Urugvajska krv sigurno nije mlaka. Umijeće je tako nešto kontrolirati. Uostalom, to zna svaki dalmatinac. Iako će nama uvijek biti neprežaljen Špaco koji je oduševljavao humorom i inteligencijom, što bi prenio lako i na igrača. Nisu njegovi toliki uspjesi u europskim utakmicama bili slučajni. S igračima, medijima i javnošću je upravljao na sebi svojstven način.
S druge strane Garcia je razgovorljiv, ali točno zna mjeru do koje može ići. Koristi se jednostavnošću, ali i time puno kaže. Za razliku od mnogih prijašnjih trenera koji su se petljali u sve i svašta zna granicu profesionalnosti i svoga dijela posla. Prethodnici su znali biti sve u klubu.
Pitanja za predsjednika su pitanja za predsjednika. Pitanja za sportskog direktora su pitanja za sportskog direktora. Pitanja za igrače su pitanja za igrače. Mnogi to ne mogu razumjeti. Točnije, možda bi njima bilo bolje kad bi se petljao u takve stvari pa bi ga lakše mogli napadati.
Čak i za svoj dio posla je prilično začahuren. Tu i tamo se malo izleti izjavom, kao onomad s Livajom i želučanim problemima, ali ni to nije bilo slučajno. Jasno je htio reći tko je tu šef i kakva je hijerarhija. Možda nije bio način, ali nekad je valjda i to potrebno.
Mirno će odgovoriti i na bahatog Kovačevića, koji je do jučer bio skroman, a sada kad je na vrhu druge omalovažava. Poznata karakteristika Hrvata. Ne vrijeđajući ga otvoreno, provukao je između redova da će možda i on jednom raditi vani. Pa tko shvati, shvati. Uostalom, kao i brojni Dinamovi treneri, dalje iz kvarta nisu makli.
Koliko god neki napadali ovu njegovu sezonu, ona je bila uspješna. Hajduk se našao nad financijskim ponorom zbog prethodnog poslovanja Jakobušića, a dijelom i Bilića. Prvi je trošio kao sumanut, a drugi je griješio na sportskim direktorima koji su loše odradili prijelazne rokove. Mladi igrači nisu napredovali, a stariji su bivali sve zasićeniji.
Nije se lako u svemu tome snaći. Početak je bio užasan. Ispadanje od tiranskog Dinama je samo nastavak Dile Gori, Gzire, Tobola, Ružomberoka… I nije slučajno da bi se takve stvari uglavnom događale dolaskom novog trenera. Tada još uvijek igrači vode svoju politiku.
Samo prvenstvo je ipak donijelo dobre stvari. Hajduk je završio uvjerljivo drugi s više bodova nego prethodne sezone bez obzira na ograničenje u prijelaznom roku. Bilo je tu sjajnih utakmica, ali i određenih razočarenja kad igrači biraju utakmice u kojima će igrati. Nažalost, nekad je i taj vidljivi nedostatak prvenstveno realizatorske kvalitete presudio.
Mladi igrači su dobili ogromnu minutažu. Brojni su se afirmirali, a neki svoje prilike nisu iskoristili. Mogu biti samo na sebe ljuti umjesto strelica prema treneru. Nijedan naručen natpis neće promijeniti mišljenje Garcije. Onoliko koliko pokazuješ na treningu toliko ćeš minuta zaslužiti.
Ako Livaju držim na ledu dok ne dođe u optimalnu formu, zar stvarno misliš da će Instagram objava promijeniti nečije mišljenje. Čak i na to je reakcija Garcije bila više nego poštena. Bez dodatnog prolijevanja ulja na vatru. Valjda vodi to pod onim, mladost-ludost i naš temperament.
Kad se malo dublje razmisli i ova zasićenost igrača, koja nikako nije opravdana jer uredno primaju plaću (nitko od njih je nije odbio), mora u njegovoj glavi izazvati tu reakciju koja se očitala na terenu. Pragmatičnost, sa željom da se ne izgubi jer bi ga to dovelo u veće probleme. Naravno, to nikako nije opravdano jer Hajduk mora igrati onako kako je igrao u najboljim utakmicama uvijek. Trener mora znati i to kontrolirati.
Međutim, tu opet dolazimo do ograničenog kadra. Koga imaš na klupi, a da kvalitetom može odgovoriti na zadane stvari? Možeš li sebi dopustiti staviti na klupu igrača kojeg prodaješ ili u igru onoga na koga više ne računaš? Nismo bili ni miljenici sreće. Najbolji igrači su redom bili ozlijeđeni. Livaja, Šego, Rebić, Almena… Šarlija vuče stalno tu ozljedu. Hodak, Hrgović, Krovinović, Skelin… Nema kraja, a imaš ionako ograničen kadar.
Sve to se rijetko uzima u obzir.
A nova sezona je tu, na vratima. Prijelazni rok počinje 25. lipnja, a prva utakmica je 9. srpnja. Pripreme su za 23 dana. Teško ćeš ikoga do tada prodati, a bez toga nema kupnje, osim kojeg besplatnog igrača.
Jasno je da je Hajduk i iduću sezonu u teškoj situaciji. Posebno zbog tog zasićenja u momčadi koja se osjeti, a s druge strane imaš tolika ograničenja. Čak i novi sportski direktor Graf, svjestan situacije, ističe da će tek zimski prijelazni rok biti pravi.
Tako da posao Garcije nije nimalo lagan. Kad se površno gleda pričat će se o njegovoj plaći, a s druge strane imali smo Leku i Gattusa s duplo većim iznosima koji su doveli Hajduk do ove očajne situacije.
Sam početak iduće sezone će pokazati može li se iz ove momčadi izvući nešto više s obzirom na toliko toga prijeđenog svih ovih godina na istom mjestu. Kad ti ni prosjek od 22.000 gledatelja nije dovoljan, sve je jasno.
Za tako nešto bi u sastavu trebao imati bar Rebića i Almenu jer bez njih će to biti kao savladati planinu s teškim ruksakom na leđima.
Stoga Garcia s pravom govori kako momčad treba veći remont, a istovremeno je svjestan kako će ga ograničenog dobiti. Naravno, štiti sebe, ali je u biti vrlo realan.
Vidjet ćemo koliko će Graf biti uspješan u takvim okvirima.
Što se tiče same utakmice s Lokomotivom jasno je kako je to jednima i drugima odrađivanje posla. Svi jedva čekaju kraj, a s bodom bi bili zadovoljni. Ritam će biti veteranski, kao na trening utakmici, čisto da se nitko ne ozlijedi.
