Unatoč najavama iz tvrtke Tommy su, neslužbeno doznajemo, odustali od slanja priopćenja vezano za jučer objavljenu vijest u Slobodnoj Dalmaciji da su za nešto više od 10 milijuna kuna željeli otkupiti 9,82% dionica Hajduka od Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB).
Na žalost, javnost tako još uvijek neće imati priliku doznati kakav cilj s navedenom kupnjom imaju u obitelji Mamić, vlasnicima Tommya i 1,86% suvlasnicima Hajduka. Podsjećamo, osnivač i vlasnik Tommya – Tomislav Mamić je bio i u prvom sazivu Nadzornog odbora Hajduka kada je napravljeno preoblikovanje, ali je iz njega izašao, a u novom sazivu Nadzornog odbora je njegov sin Zoran potpredsjednik. Tvrtka Tommy je i sponzor Hajduka, čiji se logo nalazi na prsima prvotimaca, a unatoč smanjenju iznosa za novi ugovor i dalje se radi o jednom od izdašnijih sponzorskih ugovora.
Svakome je jasno da s dodatnih 9,82% od DAB-a Tommy dolazi na “samo” 11,68% što ga svrstava tek na drugo mjesto među dioničarima, iza Grada Splita koji ima 56,10% i apsolutnu vlast nad klubom. Istina je i da je i tih desetak posto daleko od ozbiljnog vlasništva, ali javnost se s pravom pita zašto onda uopće okrupnjuje dionice?Doduše za 5 milijuna kuna je tijekom preoblikovanja kupio 1,86% Hajduka, a sada za 10 milijuna može dobiti puno veći udio u vlasništvu. S druge strane ovakvo tiho kupovanje dionica ne naziva se bez razloga “neprijateljsko preuzimanje” (svako preuzimanje koje ne ide preko Uprave društva). Napominjemo i da premaZakonu o sportu (ZoS) treba dozvola Povjerenstva Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za kupnju preko 25% sportskog dioničkog društva, ali isto tako investitor nema obvezu ponuditi opciju kupnje svim ostalim dioničarima kada prođe 25% vlasništva, kao što je to slučaj po Zakonu o preuzimanju dioničkih društava (članak 9.), jer su sportska dionička društva izuzeta toga (ZoS, čl. 28. st. 2.). Kad smo već oko Zakona treba spomenuti i da je DAB svoje dionice dobio kao dug od oko 26 milijuna kuna koje je Hajduk imao prema propaloj Komercijalnoj banci d.d., ali i da se sukladno Zakonu o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom dionice u vlasništvu DAB-a trebaju prvo ponuditi putem javnog natječaja/nadmetanja (čl. 40). Pa je i tu nejasno čemu ponuda koja se nije smjela odraditi prije javnog i transparentnog nadmetanja?
Iz krugova bliskim obitelji Mamić doznajemo da oni kategorički negiraju obiteljsku želju za preuzimanjem Hajduka, ali na žalost ne dolaze i odgovori zašto su onda imali namjeru uložiti 10 milijuna kuna za 9,82% kluba? Pogotovo što se taj novac može i drugačije potrošiti u i oko Hajduka, ako im stvarna namjera nije polako preuzimanje najvećeg splitskog brenda. Podsjećamo i da je Hajduk klub koji je od prije par godina promijenio način izbora Nadzornog odbora tako da sada sedam (7) nadzornika demokratski biraju članovi kluba (trenutno 14.245 sa plaćenom članarinom u tekućoj godini). Takva promjena se pokazala kao pun pogodak u smislu navijačke podrške, te profita od vlastita brenda, ali je i pokazala da klub može biti samoodrživ, te poslovati i više nego racionalno. Jasno je i da je od tada klub postao primamljiv kupcima jer sada svi oni imaju jasnu sliku Hajdukove vrijednosti, ali i stanja s dugovima. Jesu li vlasnici Tommya potencijalni kupci kluba s Poljuda, žele li samo biti najveći mali dioničari ili imaju neke skrivene namjere, javnost još uvijek ne zna i do daljnjeg o motivima može samo nagađati…
BI, Toni Perković
