Festival demokracije u Maksimirskoj 128; održana je skupština Dinama i napokon smo dočekali da jedan od skupštinara skupi hrabrosti i postavi pitanje čelništvu koje bi nominalno trebalo odgovarati za rad skupštinarima. Kako se ne bi pretjerano zanijeli u vihoru demokracije, pitanje je bilo potpuno bezvezno i otprilike bliže dnu nego vrhu prioriteta skupštinara. No dobro, učili su nas od malih nogu kako nema glupih pitanja, već samo glupih odgovora, pa su i tu formu ispunili.
Kad smo već kod bezveznjaka, znate li tko je skupštinar koji je postavio pitanje? Njegovo ime je Štef Kezerić, ime malo kojem navijaču Dinama nešto znači, ali zato znači Zdravku Mamiću. Uzajamno prijateljstvo i koristoljublje traje već desetljećima. Gospon Štef svojevremeno je tvrdio kako je Mamić bio vođa navijača Dinama s istoka Zagreba, otvoreno agitirao za pomirenje navijača i velikog gazde, te tvrdio da se Mamića mrzi jer ima rezultate. Od tih izjava do danas, isti lik (tek nešto stariji) sjedi u skupštini. U međuvremenu smo saznali da je Mamić švercao traperice i prodavao podguzne stiropore a ne bio vođa navijača, saznali smo da navijači mrze Mamića jer je prema tvrdnjama USKOK-a i Football Leaksa preko agencija, posrednika i off-shore računa opljačkao Dinamo, te ga mrze jer je blagovao s četnicima i gostio iste. To bi mogao biti “trn u oku” Štefu Kezeriću, hrvatskom branitelju, ali nije, tada nije postavljao pitanja. Njemu je bitnije zašto je Andrijašević otišao u Rijeku.
Skupštinare znači nije zanimalo kako napreduje proces preoblikovanja, skupštinare nije interesiralo zašto USKOK prekopava ladice po klubu, skupštinare nije interesiralo zašto jedan od osumnjičenih sjedi u zadnjim redovima, a drugi vodi HNS. Da, spomenimo koliko se to točno Mamić distancirao od Dinama. Sada umjesto da u maniri diktatora drži višesatne monologe, sjedi u zadnjim redovima među skupštinarima. Skupština je trajala tek pola sata, koliko bi trajala i u prošlosti da ista nije služila jadnoj samopromociji izvršnog predsjednika koji je dobro zabavljao prisutne, i kvalitetno školovao neškolovane, glupe i naivne.
Po završetku, iz jedne slike proizašlo je tisuću riječi. Obično najglasniji među pozvanima doslovno je kleknuo pred stvarnog “gazdu” Dinama – Marijana Hanžekovića. Oni koji su nas ranije čitali, teško da su iznenađeni ovim potezom jer smo ponešto već pisali o tome.
>>Plave kronike: Tko želi biti reprezentativac i tko je stvarni šef Dinama?
Može li bolji opis situacije, nego kad Mamić kleči pred Hanžekovićem i upušta se u raspravu. Iz te perspektive, lako je zamisliti tko ovdje vodi glavnu riječ, a tko je dvorska luda. Zna se i tko je vodio skupštinu, nominalno prvi čovjek kluba Mirko Barišić i prvi direktor kluba Tomislav Svetina, ali i Hanžeković kao što je bilo slučaj i svih ranijih godina. On je taj koji može Mamića posjesti u stolac na kraju dvorane.
Plan poslovanja djelo je srednjoškolca
Taman kad mislite da ste vidjeli sve u tako malo vremena, onda se internetom proširi arak papira naslovljen kao “Plan poslovanja za 2017. godinu”. Ne znamo tko je točno napisao tih par natuknica i kao nešto planirao, ali znamo da bi prosječni đak srednje ekonomske to bolje napravio. Ovo otprilike izgleda kao da je netko pročitao RDG (račun dobiti i gubitka) i nasumično, ili nekom logikom, probrao ono od čega bi klub mogao imati prihode i ono što bi mogao rashodovati.
Prema planu poslovanja cilja se iznos od gotovo 230 milijuna kuna, što uistinu jest oko 30 milijuna eura kako se navodi. To znači da je proračun u odnosu nalanjski umanjen za otprilike 10 milijuna eura, navodno radi manjih plaća, nakon što su otišli brojni dobro plaćeni igrači. Isto tako, spominju se odlasci još nekih iz prvog platnog razreda, jedini problem jest što je lako prodati domaće mladiće u najboljem svjetskom izlogu, a znatno teže preplaćene strance.
No, možda bi bolje bilo pričekati financijske izvještaje koji prema sili zakona moraju biti objavljeni u sljedećih par mjeseci. Zakon je ipak ovom klubu svetinja, da. Ako je barem veći dio prihoda od transfera završio u klubu ili bi trebao završiti u klubu u dogledno vrijeme, financijski izvještaji bi trebali biti znatno bolji nego prošlih godina što je nužnost radi ispoštivanja FFP-a. Također ako žele stvarno zaraditi tih 200 i više milijuna kuna u 2017. godini, a ne da se pozajmljuje sumnjivi kapital, to će značiti obveza ponovnog ulaska u Ligu prvaka i prodaja svega najboljeg što klub ima, a vidjeli smo ove godine kako to izgleda. U suprotnom ponovno slijede debeli minusu i zaduženja.
Komercijalna prava Doyen Sportsu, ekonomska Mamićima?
Niti ovaj tjedan nas Nacional i Football Leaks nisu razočarali. Malverzacije oko prava koja se polažu na zaradu i transfer od Ante Ćorića idu ka vrhuncu, bez da se išta konkretno dogodilo, samo su objavljeni dokumenti koji govore sljedeće. Doyen Sports nije vlasnik ekonomskih prava na transfer Ante Ćorića, između ostalog i zato što je to zabranjeno (third-party ownership), ali mu zato pripada 50% komercijalnih prava od igrača i pravo da pregovara oko budućih transfera (klasični agent). Cijena je bila prava sitnica, otac Miljenko, kao pravi domoljub, primio je uplatu od pola milijuna eura u Sarajevu.
Osim komercijalnih prava, tu su i već spomenuta ekonomska prava, koja su zapravo nama i važnija. To je ona podjela kolača od transfera, a znamo da je svima zainteresiranima u interesu da taj kolač bude što veći. Sporni ugovor kaže kako je 50% prava prodano tvrtki DigiSport, što potvrđuje sumnje USKOK-a, a iza te tvrtke navodno stoji Mario Mamić. Drugih 50% pripada tvrtki Rasport Management iz Švicarske. Što potvrđuje navode kako Dinamo kune neće vidjeti od transfera Ante Ćorića. Zanimljivo o svemu sumnjivci šute, niti Mamići, niti Ćorići ne daju nikakve izjave vezane za malverzacije. Možda su procijenili kako je ponekad najpametnije zašutjet. Također tu je odgovor kako im je pošlo za rukom, barem prema ovim navodima, prodati 200% od jednog igrača (što je doslovno nemoguće), nisu ništa dva puta podijelili, već se radi o 100% ekonomskih i 100% komercijalnih prava na igrača.
Igor Žuraj
