Postoje momenti kad stvarno uživam biti novinar. Jer dok očekujem press konferenciju koju će trener Hajduka održati pred narednu ligašku utakmicu, i koja će biti više ili manje slična kao i sve prethodne, a vjerojatno ništa drugačija od onih koje će doći kasnije, danas sam imao čast sudjelovati u onome što moj klub čini toliko drugačijim od ostalih.
Jer svaki klub na svijetu ima trenera i svaki klub odigrava utakmice vikendom, utakmice u kojima pobjeđuje ili gubi, utakmice zbog kojih navijači strepe, vesele se ili tuguju.
A mi, navijači Hajduka, osim što smo pogrešno uvjereni da je naša emocija veća od emocije drugih navijača, (uzgred budi rečeno, i svi ti drugi navijači su uvjereni u isto) mi imamo privilegiju živjeti u vrijeme koje nam dopušta sudjelovati u nekim događajima koji su doista veći od života. Puno puta je spomenuto kako je Naš Hajduk i projekt kojim je ta udruga promijenila paradigmu upravljanja u hrvatskom nogometu nešto puno veće i važnije od samog Hajduka. Ja smatram da je malo stvari veće od samog Hajduka, ali promjena paradigme je nešto što je toliko važno za ovu zemlju da ako i nije važnije od nogometa, u svakom slučaju nadilazi njegove okvire, jer ruši sve okvire koji sputavaju napredak ove naše male zajednice koju tvori otprilike četiri milijuna ljudi koji naseljavaju ovaj mali kutak svemira. Izazivam vas da mi pokažete još jednu organizaciju u državi nam Hrvatskoj, koja se u radu vodi stručnošću, transparentnošću i koja svoje djelovanje u potpunosti podređuje radu za opće dobro na samim temeljima demokracije.
Izazivam vas.
I nemojte mi ovu priču spuštati na razinu o lijevim bekovima, nekim bodovima protiv NK ovog ili onog ili porazima od FC ovog ili onog, nemojte biti toliko prozirni pa pokušati ovaj proplamsaj normalnosti u duboko nam korumpiranoj, banaliziranoj i poniženoj nam Hrvatskoj spuštati u prizemlje, dok on leti svemirom pogonjen ljubavlju i ponosom.
Odlučili su u Našem Hajduku podići tematski park kojim će se obilježiti cijela ova priča vraćanja kluba njegovim navijačima. Odlučili su urediti tih nekoliko stotina kvadratnih metara pred ulazom u poljudski stadion, i da je u pitanju bilo koja druga organizacija u ovoj zemlji, već bi se vjerojatno znalo i tko će to raditi i koliko će i kome trebati ponuditi da bi se “dobio posao”, novinari bi već iz samog natječaja (ako bi se uopće provodio) mogli iščitati za koga se natječaj uopće piše (čitaj namješta), a na koncu bi to nešto što se izgradilo zaraslo u travu i za koju godinu bi se cijela stvar ponovila, na trošak ona četiri milijuna tipova koji tu uglavnom i jesu da plaćaju tuđe račune.
>> Za sva vrimena: Pogledajte lokaciju tematskog parka na Poljudu
A ovi tipovi iz NH ozbiljno shvatili svoju krilaticu “za sva vrimena”, pa cijeloj stvari pristupili na jedan (za Hrvatsku) potpuno revolucionaran način. Pozvali neke druge tipove, koji su vrh struke ovog grada i ove zemlje i dali im mandat da odluče koje bi rješenje bilo dovoljno dobro da oplemeni jedan javni prostor i da predstavlja nešto veće od života. I stoje iza njihove odluke.
Ne pametuju momci i djevojke iz Našeg Hajduka, ne postavljaju se kao Talibani koji sve znaju, ne postavljaju se kao naši političari koji smatraju da su činjenicom što su izabrani na neku funkciju postali oni koji sve o svemu znaju i mogu odlučivati o svemu. Oni našli pametnije od sebe i dali im da odlučuju.
I zato, kao što prije sat vremena reče jedan od najpametnijih ljudi koje znam; “sve rijeke na ovaj ili onaj način neumitno dođu do mora, a svi ljudi u ovoj zemlji koji zagovaraju nekakvo pristojno, demokratsko i transparentno društvo prije ili kasnije dođu do Hajduka”.
Koji će pobijediti.
>> Predstavljanje javnog natječaja za idejno rješenje tematskog parka
>> Natječajna dokumentacija udruge Naš Hajduk za tematski park
