijske imovine.
Povećanje obveza i pad vrijednosti kratkotrajne imovine logično dovodi do pada likvidnosti, odnosno smanjenja sposobnosti plaćanja svojih obveza na vrijeme. Koeficijent tekuće likvidnosti iznosio je 0,95 na kraju 2012. godine, dok 31.12.2013. godine isti pokazatelj iznosi 0,36. Poželjna vrijednost ovog pokazatelja jest 2 (to znači da poduzeće ima dvostruko više likvidnemdash;kratkotrajne imovine od kratkoročnih obveza). No, nogometna djelatnost je specifična, pa je i vrijednost oko 1 prihvatljiva. Kod klubova kao Lokomotiva nije neočekivano da je ovaj pokazatelj poprilično loš, budući da praktički jedini izvor novaca/prihoda dolazi od prodaje dugotrajne imovine.
Naravno, takav način poslovanja je izrazito rizičan i uzrokuje značajne uspone i padove (nema stabilnosti), budući da je nemoguće procijeniti kakva će biti situacija na tržištu igrača, kakva će biti ponuda i potražnja. Također, klub može lako upasti u financijske probleme ako se dogodi “sušno” razdoblje što se tiče nogometnog talenta i razvoja tog talenta (stavljanja “u izlog” za prodaju).
No, dok je Zdravka bit će i Kroac…pardon, Lokomotive!
Ivan Prekratić
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.
