Zagrebački, a i neki domaći mediji, nisu mogli stati s izmišljanjem hajdučkih afera i problema tijekom sezone, a posebno prije derbija s Dinamom. Rakitić je već bio u Sevilli, a Turci su kaparali Livaju. Bombardiralo se koliko se moglo. Najčešće uvijek isti narativ „Turci pišu“. Pisalo se o izmišljenim dugovima u poslovanju, a posebno nakon službenog financijskog izvještaja?! Nije problem bilo pronaći nekoga financijski pismenog pa pravilno napisati tekst, ali kako ćeš tada prikazati krizu. Bolje je ovako. Zbrojiš gubitak, kredite, prethodna dugovanja i napišeš „minus od 20 milijuna eura“.
Međutim, u tjednu kad su splitske nade u titulu nestale nastao je muk. Kao krpom prebrisano. Rekao bi čovjek na prvu kako svi suosjećaju s Hajdukom. U stvarnosti, pojavio se strah. Naime, Hajduk odlučuje o prvaku. Točnije, o Dinamu kao prvaku. O 50 milijuna eura. Mnogi se tresu. Jeste li primijetili kako su nestali i oni tekstovi o tome koliko bi modri zaradili? Čak i oni kako bi bilo dobro za sve da Dinamo postane prvak.
Ah da, to je izjavio predsjednik Dinama.
Znate, to se sve događa u ligi gdje Zagrepčani rado kupe igrače iz malih klubova koji kasnije nestanu sa scene kao oteti. Krivi poslovni potez? Naravno. Dogodi se. Ili ipak ne. Razmišlja se možda dugoročno. I ne, ne govorimo o vremenu Mamića već upravo sada. O dobrom i poštenom narodnom Dinamu. Stižu igrači iz Varaždina, Rijeke, Lokomotive. Nekad i iz Šibenika, Slavena, Istre, Osijeka.
Osim toga tijekom sezone se proturaju tekstovi o ogromnoj zaradi svim klubovima ako Dinamo kao hrvatski prvak završi u Ligi prvaka, kad ono nije puno manji iznos ni da je Slaven prvak. Da, pisali smo o tome. Pošteno i točno za razliku od drugih pumpanja.
Teško je dokazati da je zbog Belcara Varaždin odmarao igrače protiv Dinama ili Slaven zbog Hoxhe. Ili čak neke možebitne buduće kupnje. Isto tako nepojavljivanje Lokomotive na utakmici pa trener Čabraja od ljutnje i srama jedva stoji ispred kamera. Teško dokazivo, ali eto iz nekih, danas često navedenih kao „neimenovani pouzdani izvor“ možda je točno.
Da, to je ista ona liga u kojoj nas Komisija za suđenje dan poslije uvjerava kako svi krivo vidimo. Slijepi smo u situacijama gdje je Hajduk oštećen. U ovoj posljednjoj je objašnjenje bilo kako je Livaja samo kratko potegnut u kaznenom prostoru Gorice. Jer eto, sigurno u pravilima FIFA-e i UEFA-e postoji naputak kako se kratko potezanje ne sudi kao prekršaj. Jednako kao prekršaj Theophila na brzom Fruku.
I naravno, sve su to “perspektivni suci” koji bivaju nagrađeni.
Istovremeno, oni koji se usude suditi drugačije bivaju redovito kažnjeni. Eto na primjer Duje Strukan je odlučio da Dinamo igra po kiši. Nije više delegiran. Kad gle čuda, u ovom tjednu, da baš ovom u kojem Hajduk odlučuje o prvaku Dinamu, i on je delegiran. Da, baš modrima.
Slučajno. Baš nekakav tjedan oprosta i mira. Poštenja. Kažem vam ja.
Kako tjedan ide kraju neki jednostavno ne mogu više izdržati. Izjeda ih iznutra. Treba ubaciti svima bubu u uho da će Hajduk pustiti Rijeci. Okaljati ime Hajduka preventivno.
Pa tako Nacional u svom tekstu koji ima u naslovu “kako izbiti Dinamu 50 milijuna eura” iz baš tog „neimenovanog pouzdanog izvora“ svašta saznaje o Hajduku, od prijetnji igračima, izmišljenim ozljedama pa čak i o dogovorenom prekidu kako bi Rijeka dobila 3-0. Da bi pravim novinarskim saltom mortaleom na kraju teksta zaključili “sve ovo i ne mora biti točno”. Samo tko će danas od prosječnih čitatelja stići do tog dijela teksta. Bitan je naslov.
Ne, Hajduk ako izgubi pustio je Rijeci. Lakše će biti nastaviti pisanje nakon utakmice.
Genijalno. Zar ne? Nije utuživo, a pljunuo si na klub s više od 100.000 članova. Dakle, na sve njih.
Da ne spominjem druge, benignije tekstove, u kojima se poziva legende koje komentiraju kako ne vjeruju u puštanje. Naravno, cilj je uvijek isti. Čitatelja navesti da Hajduk pušta.
Normalno, Hajduk authentic je reagirao kako ništa od toga nije istinito. Jer stvarno i nije. Zar bi Hajduk svoju poštenu povijest prodavao za tu šaku jada? Dinamo i Rijeku koji će mučati na kriterije sudaca, potpisati pomoć VAR sobi, opstruirati organiziranje udruge prvoligaša. Koje će sudačka organizacija poslušati kad ukažu na neke suce.
Zanimljivo je dakle insinuirati kako će Hajduk pustiti Rijeci, a nije je uspio pobijedio ni kad je Bilima trebalo. U prvenstvu i u kupu su uvjerljivo izgubili 3-0 i 3-1. Izgubio je Hajduk na Poljudu i od Istre i Dinama. Remizirali s Lokomotivom i Slavenom.
Kako nitko nije analizirao sve te rezultate i pošteno napisao da bi bilo veliko iznenađenje kad bi Hajduk izvukao bod protiv motivirane Rijeke? Kako nitko ne spominje da Uremović radi iste ozljede nije igrao izuzetno bitnu utakmicu Hajduka u Osijeku? Kako se nitko nije upitao treba li uopće Livaja igrati nebitnu utakmicu za Hajduk kad stalno vuče ozljedu zgloba i igra pod blokadama? Kako nitko nije cijelu sezonu zabrinut za njegovo zdravlje dok ga cipelari cijela liga? Treba li pogoršati istu pa biti izgubljen za dugo dugo vremena?
Kako nitko ne smatra poraz Hajduka logičnim s obzirom na psihičko pražnjenje nakon propale sezone? Nije li se najbolje vidjelo u Velikoj Gorici kad je još bila bitna pobjeda. Kako nitko ne smatra logičnim da ako se Hajduk nije borio kako treba ni za sebe, za koga bi se morao boriti u ovoj utakmici? Za Dinamo? Za Nacional jer je napisao svoj tekst? Za novo bogaćenje Dinama i svih klubova? Za nove transfere između zainteresiranih strana? Za menadžere i njihovu zaradu?
Hrvatski su mediji cijelo vrijeme orkestrirani u napadu na Hajduk (pročitajte Jergovićev tekst). I kad je opasan, i kad nije, ali sad još odlučuje o Dinamu. Prilično lagano manipuliraju velikom masom. Posebno kad se radi o ovako ogromnim interesima.
Zaključimo, Hajduk ništa ne mora. Jedino što treba je izaći na teren i igrati utakmicu. Navijači ih ni ne žele baš gledati koliko su im tuge prouzročili, a posebno ne da izgaraju ili se izuzetno zalažu za nekog drugoga kad nisu za sebe i svoju boju. Naročito ne za Dinamo koji je 20 godina izvor svog zla u HNL-u pa Mamić trune u Hercegovini. Uostalom, logičnije bi bilo tada pomisliti da Hajdukovi igrači cijelo vrijeme igraju za modre, a tankiraju sebe. Zar ne?
Pa zato ajmo za kraj malo okrenuti priču iz „neimenovanih pouzdanih izvora“. Izmislimo mi svoj koji donosi vijesti koje možda i ne budu točne. Taj izvor možebitno kaže sljedeće:
Ako Rijeka kojim slučajem dobije Hajduk, neće Slaven u zadnjem kolu. Navodno postoji dogovor između Dinama i Rijeke u kojem će prijateljski klubovi pronaći način kako preko preprodaje igrača, koji ionako u ta dva pravca idu kao na traci, prebiti određeni iznos. Ni Slaven neće ostati bez nagrade za izgubljeni kup jer Rijeka ide u Europsku ligu. Sredit će se nekako. Slaven je dobar i poslušan kad nije slao prvu momčad protiv Dinama, a i Kovačević je tu na modrim vratima. Osim toga ima tamo par zanimljivih igrača.
Zar to nije puno logičniji rasplet u ovakvom HNL-u? Gdje Rijeka i Dinamo godinama lijepo posluju.
Prema tome, za koga bi od gore navedenog točno Hajduk morao izgarati na terenu?
Inače, osobno bi mi bilo izuzetno drago da Rijeka dobije Hajduk (a nikad pa ni sada neću navijati protiv Hajduka niti pljeskati Rijeci) kako bi svjedočili u zadnjem kolu gore navedenom scenariju. Uz napomenu, kako smo ovo priču otkrili prije vremena možda baš Rijeka na Poljudu ni ne napadne, kako ne bi bilo problema s navijačima na Rujevici. Možda odigraju najgoru utakmicu ikad jer su „pukli pod pritiskom“.
Dakle, ovo je prava priča, a ne ove dječje igrice oko „puštanja” Hajduka koji nije uopće zainteresirana strana. Kad je bal nek je bal. HNL zaslužuje takav krešendo, vatromet, veliku predstavu na kraj. Najveću. Dostojnu Netflixa. Modrog vatrometa s ruba krova Rujevice.
Pada li vam na pamet kako bi zagrebačke i ine dalekovidnice opisale eventualni takav rasplet u zadnjem kolu? Naravno, kao Božju pravdu kontra „puštanja“ Hajduka i čudo kakvo se rijetko događa.
Tada to ne bi bilo namještanje. Niti sumnja. U Hrvatskoj. Poštenoj od vrha do dna. Uostalom, radi se samo o 50 milijuna eura između zainteresiranih stranaka. Sića. Bolje je sumnjati u Hajduk bez eura.
Još jednom napomena na kraju, cijeli ovaj tekst je humorističan, ciničan, kao odgovor na nevjerojatan pritisak na Hajduk. Čisto da čitatelji imaju još kakvu teoriju za razmišljati. Neka upotrijebe maštu ako se stvarno nešto tako i ostvari.
Ne Hajduče, za nikoga ti ne moraš igrati. Pripremaj se za svoju iduću sezonu, a neka prijatelji igraju sami svoju igru.
